»Ne sumnjajte, već budite vjerni«
Globalni sastanak duhovne misli za mlade odrasle osobe • 13. siječnja 2019. • Sveučilište Brighama Younga – Havaji
Starješina Dale G. Renlund:Hvala vam što ste nam se pridružili danas. Znamo da svi vi imate drugih stvari za raditi. Molimo se da će vas Bog blagosloviti radi vaše žrtve. Hvala vam u ime Gospodina i njegove Crkve na vašoj vjeri i vjernosti.
Sestra Ruth L. Renlund:Sjajno je biti ovdje. Zbor je bio predivan i doprinio je Duhu sastanka. Zahvalni smo na drugima koji sjede iza govornice te odajemo priznanje njihovoj ulozi u vašem životu i u našem. Divimo se njihovom primjeru učeništva.
Osjećamo se potaknuti raspravljati o temi koja nam je na pameti već mnoge mjesece: vjera i sumnja. Prošle godine, u lipnju, iznijeli smo usporedbu tijekom prijenosa godišnje obuke za učitelje na Vjeronaucima i Institutima vjere. Dok danas započinjemo, htjeli bismo ovu istu usporedbu iznijeti vama.
Starješina Dale G. Renlund:Zamislite da vam se brod prevrnuo dok ste plovili oceanom. Nosite prsluk za spašavanje i već satima plivate u smjeru u kojem se, kako vjerujete, nalazi najbliža obala, no ne možete biti sigurni. Vrlo ste dehidrirali pa svaki puta kada počnete plivati postanete ošamućeni i izmoreni. Po vašoj najboljoj procijeni, obala je udaljena 30 kilometara ili 18 milja. Strahujete za svoj život jer ne možete tako daleko plivati. U daljini čujete maleni motor. Čini se kao da zvuk dolazi prema vama; raste vam nada u spas. Dok promatrate, vidite ribaricu kako se približava.
Sestra Ruth L. Renlund:»O, hvala nebesima«, pomislite si, »kapetan me vidi!« Brod zastaje, a vremeniti ribar vam ljubazno pomaže popeti se na brod. Zahvalno dopužete do sjedala na brodu uz uzdah olakšanja. Ribar vam daje čuturicu s vodom i nešto krekera. Pohlepno ih proždrete. Voda i krekeri dovoljna su vam okrepa kako biste se oporavili. Osjećate veliko olakšanje i jako ste sretni. Nalazite se na putu kući.
Kako počinjete dolaziti k sebi i osjećati se bolje, počinjete obraćati pažnju na neke stvari koje ranije niste primijetili. Voda iz čuturice je malo ustajala i nije ono što biste odabrali, poput Eviana ili Perriera. Krekeri su imali dobar okus, no ono što ste doista htjeli bilo bi neko delikatesno meso, a nakon njega kroasan s čokoladom. Također primjećujete da ljubazan ribar nosi iznošene čizme i plave traperice. Znojnik na njegovoj kapi je umrljan i čini se da ne čuje dobro.
Starješina Dale G. Renlund:Primjećujete da je brod puno korišten i da na desnoj strani pramca postoje udubine. Boja je popucala i guli se. Primjećujete da kada ribar popusti svoj stisak na kormilu, brod vuče nadesno. Počinjete se brinuti da vam ovaj brod i njegov kapetan ne mogu pružiti spas koji vam je potreban. Upitate ribara o udubinama i kormilu. Kaže vam da se nije previše brinuo o tome jer je upravljao brodom do mjesta ribarenja i natrag, istom trasom, danima i danima tijekom desetljeća. Brod ga je uvijek sigurno i pouzdano doveo tamo gdje je htio ići.
Zapanjeni ste! Kako se nije brinuo zbog udubina i upravljanja? I zašto okrepa nije mogla biti više više po vašem ukusu? Što se više fokusirate na brod i ribara, tim zabrinutiji postajete. Preispitujete svoju odluku što ste uopće ušli na brod. Tjeskobnost vam počinje rasti. Naposljetku, zahtijevate da ribar zaustavi brod i pusti vas natrag u vodu. Iako ste još uvijek više od 20 kilometara ili 12 milja daleko od obale, ne možete podnijeti ideju da ste na tom brodu. Ribar s tugom zaustavlja brod i pomaže vam ući natrag u ocean. Ponovno ovisite o sebi.
Sestra Ruth L. Renlund:Razmotrite ovu priču kao usporedbu u kojoj brod predstavlja Crkvu, a ribar predstavlja one koji služe u Crkvi.1Jedina je svrha Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana pomoći Nebeskome Ocu i Isusu Kristu u njihovom djelu ostvarivanja vječnog života Božje djece.2Ona nudi put saveza, način povratka našem Nebeskom Ocu. Oni koji služe u Crkvi, iako nisu savršeni, ključni su da nam pomognu i potaknu nas duž puta saveza.
Što nas brod i ribar podučavaju o Crkvi? Mijenjaju li udubine i boja koja se guli na Crkvi njezinu sposobnost da pruži ovlaštene spasonosne i uzvišujuće uredbe koje će nam pomoći postati poput našeg Oca na Nebu? Ako ribar mora držati kormilo s obje ruke da održi brod na kursu, osporava li to njegovu sposobnost ili sposobnost broda da nas sigurno i pouzdano dovedu kamo želimo ići? Ne trebate biti zaređeni vidjelac poput mojeg supruga kako biste znali da je vraćanje u vodu, umjesto da ostanete na brodu, riskantno. Ipak, kada izgubimo veću sliku iz vida, male udubine i boja koja se guli poprimaju preveliku važnost u našim mislima.
Svakom je članu potrebno njegovo osobno osvjedočenje o istinitosti obnovljene Crkve. Bez istinskog obraćenja, uključujući snažnu promjenu srca, mogli biste se početi fokusirati na metaforičke krekere i boju koja se guli.
Predsjednik Russell M. Nelson na saboru je u travnju 2018. izjavio: »Ne trebate se pitati o tome što je istinito [vidiMoroni 10:5]. Ne trebate se pitati kome možete sa sigurnošću vjerovati. Kroz osobnu objavu možete primiti svoje vlastito svjedočanstvo da je Mormonova knjiga riječ Božja, da je Joseph Smith prorok i da je ovo Gospodinova Crkva. Bez obzira što drugi rekli ili učinili, nitko vam ne može oduzeti svjedočanstvo izneseno vašem srcu i umu o onome što je istinito.«3Ovo je svjedočanstvo ključnije sada nego što je ikada bilo.
Starješina Dale G. Renlund:Početak mojeg svjedočanstva dogodio se kada sam živio u Göteborgu u Švedskoj. Imao sam 11 godina. Predsjednik misije uputio je poziv svim mladim osobama da pročitaju Mormonovu knjigu. Prihvatio sam taj poziv i počeo sam je čitati. U nekom trenutku tijekom mojeg čitanja, jedan od savjetnika predsjednika misije rekao nam je da se trebamo moliti u vezi onoga što čitamo. Dobro se sjećam večeri kada sam djelovao u skladu s tim pozivom. Kleknuo sam uz krevet i započeo vrlo jednostavnu molitvu kako bih spoznao je li Mormonova knjiga istinita.
Nisam čuo glas, no bilo je to kao da mi je Bog rekao: »Čitavo sam ti vrijeme govorio da je istinita«. To me je iskustvo promijenilo; promijenilo mi je život. Započelo je postupak vjere, postupak prebivanja na putu saveza te nastojanja da učinim više i budem bolji. U Göteborgu sam naučio kako se pokajati. U Göteborgu sam došao do spoznaje o svojem Otkupitelju. U Göteborgu sam se počeo ugledati u pojedince koji su veličali svoje pozive i koji su marljivo radili na izgradnji Božjeg kraljevstva. Göteborg je postao moje »vode Mormonove«.4
Sestra Ruth L. Renlund:Gdje ste vi došli do spoznaje o svojem Otkupitelju? Kako ste se osjećali? Ako ste zaboravili, potičemo vas da učinite nešto kako biste ponovno stekli taj osjećaj. Ta spoznaja i ti osjećaji počeci su vjere.
Vjera je odabir koji svaka osoba mora odabrati. Vjera nije samo hirovito željeti da nešto bude istinito i uz pomoć mašte se uvjeriti da je tako. Vjera je jamstvo o postojanju onoga što nismo vidjeli u tijelu. Vjera je također načelo djelovanja.
»Vjera mora biti usredotočena na Isusa Krista kako bi dovela osobu k spasenju… Vjera je potaknuta slušanjem evanđelja koje podučavaju ovlašteni [učitelji] što ih je poslao Bog [vidiRimljanima 10:14–17]. Čuda ne stvaraju vjeru, već se snažna vjera razvija poslušnošću evanđelju Isusa Krista. Drugim riječima, vjera dolazi pravednošću [vidiAlma 32:40–43].«5Vjera ne dolazi zahtijevanjem znakova od Boga, već poslušnošću i slijeđenjem njegovih zapovijedi.
Starješina Dale G. Renlund:Bog želi da imamo vjere kako bi nas mogao blagosloviti.6Vjera je ključ koji otključava Božje milosrđe. Osoba treba odlučiti da želi imati vjeru te onda djelovati u vjeri prije nego što vjera može rasti. Alma je naučavao: »No gle, probudite li se i razbudite li sposobnosti svoje, i to za pokus gledom na riječi moje, i oživotvorite dijelak vjere, da, čak i ne možete li više nego zaželjeti vjerovati, nek ta želja djeluje u vama, sve dok ne povjerujete na način da možete dati mjesta dijelu riječi mojih«.7Kako bi vjera rasla, osoba mora odabrati imati vjeru i onda djelovati prema njoj.
Sestra Ruth L. Renlund:Želja za vjerom osobe mora rezultirati djelovanjem. Na mnoge načine mi izražavamo svoju vjeru svojim nogama.
Ovo je načelo izjavljeno u obećanju Mormonove knjige koje je moj suprug slijedio kao jedanaestogodišnjak. »I kad budete primili ovo, htio bih vas usrdno potaknuti da upitate Boga, Vječnoga Oca, u ime Kristovo, nije li to istinito; i budete li pitali iskrena srca, s pravom nakanom, imajući vjeru u Krista, on će vam očitovati istinu o tome moću Duha Svetoga.«8
Kada počnete s pitanjem: »Može li to ne biti istinito?«, to vodi k početku vjere koja raste ako je se njeguje. »Može li to ne biti istinito?« pitanje je koje pretpostavlja da je to istinito. Na primjer, ako kažem: »Nećemo li se voziti od Honolulua do sjeverne obale«, to pretpostavlja da ćemo se voziti. Pitanje koje je Moroni poticao da postavimo vezano za Mormonovu knjigu motivirano je vjerom i stoga vodi do više vjere.
Ako umjesto toga počnemo s pitanjem: »Može li to biti krivo?«, to vodi k sumnji. A sumnja nikada ne vodi k vjeri.
Starješina Dale G. Renlund:Jednom prilikom dok sam gostovao na saboru kolčića, predsjednik kolčića je zatražio da posjetim čovjeka kojeg ću zvati Stephen. Stephen je bio vjeran član Crkve. Služio je misiju i bio je vjenčan u hramu. Mnoge je godine vjerno služio, no počele su mu se javljati sumnje po pitanju Crkve. Dok sam bio u posjeti Stephenu, rekao je kako ima probleme s činjenicom da je Joseph Smith napisao ili izdiktirao četiri verzije Prvog viđenja. Mislio je kako je to moglo značiti da je Joseph Smith izmislio svoje iskustvo.
Omogućio sam Stephenu kontakt s čovjekom koji je bio istražio ove četiri verzije desetljećima ranije. Stephen je posjetio znanstvenika. Sljedeći puta kada sam razgovarao sa Stephenom, rekao sam: »Pa, kako se osjećaš po pitanju Prvog viđenja?«
Rekao je: »Pa, osjećam se u redu po tom pitanju jer sam dobio odgovore na pitanja. To me više ne brine. No, sada sam doista zabrinut zbog višeženstva koje se provodilo u Nauvoou i nakon Manifesta 1890. To me doista muči.«
Pozvao sam Stephena da posjeti nekoga tko je istraživao ove teme iz povjerljivih primarnih izvora. Nakon te rasprave, kontaktirao sam Stephena i pitao ga kako je.
Rekao je: »Pa, to me više ne muči. Razumijem što se dogodilo i moje su brige riješene. No, sada sam doista zabrinut što je svećeništvo bilo uskraćeno neko vrijeme onima afričkog podrijetla.«
Sestra Ruth L. Renlund:Nažalost, Stephen je odabrao biti stalni sumnjičavac. Njemu se sumnja više svidjela od spoznaje9i on je iskopavao u sumnji ono što je sadio u vjeri.10Kako je vrijeme prolazilo, kako bi jedna briga bila riješene, druga bi bila pronađena. Bez obzira koliko je bilo tko pokušavao odazvati se i odgovoriti na ta pitanja, on bi pronašao drugu temu oko koje je bio zabrinut. Usredotočio se na udubine u brodu umjesto na sposobnost broda da ga dovede do blagoslova Pomirenja Isusa Krista. Ono što je Stephen radio je oblik »igre Udari krticu s povijesti Crkve«. Znate, one dječje igre kada krtica iskoči na ploči, a čim ju udarite druga krtica iskoči na drugom mjestu.
Iako podrobniji intelektualni podaci mogu privremeno riješiti intelektualnu brigu, podrobniji podaci nisu potpuno rješenje jer, kao što je Pavao napisao Korinćanima: »Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer to je za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati«.11Vjera u Isusa Krista i svjedočanstvo rođeno iz Duha također su potrebni.
Mnogi koji su imali pitanja, kojima su sumnje ušle u njihove misli i koji su imali poteškoća s pronalaskom svojeg duhovnog oslonca, ipak su ostali vjerni i na putu saveza. Često, kada su se molili, primili su odgovor koji je starješina Neil L. Andersen primio desetljećima ranije kada se pitao je li prikladno pripremljen da uđe na misijsko polje. Dok se molio, došao je osjećaj: Ne znaš sve, ali znaš dovoljno!«12S vremena na vrijeme – zapravo često – Gospodinov će odgovor biti: »Znaš dovoljno da ostaneš na putu saveza i obdržavaš moje zapovijedi.«
Kada je Nefi upitan zna li što je bio milostivi silazak Božji, rekao je: »Znam da [Bog] ljubi djecu svoju; ipak, ne poznajem značenje svega.«13Znao je dovoljno. U ovom životu nikada nećemo znati značenje svega, no znamo dovoljno. Naše sudbine ovise o primjenjivanju vjere u začetku koja će rasti kada djelujemo u vjeri.
Starješina Dale G. Renlund:Sumnja nije i nikada neće biti preteča vjere ništa više nego što svjetlost ovisi o tami za svoje stvaranje. Kada je Petar počeo tonuti u vodu nakon što je po njoj pokušao hodati, nije mu rečeno: »O Petre, da si samo više posumnjao«. Ne, rečeno mu je: »Malovjerni, zašto si posumnjao?«14
U djeluLectures on Faith,objašnjene su razlike između vjere i sumnje: »Gdje postoje sumnja i nesigurnost… vjere nema niti je može biti. Jer sumnja i vjera ne postoje u istoj osobi u istom trenutku; (…) osobe čiji su umovi pod sumnjama i strahovima ne mogu imati nepokolebljivo pouzdanje; a gdje nema nepokolebljivog pouzdanja, vjera je slaba; a gdje je vjera slaba, osobe se neće moći boriti protiv svih oprečnosti, tegoba i nevolja s kojima će se trebati susresti da bi bili Božji baštinici i subaštinici s Isusom Kristom; i oni će klonuti u svojim umovima, a neprijatelj će imati moć nad njima i uništiti ih.«15
To je ono što se dogodilo Stephenu. On je dopustio sumnji i nesigurnosti da zaokupe njegov um. Kako je vrijeme odmicalo, nije imao snage suočiti se s izazovima s kojima se osoba suočava kao član Crkve. On je klonuo u svojem umu i njegova je vjera nestala.
Sestra Ruth L. Renlund:Imati pitanja o Crkvi i njezinim naucima je normalno i osnova učenja evanđelja. Joseph Smith je to razumio kada je pročitao: »Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je«.16
No, odlomak se nastavlja: »Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja«.17
Drugim riječima, upitajte Boga, ne sumnjajući da vam on može dati odgovor. Odlomak se nastavlja: »Jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina, jer je čovjek s razdijeljenom dušom, nestalan u svim putovima svojim.«18
Kako bismo primili takvu vrstu odgovora kakvu je Joseph Smith tražio, kako bismo primili takvu vrstu odgovora za kojim žudimo, trebamo pristupiti Bogu sa srcem koje vjeruje i umom koji želi da nam ono što je Božje postane poznato.
Starješina Dale G. Renlund:Sviđa nam se izjava koju je iznio starješina John A. Widtsoe, apostol koji je služio ranije tijekom ove rasporedbe. Parafrazirat ću ono što je on rekao. Sumnja, osim ako nije pretvorena u upit iz pouzdanih, vjerodostojnih izvora, nema značaj ni vrijednost. Tromi sumnjičavac, onaj koji je zadovoljan sobom, nevoljan uložiti prikladan napor da plati cijenu božanskog otkrića, neminovno dostiže nevjeru i tminu. Njegove sumnje rastu poput otrovnih gljiva u mračnim sjenama njegovih mentalnih i duhovnih odaja. Naposljetku, slijep poput krtice u svojoj jazbini, on obično mijenja ismijavanja za razum, indolenciju za rad te postaje lijen znanstvenik. Sumnja nije pogrešna, osim ako ne postane sama svoj cilj. Ta je sumnja, koja sama sebe hrani i raste iz sebe te rađa s još sumnje, zla.«19
Riječi starješina Widstoea i dalje su istinite. Stagnantna sumnja ne vodi do spoznaje o stvarnosti Spasitelja, Isusa Krista i njegovog Pomirenja; ona ne vodi do stvarne spoznaje da imamo prijaznog, brižnog Nebeskog Oca koji je utemeljio veliki naum spasenja. Možemo doći do spoznaje o istinitosti djela posljednjih dana, no to zahtjeva da odaberemo vjeru, ne sumnju, i da idemo ispravnim pouzdanim, vjerodostojnim izvorima po svoje odgovore.
Sestra Ruth L. Renlund:I Alma je govorio o ovom načelu. Rekao je: »I zato onaj koji otvrdne srce svoje, taj prima manji dio riječi; a onaj koji ne otvrdne srce svoje, njemu se daje veći dio riječi, sve dok mu ne bude dano da spozna otajstva Božja, sve dok ih ne spozna u punini. A oni koji otvrdnu srca svoja, njima se daje manji dio riječi, sve dok ne budu znali ništa o otajstvima njegovim; i tad ih đavao zasužnjuje i vodi po volji svojoj dolje u uništenje.«20
Hoćete li tražiti financijski savjet od nekoga tko je bez novaca i u dugu?
Starješina Dale G. Renlund:Biste li tražili medicinski savjet od šarlatanskog trgovca koji prodaje lažne lijekove?
Sestra Ruth L. Renlund:Od koga biste tražili savjet o tome kako poboljšati svoj forhend u tenisu – od vikend igrača ili od Rogera Federera?
Starješina Dale G. Renlund:Stoga, zašto biste povjerili svoju vječnu dobrobit onima koji su duhovno bankrotirali jer su otparali u sumnji ono što su jednom posadili u vjeri21ili koji su, kako je Jeremija rekao: »ostavi[li Krista], Izvor vode žive, te iskopa[li] sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu«.22Ove su se osobe okrenule od izvora živih voda i žele da vi imate povjerenja u nešto što ne drži vodu.
Sestra Ruth L. Renlund:Braćo i sestre, možete znati da postoji Živući Krist.23Blogosfera ne može zamijeniti proučavanje Svetih pisama i čitanje riječi živućih proroka i apostola. Njegujte svoju vjeru odlazeći pouzdanim izvorima kako biste pronašli odgovore na svoja pitanja.
Starješina Dale G. Renlund:Kada pokušamo odrediti je li nešto istinito ili nije, prorok Mormon nam daje uzorak za slijediti:
»Stoga, sve što je dobro dolazi od Boga; a ono što je zlo dolazi od đavla…
No gle, ono što je od Boga poziva i mami da se čini dobro neprestance; stoga, sve što poziva i mami da se čini dobro, i da se ljubi Boga, i da mu se služi, nadahnuto je od Boga…
Dano vam je da sudite, kako biste mogli raspoznati dobro od zla; a način kako suditi tako je jasan, da biste mogli znati sa savršenom spoznajom, kao što je razlikovati danje svjetlo od tamne noći.
Jer gle, Duh je Kristov dan svakomu čovjeku, da može raspoznavati dobro od zla; stoga vam pokazujem način kako suditi; jer sve što poziva da se čini dobro, i što nuka da se vjeruje u Krista, poslano je moću i darom Kristovim; stoga možete znati sa savršenom spoznajom da je to od Boga.
No, što god nuka ljude da čine zlo, i ne vjeruju u Krista, i niječu ga, i ne služe Bogu, tad možete znati sa savršenom spoznajom da je to od đavla.«24
Dakle, jednostavno je. Navodi li vas odabir da činite dobro i vjerujete u Krista, od Boga je. Ako vas odabir navodi da činite zlo i zaniječete Krista, od đavla je. Kada dođete na put saveza, možete znati da je ono što vas ometa s tog puta, što vas nuka da ne vjerujete u Krista, krivo. Ono što vas nuka da vjerujete u Boga, volite ga i obdržavate njegove zapovijedi je od Boga. Propustit ćete duhovno važne događaje odaberete li tvrdokornu sumnju, napajanu odgovorima iz vjerolomnih i nevjernih izvora.25
Sestra Ruth L. Renlund:Vraćajući se na našu usporedbu; oni koji odaberu ostati na istrošenom, udubljenom brodu s bojom koja puca su oni koji prepoznaju da ih je brod spasio od utapanja i može ih sigurno dovesti do obale. Drugim riječima, oni dolaze na put saveza i ostaju na njemu. Tada, kada ustraju do kraja, primaju obećanje o vječnom životu. To je najveći dar koji Bog može dati. Kroz taj postupak mi spoznajemo Isusa Krista, spoznajemo njegovu živuću stvarnost, spoznajemo njegovu ljubav i samilost.
U Nauku i savezima je zapisano: »Nekima je dano od Duha Svetoga znati da je Isus Krist Sin Božji, i da on bijaše razapet za grijehe svijeta. Drugima je dano da povjeruju u riječi njihove, kako bi oni također mogli imati vječni život ostanu li vjerni.«26Primijetite da je nagrada ista bilo da znate ili vjerujete – vječni život vjernima.
Starješina Dale G. Renlund:U travnju 2009. podržan sam kao opći autoritet u Crkvi. U listopadu 2009. bio sam zamoljen da govorim na općem saboru. Bio sam zabrinut hoće li moj otac moći slušati sabor. Cijeli je život naporno radio kao tesar i graditelj te je u dobi od 92 godine imao ozbiljnih problema sa svojim leđima. Nije bio u stanju doći u Konferencijski centar. Stoga se jedna od mojih sestara pobrinula da on može pratiti zasjedanje na TV-u kod svoje kuće u Salt Lake Cityju.
Nakon sabora otišao sam do njegove kuće vidjeti što je mislio o mojem govoru. On je bio čovjek od vrlo malo riječi i ne baš liberalan s komplimentima.
Rekao sam: »Tata, jesi li gledao sabor?«.
Rekao je: »Ja.«
Rekao sam: »Tata, jesi li čuo moj govor?«.
Rekao je: »Ja.«
Rekao sam: »Pa, tata, što misliš?«.
Rekao je: »O, bio je dobar. Gotovo sam bio ponosan.«
No, onda sam saznao da je bio malo ometen tog poslijepodneva, jer mi je očajnički htio iznijeti san koji je usnio noć prije. On nije bio sanjar. Nikada nije imao nerealne misli. Ne znam da je ikada rekao laž. Uvijek je bio brutalno i netaktično iskren. Rekao je: »Usnio sam da sam preminuo i vidio Spasitelja, Isusa Krista. Uzeo me u svoje naručje i rekao mi da su mi grijesi oprošteni. I Dale, osjećaj je bio tako dobar.« To je bilo sve što je rekao, a ja sam se suzdržao od postavljanja daljnjih pitanja. Preminuo je dva mjeseca kasnije dok smo Ruth i ja bili na Madagaskaru.
Nakon što se priključio Crkvi u Larsmu u Finskoj, u dobi od 24 godine, moj je tata proživio svoj život u skladu sa svjetlom i znanjem koje je primio. Učinio je sve što je ikada bio zamoljen učiniti. Postao je onaj koji se osposobio za taj dar Duha kako bi spoznao da Isus jest Krist i da je bio razapet za grijehe svijeta i za njegove grijehe. Osposobiti se za taj dar ne ovisi o spolu ni svećeničkoj službi. To je obećana nagrada za biranje vjere i biranje puta saveza.27
Sestra Ruth L. Renlund:Dakle, kako možemo razviti vjeru i održati je snažnom? Potrebno je nešto rada. Jeste li ikada bili na satu matematike – recimo diferencijalnog i integralnog računa – i gledali profesora kako radi na problemu? Prebacuje li se njegovo znanje automatski na vas jer ste gledali profesora kako pronalazi odgovor? Nažalost, ne. Kako biste stekli znanje – isto znanje koje profesor ima – trebate sami raditi na problemu iz diferencijalnog i integralnog računa; trebate učiti i raditi na vježbanju problema dok se ne počnete osjećati ugodno s postupkom, jednadžbama i simbolima.
Na sličan način, za pronalaženje i osnaživanje vjere potreban je rad. Netko tko ima veliku vjeru može nas nadahnuti, no tuđa se vjera ne prenosi na nas tijekom postupka. Moramo sami proučavati iz Svetih pisama i iz riječi živućih proroka. Moramo se moliti, doista raditi na komunikaciji s Nebeskim Ocem, u ime Isusa Krista. Ključno je dostojno blagovanje od sakramenta svakoga tjedna i prisjećanje na to kako nam je Bog bio milosrdan davanjem svojega Sina da pomiri za naše grijehe. Ovi osobni, privatni čini posvećenosti grade i održavaju vjeru.
Starješina Dale G. Renlund:Prva dužnost koju sam dobio kao član Zbora dvanaestorice bila je da idem i kažem Odjelu povijesti Crkve da ću zamijeniti starješinu Jeffreyja R. Hollanda kao savjetnika u njihovom odjelu. Kao što možete zamisliti, vladao je »plač, i lelek, i škrgut zubi«28kada su saznali da će njihov ljubljeni savjetnik biti zamijenjen. Došlo je do strašne nestašice papirnatih maramica.
Kao dio mojeg zaduženja kao savjetnika u Odjelu povijesti Crkve, pročitao sam sve sveske djelaThe Joseph Smith Papers.Također, pročitao sam prvi svezak nove narativne povijesti Crkve pod naslovomSveci. 29Čitanje svega što je Joseph Smith ikada napisao ili što je izviješteno da je rekao, jednostavno je osnažilo moje svjedočanstvo o njegovoj ulozi kao proroka kojeg je Bog odabrao da obnovi njegovo djelo na Zemlji.
Joseph Smith je oduvijek bio odan svojem svjedočanstvu. On je bio dosljedan. Uvijek se ponašao kao onaj koji je doista vidio našeg Nebeskog Oca i Isusa Krista, Moronija, Ivana Krstitelja, Petra, Jakova i Ivana, Mojsija, Ilijasa i Iliju. Djelovao je kao onaj koji je posjedovao zlatne ploče i preveo taj drevan tekst darom i moću Božjom. Djelovao je kao onaj koji je primio objavu od samog Isusa Krista. Djelovao je kao onaj koji je primio svećeničku ovlast i ključeve svetoga apostolstva.
Znam na načine koji su snažniji i vjerodostojniji od onoga što mojih pet osjetila mogu otkriti i izraziti da je Joseph Smith vidio što je rekao da je vidio, preveo Mormonovu knjigu darom i moću Božjom te primio svećeništvo sa svim pripadajućim ključevima za spasenje čovječanstva. Znam da je to istina. Znam da su ti ključevi danas na Zemlji i da je predsjednik Nelson zakoniti nasljednik Josepha Smitha na Zemlji.
Može ispasti da je ono što mi smatramo udubinama i bojom koja se guli na brodu koji je puno korišten božanski odobreno i božanski usmjereno s vječnog gledišta. Ili je Gospodin imao ruku u tim udubinama i boji koja se guli ili ih koristi za svoje svrhe. Za sebe znam da Gospodin Isus Krist usmjerava svoje djelo na Zemlji danas. Njegovi ga sluge danas dobro poznaju.
Sestra Ruth L. Renlund:Zahvalna sam što mogu nadodati svoje svjedočanstvo da znam da je Isus Krist naš Spasitelj. Kada primjenjujemo vjeru, ne sumnju, u njegovu pomirbenu žrtvu i plodove tog Pomirenja, naši su životi vječno blagoslovljeni. Zahvalna sam što je on obnovio svoju Crkvu danas sa svim blagoslovima dostupnima Božjoj djeci na Zemlji.
Starješina Dale G. Renlund:Isus Krist živi i on je Spasitelj svijeta. Svjedočim o njegovoj sućuti, ljubavi i obazrivoj brizi za svu Božju djecu. Svjedočim o njegovoj neusporedivoj pomirbenoj žrtvi za vas i mene. Kako sam upoznao Spasitelja, naučio sam o njegovoj velikoj želji da pomogne iscijeliti rane i oporaviti slomljena srca.
Molim se da će Božji najdragocjeniji blagoslovi biti vaši. Molim se da ćete razviti vjeru u Isusa Krista te da »ne sumnja[te], već budete vjerni«.30Pozivam vas da povećate svoju vjeru u Krista proučavanjem Svetih pisama i riječi živućih apostola, moleći se i komunicirajući s Nebeskom Ocem te dosljednim pripremanjem za sakrament svakoga tjedna i blagovanjem od njega. Bog će vas blagosloviti u ovim osobnim, privatnim činima posvećenosti, služenja i posluživanja drugima. U ime Isusa Krista, amen.
© 2019. Intellectual Reserve, Inc. All rights reserved. Verzija: 10/18. Naslov izvornika: »‘Doubt Not, but Be Believing.’« Croatian. PD60007608 119