Prijatelji s kampiranja
U početku, Edison se osjećao kao da ne pripada.
Udarao je nogom o tlo. Svi su drugi dječaci razgovarali i postavljali šatore. No on nikoga nije poznavao.
Edisonova je obitelj prestala ići u crkvu ubrzo nakon što su se preselili u Španjolsku. No tada su dječaci iz odjela došli i pozvali ga da dođe na kampiranje. Kampiranje je zvučalo zabavno, no sada Edison nije bio siguran želi li ipak biti ovdje. Osjećao se kao da ne pripada.
Dvojica dječaka, Diego i Juan, prišli su Edisonu. »Želite li dijeliti naš šator?« upitao je Diego.
Edison je udahnuo i nasmiješio se. »Naravno!«
»Kul«, rekao je Juan. »A onda možemo plivati.«
Dječaci su postavili svoj šator i potrčali do rijeke. Voda je bila hladna, no sada se Edison toliko zabavljao da je jedva primijetio. Nakon ručka, dječaci i vođe otišli su na planinarenje. Vratili su se baš kada je sunce počelo zalaziti pa su pomogli s postavljanjem logorske vatre.
»Kakva je tvoja obitelj?« upitao je Juan.
Edison je bacio hrpu grančica pored vatre. »Moji su roditelji prilično kul. A moja je sestra moja najbolja prijateljica. Preselili smo se ovamo iz Ekvadora.«
Diego i Juan pogledali su se s velikim osmjehom.
»I mi smo iz Ekvadora!« rekao je Juan.
Diego je otkopčao svoju jaknu kako bi pokazao svoju majicu. Imala je simbol ekvadorske nogometne reprezentacije na sebi!
»Ajme!« rekao je Edison. »I, što vam najviše nedostaje iz Ekvadora?«
Diego i Juan su se nasmijali. »Hrana!« obojica su uzviknuli.
Dječaci su nastavili govoriti o tome što im je nedostajalo iz Ekvadora i što im se sviđalo kod života u Španjolskoj. Edisonu se svidjelo kako je lako razgovarati s Diegom i Juanom.
Tada je jedan od vođa, brat Cisneros, ustao. »Hej, svi! Želimo završiti večer sa sastankom svjedočanstava.«
Jedan po jedan, dječaci i vođe ustali su i iznijeli svoja svjedočanstva. Zbog njihovih riječi Edison se osjećao kao da je njegovo srce umotano u toplu deku.
Diego je ustao. »Znam da je Crkva istinita. Znam da je Bog moj Otac i da je Isus Krist moj Spasitelj.«
Topli osjećaj postao je snažniji. I ja to želim znati, pomislio je Edison.
Kada se Edison vratio kući s puta, Diegove su riječi ostale u njegovu umu. Želio je da može ići u crkvu i učiti o Isusu s Diegom i Juanom.
Te večeri tijekom večere, Papá je upitao: »Kako je bilo na kampiranju?«
»Bilo je sjajno!« rekao je Edison. »Plivali smo, pješačili i zapalili vatru. Čak sam stekao i dva prijatelja koji su također iz Ekvadora!«
»To je izvrsno! Moramo ih pozvati u posjet«, rekla je Mamá.
Edison je zastao. »Možemo li ponovno početi ići u crkvu?«
Mama i Papá nisu ništa rekli nekoliko trenutaka. Zatim je mama pročistila svoje grlo. »Ako želiš ići, to je u redu«, rekla je. »Ali Papá i ja nećemo ići.«
Edison je propao u svoj stolac. Nije želio ići u crkvu sam. Možda bi trebao ostati kod kuće sa svojom obitelji.
Zatim se sjetio toplog osjećaja sa sastanka svjedočanstava. Čak i ako njegova obitelj nije htjela ići u crkvu, Edison je želio ići.
Osim toga, ne bi bio sam. Edison se nasmiješio dok je jeo svoju večeru. Zatim je uzeo telefon. Znao je neke prijatelje s kojima bi mogao ići u crkvu!
Ilustracije: Hollie Hibbert