Pogodite tko vas voli, gospođo Banks!
Sve je počelo jednim cvijetom…
Roxy je voljela gledati sve kuće u svom susjedstvu dok je hodala kući iz škole. Jedna je kuća imala psa koji je lajao i skakao gore-dolje ispred prozora. Druga je kuća imala ptice koje su cvrkutale na stablima.
A zatim je tu bila i kuća gospođe Banks. Gospođa Banks bila je njezina učiteljica u trećem razredu i bila joj je omiljena učiteljica. Roxy je uvijek mahnula gospođi Banks kada ju je vidjela kako sjedi na stolcu na svojem trijemu. Gospođa Banks uvijek je bila ljubazna i sretna.
No danas je stolac na trijemu bio prazan. Kuća je izgledala tiho. Čak je i mačak gospođe Banks, Chester, nestao.
Roxy se sjetila kako je njezina mama rekla da je gospođa Banks bolesna. Odlazila je u bolnicu svaki dan na liječenje. Roxy se osjećala tužno. Htjela je učiniti nešto lijepo za gospođu Banks. No što?
Roxy se osvrnula na pčele koje su letjele od cvijeta do cvijeta. Tada je dobila ideju!
Otrčala je kući i ubrala ružu iz svog vrta. Vratila se do kuće gospođe Banks i stavila ju je na trijem.
Sljedećeg je dana Roxy stavila suncokret na stolac gospođe Banks. A dan nakon toga, stavila je ivančicu pored njezinih ulaznih vrata. Svakoga je dana tijekom dva tjedna Roxy ostavila cvijet za gospođu Banks. Pazila je da je nitko ne vidi.
Jednoga dana na putu kući, Roxy je vidjela gospođu Banks kako sjedi na trijemu. Držala je nešto cvijeća u svojoj ruci.
»Roxy«, rekla je gospođa Banks, »pogledaj moje predivno cvjetove. Netko ih je ostavljao za mene. Svakog me dana dočekao novi cvijet kada sam došla kući iz bolnice.«
Roxy se nasmiješila. »Znaš li tko je to bio?«
gospođa se Banks nasmiješila. »Tko god bio, voljela bih im se zahvaliti.«
»Vjerojatno je to bio netko tko vas voli!« rekla je Roxy.
»Pa, radovala sam se pronalasku novog cvijeta svaki dan«, rekla je gospođa Banks. »Prvi je cvijet bio na mom trijemu.«
»Mislite li da ga je vaš mačak ostavio?« pitala je Roxy.
»Chester mi voli ostaviti iznenađenja, ali nikada ne ostavlja cvijeće«, nasmijala se gospođa Banks. »A cvijet na mom stolcu?«
»Pas iz ulice?« Roxy se još više nasmiješila.
»Kod mojih ulaznih vrata?«
»Vjeverica?«
»O-ho«, rekla je gospođa Banks, smijući se. »Nisam znala da ima toliko stvorenja koji me vole! No cvijeće mi je doista pomoglo osjećati se posebno.«
Roxy je gotovo pucala od sreće. Bilo joj je drago što je pomogla ponovno nasmijati gospođu Banks.
Ilustracija: Adobe Stock