Živući Krist
Svjedočanstvo apostola
Spominjući se rođenja Isusa Krista prije dva tisućljeća, iznosimo svoje svjedočanstvo o stvarnosti njegova neprispodobiva života i beskrajne moći njegove velike pomirbene žrtve. Nitko drugi nije imao tako snažan utjecaj na sve one koji su živjeli i koji će tek živjeti na Zemlji.
On je bio Veliki Jahve Staroga zavjeta, Mesija Novoga. Pod upravljanjem svojeg Oca, On je stvorio Zemlju. »Sve je po njemu postalo i ništa što je postalo nije bez njega postalo« (Ivan 1:3). Premda bezgrešan, bio je kršten da se ispuni sva pravednost. On je »prošao čineći dobro« (Djela 10:38), a ipak je bio prezren zbog toga. Njegovo je evanđelje bilo poruka mira i dobre volje. Usrdno je pozivao sve da slijede njegov primjer. Hodao je putovima Palestine, iscjeljujući bolesne, uzrokujući da slijepi vide i uskrisujući mrtve. Podučavao je o istinama vječnosti, stvarnosti našega predsmrtnog postojanja, svrsi našeg života na Zemlji i potencijalu Božjih sinova i kćeri u budućem životu.
Ustanovio je sakrament kao podsjetnik na svoju veliku pomirbenu žrtvu. Bio je uhićen i lažno optužen, proglašen krivim da se zadovolji rulja i osuđen na smrt na križu na Kalvariji. Dao je svoj život da pomiri za grijehe cijelog čovječanstva. Njegovo veliko zastupničko djelo dar je u korist svih koji će ikad živjeti na Zemlji.
Svečano svjedočimo da njegov život, koji je središte cijele ljudske povijesti, niti je započeo u Betlehemu niti je završio na Kalvariji. Bio je Prvorođenac Očev, Jedinorođeni Sin u tijelu, Otkupitelj svijeta.
Ustao je iz groba da postane »prvenac umrlih« (1 Korinćanima 15:20). Kao uskrsli Gospodin posjetio je one koje je volio za života. Također je posluživao među svojim »drug[im] ov[cama]« (Ivan 10:16) u drevnoj Americi. U suvremenom svijetu, On i njegov Otac ukazali su se dječaku Josephu Smithu, započinjući davno obećanu »provedbu punine vremena« (Efežanima 1:10).
O živućem je Kristu prorok Joseph Smith napisao: »Oči njegove bijahu poput ognjena plamena; kosa na glavi njegovoj bijaše bijela poput čista snijega; lice njegovo sjaše jače od sjaja sunčanog; i glas njegov bijaše poput zvuka sručavanja velikih voda, to jest glas Jahvin, što govoraše:
Ja sam prvi i posljednji; ja sam onaj koji živi, ja sam onaj koji bijaše ubijen; ja sam zagovornik vaš kod Oca« (NiS 110:3–4).
Prorok je o njemu nadalje izjavio: »A sad, nakon mnogih svjedočanstava koja bijahu dana o njemu, ovo je svjedočanstvo, posljednje od svih, koje mi dajemo o njemu: Da on živi!
Jer vidjesmo ga, i to zdesna Bogu; i čusmo glas gdje iznosi svjedočanstvo da je on Jedinorođenac Očev –
Da se po njemu, i kroz njega, i od njega svjetovi stvaraju i bijahu stvoreni, a žitelji njihovi rođeni su sinovi i kćeri Bogu« (NiS 76:22–24).
Izjavljujemo trezvenim riječima da su njegovo svećeništvo i njegova Crkva obnovljeni na Zemlji – »nazidani na pravom temelju – na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus« (Efežanima 2:20).
Svjedočimo da će se on jednog dana vratiti na Zemlju i »otkrit će se tada slava Jahvina, i svako će je tijelo vidjeti« (Izaija 40:5). Vladat će kao Kralj nad kraljevima i kao Gospodar nad gospodarima te će se svako koljeno prignuti i svaki će mu jezik hvale iskazivati. Svatko će od nas stati pred njega da nam se sudi prema osobnim djelima i nakanama srca.
Kao njegovi propisno zaređeni apostoli svjedočimo da Isus jest živući Krist, besmrtni Sin Božji. On je veliki kralj Emanuel koji danas stoji zdesna svojem Ocu. On je svjetlost, život i nada svijetu. Njegov put vodi k sreći u ovom životu i k vječnom životu u budućem svijetu. Neka je Bogu hvala na neprispodobivu daru njegova božanskog Sina.
Prvo Predsjedništvo
1. siječnja 2000.
Zbor Dvanaestorice