Mladež
Nitko nije savršen
Uvijek sam željela biti poput Nefija: strogo poslušna, izuzetno vjerna i duboko duhovna. U mojim očima Nefi je predstavljao savršen primjer dobrote. Malo toga mi je bilo privlačnije od pomisli da postanem baš kao on – ili da barem počnem posjedovati djelić njegove odličnosti.
Jednoga sam dana imala malu krizu do koje je došlo zbog osjećaja nedoraslosti. Imala sam toliko ambicija i ciljeva. Ali mi se jednostavno nije činilo da to vodi nečemu. Kroz suze nemoći izrazila sam te osjećaje svome ocu. Odmah je ustao, prošetao do ormara za knjige i uzeo jedan primjerak Mormonove knjige. Ne rekavši ništa, otvorio je 2. Nefi 4 i počeo čitati stih 17.
Jeza me je prožela poput struje dok sam slušala ove moćne riječi: »O jadna li mene čovjeka!« Razmišljala sam. Kako je Nefi, moj heroj i primjer, mogao reći da je »jadan«? Ako je on bio jadan, što li je tek sa mnom?
Ponovno me prošla struja trnaca kada je moj otac pročitao stih 28: »Probudi se, dušo moja! Ne padaj više u grijeh.« Osjećala sam se kao da su se mračni oblaci moga uma razišli i otkrili toplinu i sjaj otvorenog plavog neba i blistavog sunca. Nemoguće je opisati način na koji je ovaj stih osvijetlio moju dušu. Malo je stihova iz Svetih pisama koji su me poput ovog ispunili s više nade, nadahnuća i radosti.
U 30. stihu, Nefi je rekao točno ono što sam ja mislila, samo s više rječitosti: »Duša će se moja radovati u tebi, Bože moj, i hridi spasenja mojega.« Ovaj stih je nosio u sebi osjećaj mira i zahvalnosti za Gospodnju blagu milost i ljubav.
Moj je otac sklopio knjigu i objasnio da se ti stihovi ponekad nazivaju Nefijevim psalmom. Zatim me je nježno podučio da su čak i najveći ljudi na zemlji nesavršeni i ti ljudi moraju priznati svoju nesavršenost ili će inače biti oholi, a stoga i bez veličine.
Shvatila sam. Samo zato što sam imala slabosti nije značilo da sam nesposobna postati poput Nefija. Priznavanje svojih slabosti približilo me je Nefijevoj veličini. Nefi je bio velik zbog toga što je, osim što je bio poslušan i vjeran, bio ponizan i spreman priznati svoje greške.
Od tog iskustva cijenila sam ove Nefijeve riječi. Svaki put kada ih čitam doživljavam isto uzbuđenje i nadahnuće kao kada sam ih čitala prvi put. Ti stihovi govore da sam Božja kćer sposobna za više nego što uopće mogu zamisliti. Znam da ako sam vjerna i idem naprijed, očekuju me neizrecivi blagoslovi.