On je biskup?
Autor živi u Illinoisu, SAD.
Zbog toga što sam bio manje aktivan prije mnogo godina, članica koja me znala tada nije mogla vjerovati da sam pozvan da budem biskup.
Ilustracija: Mark Smith © 2016
Tijekom sastanka izvršnog odbora svećeništva, naši su cjelodnevni misionari izvijestili o sastanku s članom čiji zapisi nisu bili u odjelu. Odmah sam prepoznao ime i spomenuo da smo ona i ja bili zajedno u odjelu prije mnogo godina.
Jedan je od misionara rekao: »Da, biskupe, spomenula je to i izgledala je prilično iznenađeno zbog toga što ste biskup.«
Pitao sam ih: »Što je rekla?«
Rekli su da je izgledala iznenađeno i rekla: »On je biskup?«
Nasmijao sam se i objasnio da me ova sestra poznavala kao puno drugačiju osobu prije 30 godina.
Dok sam kasnije promišljao o ovom događaju, razmišljao sam o tome koliko se moj život promijenio u proteklih 30 i više godina otkako smo moja obitelj i ja članovi Crkve. Poznavao sam mnogo članova iz našeg odjela 20 godina i služio sam kao predsjednik ogranka i biskup, ali nitko od tih članova me nije znao prije 30 godina. Iako povremeno pričam o događajima iz svoje prošlosti kako bih podučavao o pokajanju i Pomirenju Isusa Krista, većina odjela ne zna koje je nevjerojatno putovanje bio moj život u Crkvi.
Moja obitelj i ja smo se upoznali s Crkvom u svibnju 1979. i odmah sam znao da ovdje pripadamo. Kršteni smo u lipnju te smo u početku bili vrlo aktivni, ali nije mi dugo trebalo da prestanem sudjelovati i vratim se na stare navike. Nikada nisam nimalo sumnjao u istinitost evanđelja i Obnove, ali nisam mislio da imam ono što je potrebno kako bih bio dobar član Crkve.
Zbog mojeg neprekidnog alkoholizma, moja je supruga, koja nikada nije pokleknula u vjeri, zatražila razvod 1982. godine. U to je vrijeme moja obitelj živjela u Oklahomi, ali ja sam se vratio u Illinois, SAD, gdje sam odrastao. Dosegnuo sam trenutak u kojem sam gotovo izgubio jedinu stvar koja mi je bila zaista važna: moju obitelj.
Počeo sam se jutrima i večerima moliti na koljenima Bogu za kojeg više nisam bio siguran postoji li i, ako postoji, smatrao sam da je odavno zaboravio na mene. Ali sam se tri mjeseca vjerno molio. Rano jednog jutra, dok sam bio u dubokoj molitvi, preplavio me osjećaj velikog olakšanja i znao sam da Bog živi, poznaje me i voli. I znao sam da više nikada neću taknuti ni jednu kap alkohola.
Tu sam večer primio poziv od svoje supruge koja mi je rekla da će mi poštom poslati papire za razvod na potpis. Tijekom tog razgovora, iznenada mi je rekla: »Nekako si znatno drugačiji. Mislim da više nikad nećeš piti i poderat ću te papire.« Ponovno smo bili zajedno, a dvije godine kasnije rodila je našeg trećeg sina.
Mnogi pretpostavljaju da sam vjerojatno ponovno postao potpuno aktivan u Crkvi, ali ja sam tvrdoglav čovjek. Vratio sam se na neko vrijeme i čak primio poziv učitelja u zboru starješina. Ali uskoro sam se počeo osjećati nepodobnim podučavati i ponovno sam postao neaktivan.
Preselili smo se u mali ogranak 1991. godine. Nekoliko mjeseci prije osmog rođendana našeg najmlađeg sina, moja supruga, predsjednica Male škole, pitala ga je koga želi da ga krsti. Naravno da je htio da njegov otac izvrši uredbu. Moja supruga mu je rekla da se to vjerojatno neće dogoditi. Nije prihvatio to kao odgovor pa je krenuo na zadatak aktivacije svog oca. Bio je poprilično nemilosrdan i po kratkom postupku počeo sam služiti kao vođa Izviđača, a kasnije sam krstio i potvrdio svog sina.
Razdoblje od osam mjeseci nakon moje aktivacije bilo je puno događaja. Zapečaćeni smo kao obitelj u hramu Chicago Illinois, a ja sam ponovno pozvan služiti kao učitelj u zboru starješina, samo ovaj put nisam odustao. Pozvan sam za savjetnika predsjednika ogranka, a pet mjeseci kasnije pozvan sam služiti kao predsjednik ogranka. Otprilike mjesec dana nakon mojeg poziva, sjećam se da sam razmišljao: »Ja sam predsjednik ogranka?«
Tijekom godina govorio sam mnogim svecima koji su imali poteškoća da ako sam ja mogao napredovati u evanđelju, onda svatko može. To je samo pitanje razumijevanja prave moći Spasitelja i njegovog Pomirenja i poduzimanja koraka prema njemu.
Bit ću vječno zahvalan svojoj ženi i djeci i svim vjernim kućnim učiteljima, vođama zbora, biskupima i ostalim vjernim svecima koji su mi bili takav divan uzor. Bila je čast služiti Gospodinu i svecima proteklih 20 godina. Moj život je bio blagoslovljen više nego što sam mogao zamisliti.