Poruka Prvog predsjedništva
Proroštvo i osobna objava
predsjednik Henry B. Eyring
prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu
Istinita Crkva Isusa Krista je obnovljena i nalazi se na zemlji danas. Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana uvijek su vodili živući proroci i apostoli, koji primaju stalno vodstvo s neba.
Taj je božanski uzorak također bio istinit u drevnim vremenima. Biblija nas uči: »Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima« (Amos 3:7).
Bog je opet progovorio u naše vrijeme kroz proroka Josepha Smitha. Kroz njega je objavio evanđelje Isusa Krista u svojoj punini. Obnovio je svoje sveto svećeništvo s ključevima i svim pravima, moćima i funkcijama svete moći svećeništva.
U naše dane, živući proroci i apostoli ovlašteni su govoriti, podučavati i usmjeravati s ovlašću od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista. Spasitelj je rekao proroku: »Što ja, Gospod, rekoh, to rekoh, i ne ispričavam se. I premda nebesa i zemlja prođu, riječ moja proći neće, već će se sva ispuniti, svejedno, da li glasom mojim ili glasom slugu mojih« (NiS 1:38).
Na Općem saboru dvaput godišnje smo blagoslovljeni prilikom da čujemo riječ Gospodnju od njegovih slugu. To je povlastica koja nema cijenu. Ali vrijednost te prilike ovisi o tome primamo li riječi pod utjecajem istog Duha kojim su dane tim slugama (vidi NiS 50:19–22). Isto onako kako oni primaju vodstvo s neba, tako moramo i mi. I to od nas zahtijeva isti duhovni napor.
»Napravi svoju zadaću«
Prije mnogo godina, jedan od članova Zbora dvanaestorice apostola zatražio me da pročitam govor koji je pripremao za opći sabor. Bio sam mlađi član zbora. Bio sam počašćen njegovim uvjerenjem da mu ja mogu pomoći pronaći riječi koje Gospodin želi da on izrekne. Rekao mi je uz osmijeh: »O, ovo je 22. verzija govora.«
Sjetio sam se savjeta koji mi je dragi i ljubazni predsjednik Harold B. Lee (1899.–1973.) dao ranije uz posebnu napomenu: »Hal, ako želiš dobiti objavu, napravi svoju zadaću.«
Čitao sam, razmišljao i molio se za tu 22. verziju. Proučavao sam je što sam više mogao pod utjecajem Duha Svetoga. Do trenutka kad je član zbora održao svoj govor, napravio sam svoju zadaću. Nisam siguran jesam li pomogao, ali znam da sam se promijenio kad sam čuo govor koji je održao. Primio sam poruke dalekosežnije od riječi koje sam pročitao i koje je on izrekao. Riječi su imale veće značenje od onih koje sam pročitao u verziji govora. I činilo se da je poruka bila namijenjena meni, prilagođena mojim potrebama.
Božji sluge poste i mole se da prime poruku koju on ima za njih kako bi ju prenijeli onima koji trebaju objavu i nadahnuće. Ono što sam naučio iz tog iskustva i još mnogo drugih iskustava sličnih tome jest to da moramo sami platiti cijenu primanja objave želimo li steći velike koristi od slušanja živućih proroka i apostola.
Gospodin voli svaku osobu koja bi mogla čuti njegovu poruku i zna srca i okolnosti svake osobe. Zna koje ispravke, ohrabrenja i koje evanđeoske istine najbolje pomažu svakoj pojedinoj osobi da odabere svoj put u vječni život.
Mi koji slušamo i gledamo poruke općeg sabora ponekad poslije mislimo: »Čega se najviše sjećam?« Gospodin se nada da će odgovor svakog od nas biti: »Nikad neću zaboraviti trenutke kad sam osjetio glas Duha u svome umu i srcu koji mi je govorio što mogu učiniti kako bih udovoljio svome Nebeskom Ocu i Spasitelju.«
Možemo primiti tu osobnu objavu kad čujemo proroke i apostole i dok radimo u vjeri da je primimo, baš kao što je predsjednik Lee rekao da možemo. Iz iskustva i svjedočanstvom Duha znam da je to istina.