Profili mladih odraslih osoba
Mjerenje blagoslova na Madagaskaru
Usprkos političkim previranjima i gospodarskim teškoćama u njegovoj zemlji, Solofo se uzda u blagoslove koji proizlaze iz življenja evanđelja.
Fotografije: gornju je omogućio Solofo Ravelojaona; donju © iStock/Thinkstock
Nakon što je njegova žena pretrpjela bolan pobačaj tijekom prve trudnoće, Solofo Ravelojaona osjetio je da su njihove molitve uslišane godinu dana poslije drugom trudnoćom njegove žene. On i njegova žena, Hary Martine, smatraju da je rođenje njihove kćeri jedan od najvećih blagoslova. Solofo objašnjava: »Budući da smo pitali Boga i on nam je nju podario, nadjenuli smo joj ime koje na malagaškom jeziku znači ‘Božji odgovor.’«
Solofo, mlada odrasla osoba iz Madagaskara, drži se uvjerenja da Bog uslišava molitve i na vrijeme blagoslivlja vjerne. »Život je težak«, kaže Solofo, »i kad ne dobiju ono što žele, neki ljudi počnu pitati: ‘Zašto se ovo dogodilo meni?’ Možda napuste Crkvu ili preispituju svoju vjeru u Boga. Ali kad mi živimo evanđelje i čitamo Sveta pisma, lakše je. Kad stvarno živite evanđelje, stvarno možete vidjeti blagoslove.«
Živeći u zemlji s ozbiljnim problemima, kao što je krajnje siromaštvo, nestabilna vlada, slaba infrastruktura i prirodne nepogode, jasno je zašto Solofo govori da je život težak. Ali za njega, blagoslovi koje življenje evanđelja donosi jači su od bilo kakvih nedaća. »Ne mogu ni prebrojati blagoslove koje dobivam dok živim evanđelje«, rekao je.
Budući da je Crkva relativno nova na Madagaskaru (prvi je ogranak organiziran 1990. godine), Solofo govori da mu, kao članu Crkve, najteže padaju glasine i zablude o njoj. Solofo komentira da, baš kao i u Lehijevom viđenju stabla života, »ljudi možda ne žele u potpunosti prigrliti evanđelje zato što se srame pred svojim prijateljima i strah ih je da će ih obitelj odbaciti«. Ono što čini Solofa drugačijim, kaže on, je sljedeće: »Nikada se nisam sramio. Živim evanđelje i uvijek ga želim iznositi svojim kolegama, iako neke od njih to baš i ne zanima.« On često iznosi svoje jednostavno svjedočanstvo u toj mjeri da su mu njegovi suradnici dali nadimak »pastor«.
Usred gospodarskih i političkih previranja, Solofo i Hary Martine se uzdaju u blagoslove njihovih hramskih saveza (vjenčali su se u hramu Johannesburg Južna Afrika godinu dana nakon njihovih misija – njegove u Ugandi, njezine na Madagaskaru) kao i u njihovo povjerenje u Gospodina. »Imam evanđelje i samo stavljam svoj život u Božje ruke«, Solofo objašnjava. Može se pouzdati u svoje čvrsto svjedočanstvo jer on već ima vjere u »Božje odgovore«.