Mladi
Kad mi je umrla prijateljica
Autorica živi u Uti, SAD.
Na početku srednje škole, moja je prijateljica imala aneurizmu mozga i preminula sljedećeg dana. Iako sam bila član Crkve, svejedno sam se mučila. Cijeli su me život podučavali da se za bilo što mogu okrenuti Nebeskom Ocu i Spasitelju, no nikada prije nisam morala prolaziti kroz ovako nešto.
Satima sam plakala, pokušavajući pronaći nešto – bilo što – što bi mi pružilo mir. Noć nakon što je preminula, otvorila sam Pjesmaricu. Dok sam prelistavala stranice, zaustavila sam se na »Uza me ostaj, večer je« (Pjesmarica, br. 96). Oko mi je zapelo za treći stih:
Uza me ostaj! Večer je,
i pusta bit će noć
u društvu tvom ne mognem li
luč srcu naći svom.
Sva tmina ovog svijeta
tad bi zavila moj dom.
O, Spasitelju, večer je,
sad ostaj uz me.
Ovaj me stih ispunio mirom. Tada sam znala da ne samo što će Spasitelj ostati uz mene tu noć nego da i točno zna kako se osjećam. Znam da mi je ljubav koju sam osjetila preko pjesme pomogla da podnesem tu noć i vodila me je kroz mnoge druge kušnje s kojima sam se suočavala.