Prikazi vjere
Rakotomalala Alphonse
Sarodroa, Madagaskar
Kad se Rakotomalala zainteresirao za evanđelje, najbliža crkva bila je u Antsirabeu, gradu udaljenom 50 km od njegovog sela u Sarodroi. Rakotomalala i njegova prijateljica pronašli su način kako putovati svaku nedjelju.
Danas Sarodroa ima malo sastajalište gdje se više od 100 članova sastaje svaku nedjelju. Rakotomalala je vidio kako njegovo selo prihvaća evanđelje. Četiri su misionara služila iz Sarodroe i Crkva nastavlja rasti.
Fotograf: Cody Bell
Kad se moj djed razbolio, putovao sam u Antsirabe da budem s njim. Misionari su posjetili njegov dom nekoliko puta. Djed i ja nismo bili članovi Crkve, ali on se volio sastajati s misionarima. Jedne su večeri oni dali djedu blagoslov, a nakon kućne obiteljske večeri dali su nam Mormonovu knjigu.
»Molimo vas pročitajte ovu knjigu i upitajte Boga je li istinita,« rekli su.
Kad sam se vratio u Sarodrou, nisam želio čitati Mormonovu knjigu jer sam mislio da nije istinita. Tad sam se jednoga dana toliko razbolio da sam zaglavio kod kuće nekoliko dana. Dok sam tražio nešto za činiti, pronašao sam Mormonovu knjigu i počeo čitati.
Kasnije sam se vratio u Antsirabe i sastao s misionarima. Oni su me podučili više o Mormonovoj knjizi i o proroku Josephu Smithu. Rekao sam im da ne trebamo proroke i da nema proroka danas. Misionari su zatražili da se pomolim Bogu i upitam postoji li prorok sada. Obećali su da će mi Bog odgovoriti. Pomolio sam se i osjetio da je istinito ono što su misionari rekli.
Htio sam ići u crkvu, ali nisam imao novca za autobus. Razgovarao sam s prijateljicom Razafindravaonasolo i ona je rekla da možemo ići mojim biciklom. Vozili smo se dva sata u jednom pravcu od Sarodroe do Antsirabea svake nedjelje. Kad bih se umorio od pedaliranja, vozio bih se straga i ona bi počela pedalirati. A kad bi se ona umorila, ponovno bismo zamijenili mjesta.
Naposljetku smo se Razafindravaonasoloina obitelj i ja priključili Crkvi. Išli smo u crkvu u Antsirabeu dok se ogranak nije otvorio u Sarodroi. Bili smo tako sretni kad smo mogli ići u crkvu u našem vlastitom selu!
Razafindravaonasoloin otac bio je pozvan za predsjednika ogranka. Jednog se dana sastao sa mnom i ohrabrio me da se pripremim za misiju. Nisam mislio da mogu služiti, ali on me uvjerio da mogu. Prihvatio sam poziv za služenje u misiji Madagaskar Antananarivo. Sada sam oženjen i imam dvoje djece. Zahvalan sam za svoju obitelj i imao sam više iskustava nego što ih mogu iznijeti koja su mi pomogla znati da je ova Crkva istinita.
Nakon priključenja Crkvi, Rakotomalala (desno) je služio u misiji Madagaskar Antananarivo, a Razafindravaonasolo (lijevo) je služila u misiji Demokratska Republika Kongo Kinshasa.
Godine 2013. članovi u Sarodroi izgradili su ovu malu drvenu kapelu za bogoštovlje. Rakotomalala rado pomaže izvršiti potrebne promjene na zgradi.
Riža je glavni usjev na Madagaskaru. Gotovo svi u Sarodroi rade na poljima riže za uzdržavanje svoje obitelji.
Kako je Crkva nastavljala rasti, članovi u Sarodroi trebali su novu kapelu. S novom kapelom odmah pored, Rakotomalala i drugi rade kako bi pretvorili staru drvenu kapelu u učionice i biskupov ured.
Još od dana kada su se vozili dva sata u jednom pravcu u crkvu svake nedjelje, Rakotomalala i Razafindravaonasolo su ostali dobri prijatelji. Oni su zahvalni za blagoslove koje je evanđelje donijelo njima i njihovim obiteljima.
Rakotomalala i Razafindravaonasolo stoje ispred nove kapele u Sarodroi. Ovu su kapelu, napravljenu od betona i opeke, izgradili članovi.