Poruka vodstva područja

»Svijetu je potrebno vaše svjetlo«

Starješina Alan T. Phillips, Engleska

član Sedamdesetorica područja

Tijekom vremena tame, previranja i nesigurnosti, otkrivamo kako se okrećemo jedinom istinskom izvoru svjetla, nade i mira. On je postavio primjer ljubavi prema drugima i služenja drugima te nam je dao zaduženje da činimo isto. Dok ga slijedimo, sklapamo savez da ćemo pomoći onima u potrebi i svjedočiti o Kristu tijekom svojeg života.¹

Netom prije početka Drugoga svjetskog rata, Nacionalna galerija u Londonu premjestila je tisuće važnih slika u Wales radi čuvanja.² Međutim, opća je javnost vršila pritisak na vladu da vrati dio umjetnina pa je donesena odluka da jedna slika mjesečno bude prikazivana javnosti kako bi se podigao moral. U pismu objavljenom u novinama The Times u siječnju 1942. objašnjeno je: »Stoga što je lice Londona ovih dana preplašeno i izudarano, potrebno nam je vidjeti ono lijepo sada više nego ikada.«

Prva ‘slika mjeseca’ koju je narod odabrao bila je Noli me Tangere (»Nemoj me držati«) talijanskog umjetnika Tiziana.³ Na slici je prikazan uskrsli Krist koji se ukazao Mariji Magdaleni. Pronašavši grobnicu praznu nakon njegove smrti, ona ga je zamijenila za vrtlara i preklinjala da joj kaže gdje je premjestio Kristovo tijelo. Kada ju je zazvao, ona je prepoznala njegov glas i, čineći to, shvatila njegov identitet: njezin Spasitelj i »Učitelj«.⁴

Ove smo godine svjedočili značajnom previranju. Poput Tizianove Marije, možemo se zateći kako tražimo Spasitelja. Predsjednik Nelson podsjetio nas je da je Isus »svjetlo koje sja u tami«.⁵ Spasitelj je podučio svoje sljedbenike: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.«⁶

Jedan od načina na koji možemo slijediti Spasitelja jest obdržavanje saveza da ćemo pomoći onima u potrebi. Kada je prorok Alma naučavao o krsnom savezu, rekao je da bismo trebali biti »voljni… ponijeti jedan drugome bremena, da bi bila laka« i »voljni… tugovati s onima koji tuguju« i »tješiti one koji trebaju utjehu«.⁷

Spasitelj je naš najveći primjer služenja. Unatoč izazovima, prijetnjama i progonima s kojima se suočavao, on je »prošao čineći dobro«. Proveo je svoje službeništvo na Zemlji blagoslivljajući, služeći i pomažući drugima. Pomirenje Isusa Krsta samo je po sebi bilo vrhunski izričaj ljubavi, žrtve i služenja čovječanstvu. »Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje.«⁸

Nažalost, ovo nije ono što svijet podučava. On nam govori da bismo trebali paziti na sebe, da se sreća pronalazi u kupovanju, konzumerizmu i pohvalama vršnjaka.⁹ Spasitelj je svojim učenicima predložio vrlo drugačiji put. Bio je to put manje zaokupljen »posjedovanjem«, a više usmjeren na što jesmo. Konkretno, uputio nas je da budemo brižni, praštajući, milosrdni, strpljivi, krotki, blagi, dugotrpni i ponizni. Njegovo je usmjerenje bilo manje zaokupljeno »spašavanjem vašeg života«. Umjesto toga, on nas je pozvao da se »izgubimo« u brizi i ljubavi prema drugima.

Isus Krist proveo je svoje vrijeme služeći i pomažući svima, a kao njegovi učenici pozvani smo činiti isto. Spasitelj je rekao: »Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici.«¹⁰

Neograničene su prilike da se služi drugima. Može to biti nešto jednostavno poput osmjeha ili ljubazne riječi. Vrijeme provedeno slušajući. Gesta brige, posebice prema onima koje se može previdjeti, zaboraviti, društveno zanemarivati ili marginalizirati u vašim zajednicama.

Služenje blagoslivlja druge, ali blagoslivlja i nas na značajne i smislene načine. Ono nam može pomoći osjetiti Božju ljubav prema nama, kao i udaljiti nas od naših briga, strahova, tjeskoba i sumnji.¹¹ Jednostavna, redovita djela služenja očitovanja su naše ljubavi prema Bogu i drugima. Starješina Uchtdorf rekao je: »Kada istinski shvatimo što znači voljeti kao što Isus Krist voli nas, zbunjenost se pročišćuje i prioriteti se poredaju. Naš put kao Kristovih učenika postaje radosniji. Naš život poprima novo značenje. Naš odnos s našim Nebeskim Ocem postaje značajniji.«¹²

Predložio bih tri stvari koje svi možemo razmotriti.

Budite mirni. Isus Krist svjetlo je koje sjaji u mraku.
Budite svjetlo. Vi možete biti svjetlo u svojem domu, obitelji i zajednici dok pomažete onima u potrebi i svjedočite o Kristu tijekom svojeg života.
Činite dobro. Jednostavna djela služenja mnogima će donijeti radost, nadu i mir.

Isus Krist svjetlo je koje tražimo tijekom vremena tame, nevolja i nesigurnosti. On poziva svakoga od nas da budemo »svjetlo« svijetu. Postoji netko u potrebi koga poznajemo, netko koga možemo uzdignuti i osnažiti. Ovo je djelo koje smo bili pozvani činiti. To je njegovo djelo. Vršeći ga, otkrit ćemo svoje istinske identitete kao djece brižnog Oca na Nebu.