»Božja se čuda nastavljaju«, Lijahona, srpanj 2023.
Prikazi vjere
Božja se čuda nastavljaju
Shvatio sam da su uvjerenja svetaca posljednjih dana dosljednija s Biblijom od tvrdnje da je Biblija zamijenila proroke i objavu. Osjetio sam stvarnu radost kada sam shvatio da možda živim u suvremenim »biblijskim vremenima«.
Fotografija s ljubaznošću autora
Dana 9. studenog 1989., službenik istočno-njemačke vlade greškom je najavio da je od tog trenutka građanima glavnog grada dopušteno proći kroz Berlinski zid. Nekoliko minuta kasnije, graničari kojima je obično bilo dosadno nisu imali izbora nego dopustiti velikom i rastućem mnoštvu da napusti teritorij Demokratske Republike Njemačke.
Moj najbolji prijatelj, Jakub Górowski, i ja – tada još uvijek u našim tinejdžerskim godinama – gledali smo neočekivano čudo koje se odvija na televiziji iz našeg doma u Poljskoj. Svijet je doista gorio, ali ne destruktivno. Duh slobode i nade ispunio je srca milijuna ljudi.
Za Jakuba i mene, naš je san bio da se jednoga dana preselimo iz Poljske na zapad – u Dansku, Švedsku, Zapadnu Njemačku. Bili smo nadahnuti američkim filmovima i TV serijama. Najdraža mi je bila Zlatne godine. Volio sam ozračje američkoga prigradskog života.
Mislim da nitko sa svake strane Željezne zavjese nije očekivao da će Hladni rat završiti. No Nebeski Otac imao je drugačiji naum. Godine 1975., bez našeg znanja, predsjednik Spencer W. Kimball (1895. – 1985.) pozvao je svece posljednjih dana da se »pridruže ozbiljnoj stalnoj molitvi Gospodinu da otvori vrata naroda i smekša srca kraljeva i vladara s ciljem kako bi misionari mogli ući u sve zemlje i podučavati evanđelje«.1
Dvije godine kasnije, predsjednik Kimball posjetio je Varšavu u Poljskoj. Jednoga je jutra, u pratnji male skupine svojih suradnika, uključujući starješinu Russella M. Nelsona, predsjednik Kimball napustio svoj hotel, prošetao pokraj grobnice nepoznatog vojnika i ušao u Saski park. Nedaleko od velike fontane koja još uvijek stoji tamo danas, kleknuo je i ponovno posvetio Poljsku za propovijedanje evanđelja.
Uslijedilo je desetljeće nemira i masovnih prosvjeda. Dok su odrasli bili nepovjerljivi i protivili se političkim vođama, mnogi su mladi propitkivali neke vrijednosti, tradicije i stavove svojih roditelja. Moj prijatelj Jakub i ja osjetili smo razočaranje prema kršćanstvu kako smo ga razumjeli. On je općenito izgubio zanimanje za religiju, dok su mene privlačile filozofije koje su potekle iz Azije.
U travnju 1990., Jakub i ja otišli smo u Austriju auto-stopom. U Beču smo upoznali dvije drage žene koje su stajale na pločniku prometne ulice. Jedna je od njih držala je Mormonovu knjigu na poljskom. Ispričala nam je o Isusovu posjetu narodu drevne Amerike i obećala je da će poslati knjigu našim kućama ako joj damo svoje adrese. Također smo otvorili naše adresare i kopirali adrese mnogih naših prijatelja. Mislili smo da će to biti lijepo iznenađenje da prime dar.
Nekoliko mjeseci kasnije uspostavljena je misija Poljska Varšava i četiri su misionara stigla u naš grad. Kasnije sam saznao da je veliki broj »preporuka« – adresa naših prijatelja – odigrao ključnu ulogu u odluci da se naš grad otvori misionarima. Na moje iznenađenje nekoliko mjeseci kasnije, Jakub mi je rekao da su ga posjetila dvojica misionara »mormona« i da je odlučio pridružiti se njihovoj crkvi.
Njegova me je vijest povrijedila. Godinama sam ga pokušavao zainteresirati za vjeru, ali bez uspjeha. Kako su ga stranci iz druge zemlje odjednom mogli obratiti? Bio sam odlučan suočiti se s njima i pokazati Jakubu da nemaju šanse u debati sa mnom.
Osjetio sam nešto posebno
Kada sam vidio dvojicu mladih, nasmiješenih misionara kako stoje na vratima stana mojih roditelja, zaboravio sam na svoj cilj da im dokažem da su u krivu. Bili su sretni i zabavni. Postavili su mi mnoga pitanja o meni i mojim uvjerenjima. Poštovali su moja uvjerenja. Kasnije su mi rekli da im je tijekom tog prvog sastanka s arogantnim tipom s dugom kosom i poderanim trapericama koji je pušio cigarete bilo teško zamisliti da bih ikada mogao biti zainteresiran postati sljedbenik Isusa Krista. No osjetio sam nešto posebno u njihovoj nazočnosti i zaintrigiralo me je što je njihova Crkva jedina kršćanska denominacija za koju sam znao da vjeruje u predsmrtno postojanje.
Također sam bio zadivljen njihovim svjedočanstvima i snažnim uvjerenjima Jakuba i Roberta Żelewskog, njegova novog prijatelja iz Crkve. Robert je bio psiholog, inteligentan, ali skroman čovjek čiji su uvidi i iskustva osnažili moje zanimanje za vjeru svetaca posljednjih dana.
Sve što su mi starješine, Jakub i Robert rekli bilo je fascinirajuće, posebice nauk o naumu spasenja, počevši s predsmrtnošću i završavajući s tri stupnja slave. No nisam vidio nikakvu svrhu u pridruživanju Crkvi dok nisam mogao potpunije shvatiti njihova jedinstvena uvjerenja. Moje razumijevanje kršćanstva bilo je da je u drevna vremena Bog činio čuda, slao anđele i pozivao proroke, no sve je to pripadalo biblijskim vremenima. Kada je Biblija bila dovršena, čovječanstvu više nisu bila potrebna čuda i objave jer Sveta pisma sadrže sve što trebamo znati.
Novo je razumijevanje došlo tijekom naše rasprave o Velikom Otpadništvu i Obnovi punine evanđelja kroz proroka Josepha Smitha. Shvatio sam da su njihova uvjerenja dosljednija s Biblijom od tvrdnje da je Biblija zamijenila proroke i objavu. Osjetio sam stvarnu radost kada sam shvatio da možda živim u suvremenim »biblijskim vremenima«.
Bio sam spreman iskreno pitati Boga za osobnu objavu, no odgovor nije došao. Naposljetku sam rekao: »Nebeski Oče, ako si pozvao Josepha Smitha za svog proroka, pokorit ću se svakoj zapovijedi koju si objavio kroz njega.« Tada je došao odgovor u moje srce i um sa sigurnošću i znao sam da je Bog obnovio puninu evanđelja i da se ona nalazi u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana.
Jakub je bio kršten 3. studenog 1990. i ostao je vjeran do smrti u tragičnoj planinarskoj nesreći dva desetljeća kasnije. Ja sam se priključio Crkvi 11. siječnja 1991., odlučan služiti misiju. Robert je bio pozvan kao prvi mjesni predsjednik našeg ogranka i vozio me sve do Freiberga u Njemačkoj kako bih mogao primiti svoje hramsko podarivanje. Tijekom svog posljednjeg intervjua s njim, obećao sam vratiti se u Poljsku nakon mog služenja u misiji Illinois Chicago kako bih upotrijebio svoje misionarsko iskustvo za jačanje Crkve u našoj zemlji.
Dvije godine kasnije, moj me je predsjednik misije uvjerio da trebam steći svoje obrazovanje u Americi na sveučilištu Brighama Younga. No nikada nisam zaboravio svoje obećanje Robertu.
Nakon što sam se oženio 2000. godine, preselio sam se natrag u Poljsku sa svojom suprugom, koja je 1988. godine bila statist u šestoj epizodi Zlatnih godina. Pohađamo crkvene sastanke u Krakowu, odgajajući dva dječaka i održavajući bliski kontakt s naših dvoje starije djece. Naš stariji sin nedavno je najavio da je odlučio služiti cjelodnevnu misiju.
U ljeto 2021. odveo sam svoju obitelj u Berlin, gdje sam im pokazao mjesto na kojem je stajao zid. On više ne zaustavlja Božje sluge u iznošenju poruke Obnove ljudima u istočnoj Europi. Božja se čuda nastavljaju u naše doba.