Naučavanja predsjednika
Poglavlje 24: Voditi na Gospodinov način


Poglavlje 24

Voditi na Gospodinov način

»Ja ih podučavam ispravnim načelima, a oni upravljaju sami sobom.«

Iz života Josepha Smitha

Dok su sveci u Kirtlandu otpočinjali s radom i žrtvom za izgradnju hrama u svojoj sredini, sveci u okrugu Jackson u Missouriju suočavali su se s ozbiljnim progonima. Kako se sve veći broj članova Crkve doseljavao u Missouri rasle su napetosti s dugogodišnjim naseljenicima. Stanovnici Missourija bojali su se da će izgubiti političku kontrolu, bili su sumnjičavi oko nepoznatih religijskih vjerovanja Crkve i nije im se sviđala sklonost svetaca da trguju među sobom. Rulja je u svojem progonu svetaca postajala sve nasilnija te su ih u studenom 1833. istjerali iz njihovih domova. Ostavljajući za sobom većinu stoke i pokućstva, sveci su pobjegli na sjever, najviše u okrug Clay u Missouriju gdje su našli utočište na određeno vrijeme.

Prorok Joseph Smith koji je živio u Kirtlandu bio je duboko zabrinut zbog patnji svetaca u Missouriju i žudio je da im pomogne. U veljači 1834. Gospodin mu je objavio da treba ustrojiti grupu svetaca koja će otići u okrug Jackson. Ova grupa, imenom Tabor sionski, trebala je pomoći vratiti zemlju i posjede koji su bespravno oduzeti članovima Crkve (vidi NiS 103:21-40). Tabor je službeno uspostavljen 6. svibnja 1834, a naposljetku ga je sačinjavalo 200 ljudi. Učesnici marša bili su naoružani i uspostavljeni kao vojno tijelo, a u blizinu okruga Jackson stigli su sredinom lipnja, nakon što su proputovali više od 1450 kilometara.

Članovi kampa svakodnevno su propješačili velike udaljenosti, često po deprimirajućoj vrućini te s nedovoljno hrane i lošom vodom da ih održi. Bliska međusobna suradnja tijekom mnogih tjedana putovanja, popraćena umorom i glađu, navela je neke od ljudi da se međusobno svađaju i kritiziraju proroka.

Unatoč svim problemima ovog opasnog i teškog putovanja, Joseph Smith je podučavao članove kampa važnim načelima vodstva dok ih je svakodnevno vodio. Wilford Woodruff, član Tabora sionskog koji je kasnije postao četvrti predsjednik Crkve, izjavio je: »Stekli smo iskustvo koje nikako ne bismo mogli steći na drugi način. Imali smo povlasticu gledati lice proroka, i imali smo povlasticu putovati 1600 km s njim te vidjeti djelovanje Duha Božjega na njega, objave Isusa Krista njemu i ispunjenje tih objava.«1

Nakon što je grupa stigla u Missouri počeli su pregovarati s državnim službenicima, no ti su pokušaji mirnog rješenja propali. Kada se oružani sukob činio neizbježnim, prorok se pomolio za vodstvo i 22. lipnja 1834. primio je objavu o raspuštanju Tabora, kao proglas da Sion ne može biti otkupljen u to vrijeme (vidi NiS 105). Vezano za članove Tabora, Gospodin je rekao: »Čuh molitve njihove, i primit ću prinos njihov. A potrebno je po mome da se dovedu sve dovle radi kušanja vjere svoje« (NiS 105:19).

Tabor sionski nije ispunio svoje političke ciljeve, ali je imao dugoročne duhovne rezultate. Kada je prorok uspostavio Zbor dvanaestorice apostola i Zbor sedamdesetorice u veljači 1835, devet od dvanaest apostola i svih 70 članova Zbora sedamdesetorice služilo je u Taboru sionskom. Joseph Young, jedan od prvotnih članova sedamdesetorice, prisjećao se da je prorok objasnio ovoj grupi braće: »Bog nije želio da se borite. On nije mogao organizirati svoje kraljevstvo s dvanaest ljudi koji bi otvorili vrata evanđelja narodima zemlje i sa sedamdeset ljudi pod njihovim vodstvom da slijede njihove stope, a da ih ne uzme iz grupe ljudi koji su ponudili svoje živote i koji su prinijeli žrtvu poput Abrahamove.«2

Brigham Young, Heber C. Kimball, Wilford Woodruff i drugi stekli su praktičnu obuku u Taboru sionskom koja ih je osposobila da vode svece 1839. i kasnije iz Missourija do Illinoisa, a zatim do doline Salt Lakea. Iz svojeg iskustva s prorokom ova braća naučila su voditi na Gospodinov način.

Naučavanja Josepha Smitha

Vođe podučavaju ispravna načela i pomažu onima koje vode da se ravnaju po tim načelima.

Predsjednik John Taylor, treći predsjednik Crkve, izvijestio je: »Prije nekoliko godina u Nauvoou gospodin koji je član zakonodavnog tijela u mojoj je nazočnosti upitao Josepha Smitha kako je uspio upravljati s toliko mnogo ljudi i sačuvati savršen red, istovremeno dajući opasku da njima to nije uspjelo učiniti nigdje drugdje. G. Smith je rekao kako je bilo vrlo lako to učiniti. ‘Kako?’, odgovorio je gospodin, ‘Nama je to vrlo teško.’ G. Smith je odgovorio: ‘Ja ih podučavam ispravnim načelima, a oni upravljaju sami sobom.’«3

Brigham Young, drugi predsjednik Crkve, izvijestio je: »Gospoda koja su dolazila posjetiti Josepha Smitha i njegov narod puno su puta postavljala pitanje Josephu Smithu: ‘Kako možete tako lako kontrolirati svoje ljude? Čini se da ne čine ništa osim onoga što im vi kažete. Kako uspijevate tako lako upravljati njima?’ On je rekao: ‘Ja uopće ne upravljam njima. Gospodin je objavio određena načela s nebesa po kojima trebamo živjeti u ovim posljednjim danima. Približava se vrijeme kada će Gospodin odvojiti svoj narod od opakih, te će skratiti djelo svoje u pravednosti, a ja sam podučavao narod načelima koja je on objavio i oni nastoje živjeti u skladu s njima, te kontroliraju sami sebe.’«4

Kao odgovor na optužbu da teži moći, Joseph Smith je rekao: »Govoreći o moći koju imam nad umovima ljudi rekao bih da je ista došla kao posljedica moći istine u naucima za koje sam bio oruđe u Božjim rukama da im ih predstavim, a ne zbog bilo kakve prisilile s moje strane… Upitao bih, jesam li ikada silio ijednog čovjeka na bilo što? Nisam li im dao slobodu da ne vjeruju u bilo koji nauk koji sam im propovijedao ako su tako htjeli? Zašto moji neprijatelji ne pokušavaju srušiti nauk? Ne mogu to učiniti jer je istinit, a ja izazivam sve ljude da pokušaju dokazati drugačije.«5

»Brat koji radi u uredu tiska St. Louis Gazette… htio je znati po kojem sam načelu stekao tako puno moći… Rekao sam mu da sam moć stekao po načelima istine i kreposti koji će trajati nakon što preminem i više me ne bude.«6

Vođe primaju mudrost koja im je potrebna od Duha te Gospodinu odaju priznanje za blagoslove koje im daje.

»Božji čovjek treba biti podaren s mudrošću, znanjem i razumijevanjem kako bi podučavao i vodio Božji narod.«7

Joseph Smith je pisao članovima Zbora dvanaestorice i drugim svećeničkim vođama koji su služili misije u Velikoj Britaniji: »Koliko sam god bio upoznat s vašim djelima, mogu reći da sam savršeno zadovoljan što su ona vršena u mudrosti i uopće ne sumnjam da vas je Duh Gospodnji usmjeravao, a to mojem umu dokazuje da ste bili ponizni i vaše su želje bile za spasenje vaših bližnjih, a ne za vlastito uzdizanje i sebične interese. Dokle god sveci iskazuju takvu sklonost, njihovi savjeti bit će odobreni, a njihovi napori okrunjeni uspjehom.

Mnogo je toga oko čega tražite savjet, a što je vrlo važno, no vjerujem da ste savršeno sposobni donijeti odluke vezane za ta ista pitanja budući da ste bolje upoznati s određenim okolnostima od mene, te imam veliko pouzdanje u vašu ujedinjenu mudrost…

Ljubljena braćo, trebate donekle biti svjesni mojih osjećaja kad razmišljam o ovom velikom djelu koje sada napreduje i odnosu kojeg imam s tim djelom, dok se ono proširuje u udaljene zemlje, a tisuće ga prihvaćaju. U određenoj mi je mjeri jasna moja odgovornost, i potreba koju imam za podrškom odozgo i mudrosti s visina, kako bih bio u stanju podučavati ovaj narod, koji je sada postao velik, načelima pravednosti, i voditi ih u skladu s voljom neba, da bi oni mogli biti usavršeni i pripremljeni dočekati Gospodina Isusa Krista kada se on objavi u velikoj slavi. Mogu li se uzdati u vaše molitve upućene našem Nebeskom Ocu za mene, i u sve molitve svih braće i sestara u Engleskoj (koje, iako ih nisam vidio, ipak volim), kako bih bio u stanju pobjeći svakom lukavstvu Sotone, nadvladati svaku poteškoću i dovesti ove ljude do uživanja u onim blagoslovima koji su pridržani za pravedne? To tražim iz vaših ruku u ime Gospodina Isusa Krista.«8

Prorok i drugi vođe Crkve pisali su 1833. članovima u Thompsonu u Ohiju, izvješćujući ih kako je brat Salmon Gee postavljen da predsjedava nad njima: »Zaredili smo… našeg ljubljenog brata Salmona…da vas vodi i podučava onome što je u skladu s pobožnošću, i uvelike se uzdamo u njega, kao što pretpostavljamo da se i vi uzdate. Stoga vam kažemo – da, ne samo mi, već i Gospodin isto – primite ga kao takvog, znajući da ga je Gospodin odredio na ovu službu za vaše dobro, podržavajući ga svojim molitvama, stalno se moleći za njega da bi on mogao biti podaren s mudrošću i razumijevanjem u spoznaji Gospodina, da preko njega možete biti sačuvani od zlih duhova, svih sukoba i nesklada, te kako biste mogli rasti u milosti i spoznaji našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista…

Naposljetku, braćo, molite se za nas, kako bismo mogli vršiti djelo na koje smo pozvani, da biste vi mogli uživati u Božjim otajstvima, čak u njihovoj punini.«9

Prorok je dao sljedeći savjet grupi svećeničkih vođa da ih vodi u njihovim raspravama: »Svatko treba pričati kad dođe na red, pazeći komu se obraća, u koje vrijeme i koji čas, kako bi postojao savršen red u svemu; i… svaki čovjek… treba biti siguran da može rasvijetliti temu umjesto da širi još više tame… a to se može postići ako se ljudi brižno predaju proučavanju misli i volje Gospoda čiji Duh uvijek očituje i iskazuje istinu poradi razumijevanja onih koji posjeduju Duha.«10

»Kada Dvanaestorica ili bilo koji drugi svjedoci stanu pred kongregaciju svijeta te propovijedaju u moći i očitovanju Duha Božjega, a ljudi budu zapanjeni i ušutkani naukom te kažu: ‘Taj je čovjek održao moćan govor, veliku propovijed’, tada neka taj čovjek ili ti ljudi pripaze da ne pripišu slavu sebi, već neka budu pažljivi i ponizni te pripišu hvalu i slavu Bogu i Jaganjcu, jer zbog moći svetog svećeništva i Svetog Duha imaju moć tako govoriti. Što si ti, o čovječe, nego prah? I od koga to primaš svoju moć i blagoslove nego od Boga?«11

Vođe u Gospodinovom kraljevstvu vole one kojima služe.

»Kako ja starim tako i moje srce postaje nježnije prema vama. U svako sam doba voljan odustati od onoga što je krivo jer želim da ovaj narod ima kreposnog vođu. Oslobodio sam vam umove obznanjujući vam ono što pripada Kristu Isusu… U mojem srcu nema ničega osim dobrih osjećaja.«12

»Sektaški svećenici govore protiv mene i pitaju se: ‘Zašto ovaj brbljavac stječe toliko sljedbenika i zadržava ih?’ Odgovaram im: ‘To je zato što posjedujem načelo ljubavi.’ Sve što mogu ponuditi svijetu je dobro srce i dobru ruku«.13

Nekoliko dana prije nego što je otišao u zatvor u Carthageu, prorok je izrazio svoju ljubav za svece: »Bog vas je kušao. Vi ste dobri ljudi, stoga vas volim svim svojim srcem. Nitko nema veće ljubavi od one da položi svoj život za svoje prijatelje [vidi Ivan 15:13]. Vi ste bili uz mene u trenutku nevolje, a ja sam voljan žrtvovati svoj život radi vašeg očuvanja.«14

Vođe u Gospodinovom kraljevstvu podučavaju kroz svoju službu i primjer.

Dok su članovi Tabora sionskog marširali od Kirtlanda u Ohiju do Missourija, iz svojeg druženja s Josephom Smithom naučili su mnoga načela vodstva. George A. Smith, član Tabora sionskog, prisjećao se: »Prorok Joseph je u potpunosti iskusio zamor cijelog putovanja. Uz to što se brinuo za Tabor i predsjedavao nad njime, hodao je većinu vremena te su i njegove noge bile ispunjene žuljevima, krvave i bolne, što je bio normalan rezultat pješačenja 40 do 65 kilometara dnevno tijekom vrućeg godišnjeg doba. No tijekom cijelog puta nikada nije gunđao niti se žalio, dok mu se većina muškaraca u kampu žalila na bolne prste, stopala puna žuljeva, dugačka pješačenja, oskudne zalihe namirnica, lošu kvalitetu kruha, loš kukuruzni paprenjak [kukuruzni kruh], [pokvareni] putar, med oštrog okusa, crvljivu slaninu i sir itd. Neki su ljudi prigovarali Josephu čak i kada bi pas zalajao na njih. Kada su trebali kampirati na mjestu s lošom vodom, bio bi to skoro razlog za pobunu. Mi smo ipak bili Tabor sionski, a mnogi od nas nisu se molili, bili su nepromišljeni, nepažljivi, svojeglavi, budalasti i zli, a da to nismo niti znali. Joseph nas je trebao trpjeti i podučavati nas poput male djece. Međutim, bilo je i mnogo onih koji nisu nikada gunđali te su uvijek bili voljni i spremni činiti onako kako je naš vođa želio.«15

Slijede izvadci iz prorokove povijesti za svibanj 1834: »Svake smo večeri prije odlaska na počinak na zvuk trublje kleknuli pred Gospodinom u zasebnim šatorima i iznijeli svoje zahvale uz molitvu i molbe, a uz zvuku jutarnje trublje, oko četiri sata u jutro, svaki je čovjek ponovno bio na svojim koljenima pred Gospodinom, usrdno moleći za njegov blagoslov za taj dan.«16

Dana 27. svibnja 1834: »Bez obzira na to što su naši neprijatelji stalno prijetili nasilnošću, nismo se bojali niti smo oklijevali u nastavku našeg putovanja, jer je Bog bio uz nas, a njegovi su anđeli išli ispred nas i vjera naše malene skupine bila je nepokolebljiva. Znamo da su anđeli bili naši suputnici jer smo ih vidjeli.«17

Dana 29. svibnja 1834: »Otkrio sam da je dijelu moje družine bio posluživan ustajali kruh, dok sam ja od istog kuhara dobivao dobar, slatki kruh. Prekorio sam brata Zebedeea Coltrina zbog ove pristranosti jer sam htio da moja braća dobivaju što i ja.«18

John M. Chidester, clan kampa Siona, prisjećao se: »Prolazeći kroz državu Indianu kamp Siona morao je proći kroz vrlo nepogodne močvare. Zbog toga smo trebali privezati užad za kola kako bismo im potpomogli u prolazu kroz močvaru, a prorok je bio bosonogi prethodnik koji je držao uže. To je bilo svojstveno za njega u svim teškim vremenima.

Nastavili smo svoje putovanje dok nismo došli do rijeke [Wakenda], proputovavši četrdeset kilometara bez odmora ili jela. Bili smo prisiljeni prijeći ovu rijeku koristeći skelu, a na suprotnoj smo obali pronašli najpoželjnije mjesto za logor koje je bilo izvor zadovoljstva sada umornim i gladnim ljudima. Dolaskom na to mjesto prorok je kampu objavio kako se osjeća potaknutim da nastave s putovanjem, i preuzevši vodstvo pozvao je braću da ga slijede.

To je prouzročilo raskol u Taboru. Lyman Wight i drugi prvo su odbili slijediti proroka, no naposljetku su popustili. Ispostavilo se poslije kako je prorok bio nadahnut prijeći udaljenost od nekih 11 kilometara. Kasnije smo bili obaviješteni da se organizirala grupa ljudi nekih 13 kilometara niže od mjesta gdje smo prešli rijeku kako bi nas napali te noći.«19

Tijekom marša Tabora sionskog neki su sudionici gunđali i žalili se. Prorok je prekorio one koji su u to bili uključeni i upozorio ih da će ih zadesiti nesreća ukoliko se ne pokaju. Iako su neki poslušali njegov savjet, drugi nisu. Uskoro je izbila kolera i neki su članovi kampa preminuli. Orson Hyde, koji je kasnije služio u Zboru dvanaestorice, prisjećao se: »Da li se prorok prestao brinuti za dobrobit Tabora? Da li se svojim osjećajima otuđio od svojih prijatelja u trenutku njihovog prijekora i nevolja? Da li je postao njihov neprijatelj zato što je izustio teške riječi protiv njih? Ne! Sućut je omekšala njegovo srce, njegova je nutrina isijavala ljubavlju, sažaljenjem i ljubaznošću, te je s revnošću i odanošću koje rese privrženog prijatelja u trenutku opasnosti posluživao bolesnima i umirućima, i pomogao je pokopati mrtve. Njegov svaki čin tijekom te ozbiljne kušnje davao je dodatnu sigurnost Taboru da ih on i dalje voli unatoč njihovim manama.«20

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

  • Pročitajte prvi odlomak na stranici 284. Koje jakosti vidite u pristupu proroka Josepha Smitha vodstvu? Što mislite kako bi većina ljudi reagirala na takvo vodstvo?

  • Pregledajte prorokova naučavanja o potrebi da vođe prime mudrost od Duha (stranice 285-286). Što može vođama pomoći da prime mudrost koja im je potrebna?

  • Pregledajte drugi puni odlomak na stranici 285. Zašto su poniznost i nesebičnost ključne osobine vođa? Što mislite koje bi druge osobine vođe trebali posjedovati?

  • Joseph Smith je otvoreno govorio o svojoj ljubavi i nježnim osjećajima prema svecima (stranica 287). Kako znate kada vas vođa uistinu voli? Kada ste bili blagoslovljeni ljubavlju vođe?

  • Proučite izvješća Tabora sionskog na stranicama 281-283 i 287-289. Koje je odlike vodstva prorok iskazao?

  • Razmislite o svojim dužnostima vodstva u svojoj obitelji, Crkvi, zanimanju, školi, zajednici ili drugdje. Razmislite što možete učiniti kako biste slijedili primjer Josepha Smitha.

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Izlazak 18:13-26; Mudre izreke 29:2; Matej 20:25-28; Alma 1:26; NiS 107:99-100.

Napomene

  1. Wilford Woodruff, Deseret News: Semi-Weekly, 21. prosinca 1869, str. 1; pravilno pisanje i pisanje velikih slova osuvremenjeno.

  2. Naveo Joseph Young st. u knjizi History of the Church, 2:182, fusnota; Joseph Young Sr., History of the Organization of the Seventies (1878), str. 14.

  3. John Taylor, »The Organization of the Church«, Millennial Star, 15. studenog, 1851, str. 339.

  4. Brigham Young, Deseret News: Semi-Weekly, 7. lipnja 1870, str. 3.

  5. History of the Church, 6:273; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 24. ožujka 1844. u Nauvoou u Illinoisu; izvijestio Wilford Woodruff.

  6. History of the Church, 6:343; iz bilješke u dnevniku Josepha Smitha, 25. travnja 1844, Nauvoo, Illinois.

  7. History of the Church, 5:426; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 11. lipnja 1843, u Nauvoou, Illinois; izvijestili Wilford Woodruff i Willard Richards.

  8. History of the Church, 4:228-230; pravilno pisanje i gramatika osuvremenjeni; iz pisma Josepha Smitha Dvanaestorici, 15. prosinca 1840, Nauvoo, Illinois; objavljeno u časopisu Times and Seasons, 1. siječnja 1841, str. 259-260; ovo je pismo krivo datirano na 19. listopada 1840. u knjizi History of the Church.

  9. Pismo Josepha Smitha i drugih članovima Crkve u Thompsonu u Ohiju, 6. veljače 1833, Kirtland, Ohio; Letter Book 1, 1829-1835, str. 25-26, Joseph Smith, Collection, arhivi Crkve, Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, Salt Lake City, Utah.

  10. History of the Church, 2:370; iz bilješke u dnevniku Josepha Smitha, 15. siječnja 1836, Kirtland, Ohio.

  11. History of the Church, 3:384; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 2. srpnja 1839. u Montroseu u Iowi; izvijestili Wilford Woodruff i Willard Richards.

  12. History of the Church, 6:412; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 26. svibnja 1844. u Nauvoou u Illinoisu; izvijestio Thomas Bullock.

  13. History of the Church, 5:498; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 9. srpnja 1843. u Nauvoou, Illinois; izvijestili Wilford Woodruff i Willard Richards; vidi i dodatak, stranica 562, stavka 3.

  14. History of the Church, 6:500; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 18. lipnja 1844. u Nauvoou u Illinoisu. Osobe koje su sastavljale knjigu History of the Church spojile su usmena izvješća nekolicine očevidaca u zaseban zapis govora.

  15. George A. Smith, »History of George Albert Smith by Himself«, str. 30, George Albert Smith, Papers, 1834-1875, arhivi Crkve.

  16. History of the Church, 2:64-65; Heber C. Kimball, »Elder Kimball’s Journal«, Times and Seasons, 15. siječnja 1845, str. 771.

  17. History of the Church, 2:73; Heber C. Kimball, »Elder Kimball’s Journal«, Times and Seasons, 15. siječnja 1845, str. 772.

  18. History of the Church, 2:75; George A. Smith, »History of George Albert Smith by Himself«, str. 17, George Albert Smith, Papers, 1834-1875, arhivi Crkve.

  19. John M. Chidester, »Recollections of the Prophet Joseph Smith«, Juvenile Instructor, 1. ožujka 1892, str. 151; interpunkcija osuvremenjena.

  20. Orson Hyde, Deseret News, 30. srpnja 1853, str. 66.

council meeting

Vođe u Gospodinovom kraljevstvu »treba[ju] biti podaren[i] s mudrošću, znanjem i razumijevanjem kako bi podučava[li] i vodi[li] Božji narod«.

men pulling wagon

»Prorok je bio bosonogi prethodnik koji je držao uže«, prisjećao se član kampa Siona. »To je bilo svojstveno za njega u svim teškim vremenima.«