Bog osobama povjerava odgovornost skrbljenja za vlastite vremenite potrebe i osnovne potrebe svojih obitelji. Roditelji imaju svetu dužnost da se skrbe za vremenite »životne potrepštine« (»Obitelj: Proglas svijetu«, Ensign ili Liahona, studeni 2010., 129). Polaznici će u ovoj lekciji naučiti na koji način načelo samodostatnosti može doprinijeti njihovoj vremenitoj i duhovnoj stabilnosti sada i u budućnosti.
Popratno štivo
M. Russell Ballard, »Becoming Self-Reliant—Spiritually and Physically«, Ensign, ožujak 2009., 50–55.
Robert D. Hales, »Becoming Provident Providers Temporally and Spiritually«, Ensign ili Liahona, svibanj 2009., 7–10
Marvin J. Ashton, »One for the Money«, Ensign, rujan 2007., 37–39.
Napišite sljedeće pitanje na ploču: »Na koje se načine Isus Krist pripremio za svoje smrtno službeništvo?« Pozovite polaznike da pročitaju Marka 6:1–3 i Luku 2:51–52, tražeći načine na koje se Spasitelj u ranim godinama priprema za svoje službeništvo kasnije. Dok polaznici navode odgovore, navedite sljedeće na ploču:
Radio sa svojim ocem kao stolar (strukovno)
Rastao u mudrosti (obrazovno)
Rastao u stasu (tjelesno)
Rastao u milosti pred Bogom (duhovno)
Rastao u milosti pred ljudima (društveno)
Kako vam slijeđenje Spasiteljeva primjera u pet prepoznatih područja pomaže pripremiti se za ostvarenje vlastitih potreba i onih vaše buduće obitelji?
Pročitajte sljedeću izjavu predsjednika Spencera W. Kimballa (1895.–1985.) i zatražite polaznike da poslušaju što je predsjednik Kimball utvrdio kao odgovornost svakog sveca posljednjih dana:
»Gospodin je Crkvi i njezinim članovima zapovjedio da budu samodostatni i neovisni. (Vidi NiS 78:13–14.)
Odgovornost za socijalnu, emocionalnu, duhovnu, tjelesnu ili ekonomsku dobrobit svakog pojedinca prvenstveno je na njemu, zatim na obitelji, a naposljetku na Crkvi, ukoliko je vjeran član.
Nijedan pravi svetac posljednjih dana, dok je tjelesno i emocionalno sposoban, neće dobrovoljno prebaciti teret svoje dobrobiti i dobrobiti svoje obitelji na drugoga. Dok god može, po nadahnuću od Gospodina i uz vlastiti rad, on će doprinositi sebi i svojoj obitelji duhovne i vremenite potrepštine za život« (Naučavanja predsjednika Crkve: Spencer W. Kimball [2006.], 116).
Koju je odgovornost predsjednik Kimball rekao da svatko od nas ima?
Zašto je važno da postanemo »samodostatni i neovisni«? (Polaznici bi trebali prepoznati sljedeće: Dok postajemo samodostatni, sebi i svojim obiteljima možemo priskrbiti duhovne i vremenite potrepštine za život.)
Pozovite polaznike da iznesu što njima znači samodostatnost. Zatim prikažite sljedeću izjavu starješine Roberta D. Halesa iz Zbora dvanaestorice apostola i pozovite polaznika da ju pročita naglas:
»Samodostatnost je preuzimanje odgovornosti za našu vlastitu duhovnu i materijalnu dobrobit i za one koje nam je Nebeski Otac povjerio na brigu. Samo kada smo samodostatni, možemo istinski postupati poput Spasitelja u služenju drugima i blagoslivljanju drugih.
Važno je razumjeti da je samodostatnost sredstvo za postizanje cilja. Naš je krajnji cilj postati poput Spasitelja i taj je cilj obogaćen našim nesebičnim služenjem drugima. Naša je sposobnost služenja povećana ili umanjena razinom naše samodostatnosti (»A Gospel Vision of Welfare: Faith in Action«, Basic Principles of Welfare and Self-Reliance [knjižica, 2009.], 1–2).
Koja je konačna svrha samodostatnosti?
Kako je naša sposobnost da služimo drugima umanjena ako nismo samodostatni?
Kako biste nadalje pomogli polaznicima razumjeti samodostatnost, prikažite sljedeću izjavu sestre Julie B. Beck, bivše vrhovne predsjednice Potpornog društva:
»Kako postajemo samodostatni? Postajemo samodostatni stjecanjem dovoljno znanja, obrazovanjem i pismenošću; upravljajući mudro novcem i i sredstvima, postajući duhovno jaki, pripremajući se za hitne i nepredviđene događaje i održavajući svoje tjelesno zdravlje te socijalnu i emocionalnu dobrobit« (»The Welfare Responsibilities of the Relief Society President«, Basic Principles of Welfare and Self-Reliance,4).
Napišite sljedeće na vrhu ploče: obrazovanje, financije, duhovna snaga, kućna proizvodnja i skladištenje, zdravlje i zaposlenje. Podučite polaznike da samodostatnost uključuje ovih šest područja uravnoteženog života (vidi Providing in the Lord’s Way: Summary of a Leader’s Guide to Welfare [knjižica, 2009.], 1–2). Odvojite neko vrijeme kao razred da biste raspravili o tome što bi mladi odrasli samci mogli učiniti da postanu više samodostatni u svakom od ovih područja kako bi bili sposobniji skrbiti se za vremenite i duhovne potrebe svojih budućih obitelji i služili u Crkvi. Napišite odgovore polaznika na ploču. Ideje mogu uključivati sljedeće:
Obrazovanje: Steći diplomu ili svjedodžbu sveučilišta ili obrtničke škole, poboljšati navike proučavanja, naučiti dodatne radne vještine, naučiti izvršavati osnovne popravke kod kuće ili na automobilu.
Financije: Plaćati poštenu desetinu i posni prinos, naučiti osmisliti budžet i pridržavati ga se, naučiti se samodisciplini, izbjegavati nepotreban dug, otplatiti dugove, staviti nešto novca na štednju od svake plaće.
Duhovna snaga: Moliti se, proučavati Sveta pisma, postiti sa svrhom, redovito odlaziti u hram.
Kućna proizvodnja i skladištenje: Naučiti kako očuvati i skladištiti hranu, posaditi vrt (čak i samo nekoliko biljaka).
Zdravlje: Pridržavati se Riječi mudrosti, redovito vježbati, zdravo jesti, dovoljno spavati, pribaviti zdravstveno osiguranje.
Zaposlenje: Razviti nove poslovne vještine, poticati snažnu radnu etiku, steći svjedodžbe kroz visoko obrazovanje.
Što ste učinili kako biste povećali svoju samodostatnost u jednom od ovih područja? Kako je ovaj napor povećao vaše osjećaje samodostatnosti i vlastite vrijednosti? Kako je uvećao vašu sposobnost da se skrbite za sebe i potpunije služite u Crkvi?
Pozovite polaznike da postave za cilj poboljšanje u jednom od ovih šest područja.
Podsjetite polaznike da, ako dosada već nisu, onda će jednoga dana biti odgovorni skrbiti se za sebe i vjerojatno za obitelj. Stoga, oni moraju naučiti biti mudri s svojim vremenitim resursima.
Zadužite svakog polaznika da pročita neke od sljedećih odlomaka i prepoznaju načela mudrog upravljanja financijama.
Nakon dovoljno vremena, pozovite polaznike da iznesu svoja otkrića razredu. Pobrinite se da polaznici razumiju sljedeće načelo: Primjenjivanjem mudrih financijskih načela, pojedinci i obitelji mogu povećati vlastiti financijsku stabilnost i biti spremni pomoći drugima. (Možete naglasiti da Gospodin u Svetim pismima često povlači vezu između stjecanja bogatstva i obveza da se pomogne siromašnima i potrebitima. Na primjer, vidi Jakov 2:18–19 i NiS 104:18.)
Koje ste blagoslove iskusili iz primjenjivanja mudrih financijskih načela u svojem životu?
Pročitajte Nauk i saveze 104:78. Zatim prikažite sljedeću izjavu starješine Josepha B. Wirthlina (1917.–2008.) iz Zbora dvanaestorice apostola i pozovite polaznika da ju pročita naglas:
»Upamtite ovo: dug je oblik ropstva. On je financijski termit. Kada kupujemo na otplatu, to nam daje samo privid blagostanja. Mislimo da smo vlasnici robe, no stvarnost je da smo u vlasti naše robe.
Neki dugovi – poput onog za skroman dom, troškove obrazovanja, vjerojatno potrebnog prvog automobila – mogu biti nužni. No, nikada ne bismo smjeli ući u financijsko ropstvo kroz potrošački dug, a da pažljivo ne odvagnemo troškove« (»Earthly Debts, Heavenly Debts«, Ensign ili Liahona, svibanj 2004., 40–41).
Zašto je dug oblik ropstva? (Dok polaznici odgovaraju, pomognite im razumjeti sljedeće načelo: Izbjegavanje nepotrebnog duga pomaže održati pojedince i obitelji slobodnima od financijskog ropstva.) Predsjednik Gordon B. Hinckley (1910.–2008.) je naučavao: »Samostalnost… ne može [postojati] kada ozbiljan dug visi nad domom. Ne postoji niti neovisnost, niti sloboda od zatočeništva kada si obvezan drugima« (»To the Boys and to the Men«, Ensign, studeni 1998., 53).
Pozovite polaznika da pročita naglas sljedeći savjet predsjednika Thomasa S. Monsona:
»Izbjegavajte filozofiju i izliku da su jučerašnji luksuzi danas postali potrebom. Oni nisu potreba osim ako ih mi sami ne učinimo potrebom. Mnogi od naših mladih parova danas žele započeti s nekoliko automobila i domom za kakav su naši majka i otac radili cijeli život da bi ga stekli. Kao posljedica toga, oni ulaze u dugoročni dug na temelju dvije plaće. Možda prekasno otkriju da se promjene događaju, žene rode djecu, neke obitelji pohodi bolest, ostane se bez posla, dogode se prirodne katastrofe ili druge situacije te se više ne može plaćati hipoteka utemeljena na prihodu dviju plaća. Presudno je da živimo unutar naših mogućnosti« (»Constant Truths for Changing Times«, Ensign ili Liahona, svibanj 2005., 20).
Koje su neke od mogućih posljedica pojedincima i obiteljima koji ne uspijevaju prepoznati razliku između želja i potreba?
Koji su neki načini od načina za razlučiti želje od potreba?
Potaknite polaznike da razmisle o sljedećim pitanjima i zapišu odgovore u svoje dnevnike:
U kojim biste područjima života vi mogli postati više samodostatni?
Kako biste mogli bolje upravljati svojim vremenitim resursima?