1 I evo, Jakov reče mnogo više toga narodu mojemu taj put; ipak, samo ovo učinih da bude zapisano, jer ono što zapisah dostatno mi je.

2 A sad, ja, Nefi, pišem više od riječi Izaijinih, jer duša moja uživa u riječima njegovim. Naime, primijenit ću riječi njegove na narod svoj, i poslat ću ih svoj djeci svojoj, jer on zaista vidje Otkupitelja mojega, i to kao što ga ja vidjeh.

3 I brat moj, Jakov, također ga vidje, kao što ga ja vidjeh; stoga, poslat ću riječi njihove djeci svojoj kako bih im dokazao da su riječi moje istinite. Dakle, riječima trojice, Bog reče, utvrdit ću riječ svoju. Ipak, Bog šalje više svjedoka, i on dokazuje sve riječi svoje.

4 Gle, duša moja uživa u dokazivanju narodu mojemu istine o dolasku Kristovu; jer u tu svrhu bijaše zakon Mojsijev dan; i sve što Bog dade čovjeku od postanka svijeta predočuje njega.

5 I također duša moja uživa u savezima Gospodnjim koje on sklopi s ocima našim; da, duša moja uživa u milosti njegovoj, i u pravdi njegovoj, i moći, i milosrđu u velikom i vječnom naumu izbavljenja od smrti.

6 I duša moja uživa u dokazivanju narodu mojemu da bi, ako Krist ne bi došao, svi ljudi morali propasti.

7 Jer kad ne bi bilo Krista, ne bi bilo Boga; a kad ne bi bilo Boga, ne bi bilo nas, jer ne bi moglo biti stvaranja. No, postoji Bog, i on jest Krist, i on dolazi u punini vlastitog vremena svojega.

8 I sad pišem neke od riječi Izaijinih, da tko god od naroda mojega vidi te riječi, može uzdignuti srca svoja i radovati se zbog svih ljudi. Evo, ovo su riječi, i možete ih primijeniti na sebe i na sve ljude.