1 Riječ koju Izaija, sin Amosov, vidje o Judi i Jeruzalemu:

2 I dogodit će se u posljednjim danima, kad gora Gospodnjega doma bude uspostavljena na vrh gora, i bude uzvišena iznad bregova, i svi narodi budu pritjecali k njoj.

3 I mnogi će ljudi ići i govoriti: Dođite, i uziđimo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva; i on će nas naučiti svojim putovima, i hodit ćemo stazama njegovim; jer iz Siona će izići zakon, a riječ Gospodnja iz Jeruzalema.

4 I on će suditi između narodā, i prekorit će mnoge ljude: i oni će prekovati mačeve svoje u oštrice plugova, a koplja svoja u noževe za orezivanje — narod neće dizati mača protiv naroda, nit će se više učiti ratovanju.

5 O dome Jakovljev, dođite i hodimo u svjetlosti Gospodnjoj; da, dođite, jer svi vi zastraniste, svatko na opake puteve svoje.

6 Zato si, o Gospode, ostavio narod svoj, dom Jakovljev, jer se oni popuniše istokom, i slušaju gatare kao i Filistejci, i raduju se djeci tuđinaca.

7 I zemlja je njihova puna srebra i zlata, niti ima ikakva kraja blagu njihovom; zemlja je njihova također puna konja, niti ima ikakva kraja kočijama njihovim.

8 Zemlja je njihova također puna kumira; oni se klanjaju djelu vlastitih ruku svojih, onomu što vlastiti prsti njihovi načiniše.

9 I običan se čovjek ne prigiba, a velik se čovjek ne ponizuje; zato, ne praštaj mu.

10 O vi opaki, uđite u stijenu, i skrijte se u prah, jer će vas strah Gospodnji i slava veličanstva njegova udariti.

11 I dogodit će se da će bahati pogledi čovjekovi biti poniženi, i uznositost će ljudska biti skršena, a sam će Gospod biti uzvišen u onaj dan.

12 Jer dan Gospoda nad Vojskama uskoro dolazi na sve narode, da, na svakoga; da, na ohole i bahate, i na svakoga tko je uzdignut, i on će biti oboren.

13 Da, i dan će Gospodnji doći na sve cedrove libanonske, jer su visoki i uzdignuti; i na sve hrastove bašanske;

14 I na sve visoke gore, i na sve bregove, i na sve narode koji su uzdignuti, i na sve ljude;

15 I na svaku visoku kulu, i na sve utvrđene zidine;

16 I na sve brodove morske, i na sve brodove taršiške, i na sve ugodne prizore.

17 I bahatost čovjekova bit će skršena, a uznositost ljudska bit će ponižena; i sam će Gospod biti uzvišen u onaj dan.

18 I kumire će posvema uništiti.

19 I oni će ući u udubine stijena, i u špilje zemaljske, jer strah će Gospodnji doći na njih, a slava veličanstva njegova udarit će ih, kad on ustane strahovito potresti zemlju.

20 U onaj će dan čovjek baciti krticama i šišmišima svoje kumire srebrne, i svoje kumire zlatne, koje načini sebi da im se klanja;

21 Da otiđe u raspukline stijena, i na vrhove krševitih stijena, jer strah će Gospodnji doći na njih, a veličanstvo slave njegove udarit će ih, kad on ustane strahovito potresti zemlju.

22 Okanite se oslanjanja na čovjeka, čiji je dah u nosnicama njegovim; jer kojom se vrijednošću on cijeni?