1 A sad gle, ljubljena braćo moja, držim da donekle razmišljate u srcima svojim o onomu što trebate činiti nakon što uniđoste putem. No gle, zašto razmišljate o tome u srcima svojim?

2 Zar se ne sjećate kako vam rekoh da vi, nakon što primiste Duha Svetoga, mogaste govoriti jezikom anđelā? I evo, kako biste mogli govoriti jezikom anđelā, a da to ne bude po Duhu Svetomu?

3 Anđeli govore moću Duha Svetoga; stoga, oni govore riječi Kristove. Dakle, rekoh vam, gostite se riječima Kristovim; jer gle, riječi Kristove govorit će vam sve što trebate činiti.

4 Stoga evo, nakon što izrekoh ove riječi, ne možete li ih razumjeti, to će biti zato što ne pitate, niti kucate; stoga niste dovedeni na svjetlost, već morate propasti u tami.

5 Jer gle, opet vam kažem, ako uniđete tim putem, i primite Duha Svetoga, on će vam pokazati sve što trebate činiti.

6 Gle, ovo je nauk Kristov, i neće više nikakav nauk biti udijeljen do vremena nakon što vam se on očituje u tijelu. A kad vam se on očituje u tijelu, ono što će vam reći, trudit ćete se činiti.

7 A sad ja, Nefi, ne mogu reći više; Duh zaustavlja moj izričaj, i ostavljen sam tugovati zbog nevjere, i opačine, i neznanja, i tvrdovratosti ljudi; jer oni neće tražiti spoznaju, niti shvatiti veliku spoznaju kad im je dana u jasnoći, i to toliko jasno koliko riječ može biti.

8 I evo, ljubljena braćo moja, uviđam da još uvijek razmišljate u srcima svojim; i žalosti me da moram govoriti o ovome. Naime, ako biste poslušali Duha koji uči čovjeka da se moli, znali biste da se morate moliti; jer zao duh ne uči čovjeka da se moli, već ga uči da se ne smije moliti.

9 No gle, kažem vam da se morate moliti uvijek, i ne klonuti; da ne smijete vršiti ništa za Gospoda, a da se najprije ne pomolite Ocu u ime Kristovo, da on posveti čin vaš za vas, da čin vaš može biti za dobrobit duše vaše.