1 Riječi koje Jakov, brat Nefijev, izreče narodu Nefijevu, nakon smrti Nefijeve:

2 Evo, ljubljena braćo moja, ja, Jakov, u skladu s odgovornošću pod kojom sam pred Bogom da uveličam službu svoju s trezvenošću, te da bih mogao oprati haljine svoje od grijeha vaših, uspinjem se u hram danas da bih vam navijestio riječ Božju.

3 A vi sami znadete da dosad bijah marljiv u službi poziva svojega; no, danas sam opterećen mnogo većom željom i tjeskobom za dobrobit duša vaših nego što dosad bijah.

4 Jer gle, do sada vi bijaste poslušni riječi Gospodnjoj koju vam dadoh.

5 No gle, poslušajte me, i znajte da vam uz pomoć svemogućega Stvoritelja neba i zemlje mogu kazati o mislima vašim, kako počinjete djelovati u grijehu, a taj mi se grijeh čini veoma odvratnim, da, a čini se odvratnim i Bogu.

6 Da, dušu moju žalosti i čini da ustuknem od stida pred nazočnošću Tvorca svojega, što vam moram svjedočiti o opačini srdaca vaših.

7 I također me žalosti što moram koristiti toliko oštrine u govoru o vama pred ženama vašim i djecom vašom, a osjećaji mnogih od njih veoma su nježni, i čisti, i osjetljivi pred Bogom, što je ugodno Bogu;

8 I pretpostavljam da oni uziđoše amo poslušati ugodnu riječ Božju, da, riječ koja liječi ranjenu dušu.

9 Stoga, dušu moju opterećuje što sam nagnan, radi stroge zapovijedi koju primih od Boga, opomenuti vas gledom na zločine vaše, proširiti rane onih koji su već ranjeni, umjesto da ublažim i liječim rane njihove; a oni koji ne bijahu ranjeni, umjesto da se goste ugodnom riječju Božjom, imaju bodeže uperene da probodu duše njihove i rane osjetljive umove njihove.

10 No, unatoč veličini zadaće, moram postupiti u skladu sa strogim zapovijedima Božjim, i kazati vam o opačini i odvratnostima vašim, u nazočnosti onih koji su čista srca, i skršena srca, i pod pogledom pronicljiva oka Svemogućega Boga.

11 Stoga, moram vam kazati istinu u skladu s jasnoćom riječi Božje. Jer gle, kad zapitah Gospoda, ovako mi dođe riječ, govoreći: Jakove, uziđi u hram sutra, i navijesti narodu ovome riječ koju ću ti dati.

12 I evo gle, braćo moja, ovo je riječ koju vam navješćujem, da mnogi od vas počeše tragati za zlatom, i za srebrom, i za svakovrsnim dragocjenim rudama, kojima ova zemlja, koja je zemlja obećanja vama i potomstvu vašem, obiluje veoma izdašno.

13 I ruka providnosti osmjehnu se na vas veoma umilno, te stekoste mnoga bogatstva; i pošto neki od vas stekoše obilnije negoli braća vaša, uzneseni ste u oholosti srdaca svojih, i držite ukočene vratove i uzdignute glave zbog skupocjenosti odjeće svoje, i progonite braću svoju jer držite da ste bolji od njih.

14 I evo, braćo moja, držite li da vas Bog opravdava u tomu? Gle, kažem vam: Ne. Već vas osuđuje, a ustrajete li u tomu, sudovi njegovi moraju brzo doći na vas.

15 O, kad bi vam pokazao da vas može probosti, i da vas jednim pogledom oka svojega može udariti tako da padnete u prah!

16 O, kad bi vas oslobodio toga bezakonja i odvratnosti. I o, kad biste poslušali riječ zapovijedi njegovih, i ne dozvolili toj oholosti srdaca vaših da uništi duše vaše!

17 Mislite o braći svojoj kao o sebi, i budite prisni sa svima te slobodni s imetkom svojim, tako da oni mogu biti bogati poput vas.

18 No prije nego što budete tražili bogatstva, tražite kraljevstvo Božje.

19 A nakon što steknete nadu u Kristu, steći ćete bogatstva, budete li ih tražili; a tražit ćete ih s nakanom da činite dobro — da odijevate gole, i da hranite gladne, i da oslobađate zasužnjene, i udjeljujete olakšanje bolesnima i izmučenima.

20 I evo, braćo moja, govorah vam o oholosti; i oni od vas koji izmučiše bližnjega svoga, i proganjahu ga, jer bijaste oholi u srcima svojim zbog onoga što vam Bog dade, što kažete o tome?

21 Ne držite li da je tako nešto odvratno onomu koji stvori svako tijelo? A jedno biće toliko je dragocjeno u očima njegovim koliko i drugo. I svako je tijelo od praha; i s posve istim ciljem stvori on njih, da bi obdržavali zapovijedi njegove i slavili ga zauvijek.

22 I sad vam okončavam govoriti o ovoj oholosti. I kad vam ne bih morao govoriti o krupnijem zločinu, srce moje radovalo bi se silno zbog vas.

23 No, riječ Božja opterećuje me zbog krupnijih zločina vaših. Jer gle, ovako govori Gospod: Ovaj narod počinje rasti u bezakonju; oni ne razumiju Pisma, jer se nastoje opravdati kad čine bludništva, zbog onoga što bijaše zapisano o Davidu, i Salomonu sinu njegovu.

24 Gle, David i Salomon zaista imahu mnogo žena i priležnica, što bijaše odvratno preda mnom, govori Gospod.

25 Stoga, ovako govori Gospod: Izvedoh ovaj narod iz zemlje jeruzalemske snagom mišice svoje, da bih podigao sebi pravedan ogranak od ploda bokova Josipovih.

26 Stoga ja, Gospod Bog, neću dopustiti da ovaj narod čini poput njih u davnini.

27 Stoga braćo moja, čujte me, i poslušajte riječ Gospodnju: Neka nitko među vama nema više od jedne žene; a priležnica nek nema nikakvih;

28 Jer se ja, Gospod Bog, radujem čistoći žena. A bludništva su odvratnost preda mnom; ovako govori Gospod nad Vojskama.

29 Dakle, ovaj će narod obdržavati zapovijedi moje, govori Gospod nad Vojskama, inače će prokleta biti zemlja zbog njih.

30 Jer htjednem li, govori Gospod nad Vojskama, podići potomstvo za sebe, zapovjedit ću narodu svojemu; inače, oni će poslušati ovo.

31 Jer gle, ja, Gospod, vidjeh žalost, i čuh tugovanje kćeri naroda svojega u zemlji jeruzalemskoj, da, i u svim zemljama naroda svojega, uslijed opačine i odvratnostī muževa njihovih.

32 I neću dopustiti, govori Gospod nad Vojskama, da vapaji lijepih kćeri ovoga naroda, kojega izvedoh iz zemlje jeruzalemske, uzlaze k meni protiv muškaraca naroda mojega, govori Gospod nad Vojskama.

33 Jer oni neće odvoditi kao sužnje kćeri naroda mojega zbog nježnosti njihove, osim ako ih ne budem pohodio teškom kletvom, sve do uništenja; jer oni neće činiti bludništva poput onih u davnini, govori Gospod nad Vojskama.

34 A sad gle, braćo moja, znadete da ove zapovijedi bijahu dane ocu našemu, Lehiju; stoga ih poznavaste ranije; i stigoste do velike osude; jer počiniste ono što ne smjedoste činiti.

35 Gle, vi počiniste veća bezakonja nego Lamanci, braća naša. Vi slomiste srca nježnih žena svojih, i izgubiste pouzdanje djece svoje, zbog loših primjera vaših pred njima; a jecaji srdaca njihovih uzdižu se k Bogu protiv vas. I zbog strogosti riječi Božje, koja se obara protiv vas, mnoga srca umriješe probodena dubokim ranama.