Knjiga Mormonova

1 A sad ja, Mormon, izrađujem zapis o onomu što i vidjeh i čuh, i nazivam ga Knjigom Mormonovom.

2 I otprilike u vrijeme kad Am-Maron sakri zapise Gospodu na brigu, on dođe k meni (bijaše mi oko deset godina, i počeh se ponešto obrazovati u skladu s podučavanjem naroda svojega), i Am-Maron mi reče: Uviđam da si razborito dijete, i da brzo zapažaš;

3 Zato, kad ti bude oko dvadeset i četiri godine, želim da se sjetiš onoga što si zapazio o ovome narodu; i kad budeš u toj dobi, pođi u zemlju Antum do brda koje će se zvati Šim; i ondje ja pohranih za Gospoda sve svete ureze o ovome narodu.

4 I gle, uzet ćeš k sebi ploče Nefijeve, a ostale ćeš ostaviti na mjestu gdje jesu; i urezat ćeš na ploče Nefijeve sve što si zapazio o ovome narodu.

5 I ja, Mormon, potomak sam Nefijev (a ime oca mojega bijaše Mormon), sjetih se onoga što mi Am-Maron zapovjedi.

6 I dogodi se da me, kad mi bijaše jedanaest godina, otac moj odvede u zemlju na jugu, sve do zemlje zarahemalske.

7 Cijelo lice zemlje postade prekriveno građevinama, a narod bijaše brojan gotovo kao pijesak morski.

8 I dogodi se da ove godine započe rat između Nefijaca, koji se sastojahu od Nefijaca, i Jakovljevaca, i Josipovaca, i Zoramaca; i ovaj rat bijaše između Nefijaca i Lamanaca, i Lemuelaca, i Jišmaelaca.

9 Evo, Lamanci i Lemuelci i Jišmaelci nazivahu se Lamancima, i dvije strane bijahu Nefijci i Lamanci.

10 I dogodi se da rat otpoče među njima na granicama Zarahemle, pokraj voda Sidona.

11 I dogodi se da Nefijci sabraše zajedno velik broj muškaraca, toliko da prijeđe broj od trideset tisuća. I dogodi se da oni imadoše ove iste godine stanoviti broj bitaka, u kojima Nefijci poraziše Lamance i pobiše mnoge od njih.

12 I dogodi se da Lamanci odustaše od zamisli svoje, i bijaše mir uspostavljen u zemlji; i mir potraja u razdoblju od oko četiri godine, te ne bijaše nikakva krvoprolića.

13 No, opačina prevlada na licu cijele zemlje, toliko da Gospod uze ljubljene učenike svoje, a djelo čudesa i iscjeljivanja prestade zbog bezakonja naroda.

14 I ne bijaše nikakvih darova od Gospoda, i Duh Sveti ne dolažaše ni na koga zbog opačine i nevjere njihove.

15 A mene, u dobi od petnaest godina i jer bijah u određenoj mjeri razborit umom, zato me pohodi Gospod, te ja okusih i spoznah dobrotu Isusovu.

16 I nastojah propovijedati ovome narodu, no usta mi bijahu zatvorena, i bijaše mi zabranjeno da im propovijedam; jer gle, oni se hotimice pobuniše protiv Boga svojega; i ljubljeni učenici bijahu uzeti iz zemlje zbog bezakonja njihova.

17 No, ja ostadoh među njima, ali mi bijaše zabranjeno propovijedati im, zbog tvrdoće srdaca njihovih; i zbog tvrdoće srdaca njihovih zemlja bijaše prokleta poradi njih.

18 A ovi Gadijantonovi razbojnici, koji bijahu među Lamancima, preplaviše zemlju, toliko da žitelji njezini počeše skrivati blaga svoja u zemlju; i ona postadoše klizava, jer Gospod bijaše prokleo zemlju, tako da ih ne mogahu zadržati, niti ih sačuvati ponovno.

19 I dogodi se da bijaše urokā, i vradžbina, i čaranjā; i moć je zloga djelovala po svemu licu zemlje, sve do ispunjenja svih riječi Abinadija, a i Samuela, Lamanca.