1 I tad se dogodi da tri stotine šezdeset i treće godine Nefijci uziđoše s četama svojim u boj protiv Lamanaca, iz zemlje Pustoši.

2 I dogodi se da čete nefijske bijahu ponovno potisnute natrag u zemlju Pustoš. I dok one još bijahu iscrpljene, odmorena vojska lamanska navali na njih; i oni imahu žestoku bitku, toliko da Lamanci uzeše u posjed grad Pustoš, i pobiše mnoge od Nefijaca, i uhvatiše mnogo zarobljenika.

3 A ostatak pobježe i pridruži se žiteljima grada Teankuma. Evo, grad Teankum ležaše u graničnim predjelima blizu morske obale; a to bijaše također u blizini grada Pustoši.

4 I zato što čete nefijske uziđoše na Lamance počeše one bivati udarane; jer da ne bijaše toga, Lamanci ne bi mogli imati moći nad njima.

5 No gle, sudovi će Božji sustići opake; a po opakima su opaki kažnjeni; jer opaki su oni koji podjaruju srca djece ljudske na krvoproliće.

6 I dogodi se da Lamanci obaviše pripreme za navalu na grad Teankum.

7 I dogodi se da tri stotine šezdeset i četvrte godine Lamanci navališe na grad Teankum, da bi mogli uzeti u posjed i grad Teankum.

8 I dogodi se da ih Nefijci odbiše i potisnuše natrag. I kad Nefijci vidješe da bijahu potisnuli Lamance, hvastahu se ponovno vlastitom snagom svojom; i oni krenuše u moći svojoj, i uzeše ponovno u posjed grad Pustoš.

9 I evo, sve to bijaše učinjeno, i tisuće bijahu pobijene na obje strane, i kod Nefijaca i kod Lamanaca.

10 I dogodi se da tri stotine šezdeset i šesta godina bijaše prošla, i Lamanci opet navališe na Nefijce u boju; i još se uvijek Nefijci ne pokajaše za zlo koje bijahu počinili, već ustrajahu u opačini svojoj neprestance.

11 I nemoguće je jeziku opisati, ili čovjeku napisati savršen opis strahovita prizora krvi i klanja koji bijaše među narodom, i kod Nefijaca i kod Lamanaca; i svako srce bijaše otvrdnulo, tako da oni uživahu u prolijevanju krvi neprestance.

12 I nikad ne bijaše toliko velike opačine među svom djecom Lehijevom, niti čak u cijelom domu Izraelovom, prema riječima Gospodnjim, kao što bijaše među ovim narodom.

13 I dogodi se da Lamanci uzeše u posjed grad Pustoš, i to zato što broj njihov premaši broj Nefijaca.

14 I oni također pokročiše naprijed protiv grada Teankuma, i protjeraše žitelje iz njega, i uhvatiše mnogo zarobljenika, i žena i djece, i prinesoše ih kao žrtve kumirima bogovima svojim.

15 I dogodi se da se tri stotine šezdeset i sedme godine Nefijci rasrdiše zato što Lamanci bijahu žrtvovali žene njihove i djecu njihovu, tako da pođoše protiv Lamanaca sa silno velikom srdžbom, toliko da ponovno poraziše Lamance, i protjeraše ih iz zemalja svojih.

16 I Lamanci ne dođoše ponovno protiv Nefijaca sve do tri stotine sedamdeset i pete godine.

17 I te godine oni siđoše protiv Nefijaca svim snagama svojim; i ne bijahu izbrojeni zbog veličine broja njihova.

18 I od tog vremena nadalje Nefijci ne stjecahu moć nad Lamancima, već ih ovi počeše mesti kao sunce rosu.

19 I dogodi se da Lamanci siđoše protiv grada Pustoši; i vodio se silno žestok boj u zemlji Pustoš, u kojem oni poraziše Nefijce.

20 I oni pobjegoše ponovno pred njima, i dođoše do grada Boaza; i ondje se suprotstaviše Lamancima sa silnom odvažnošću, toliko da ih Lamanci ne poraziše sve dok oni ne dođoše ponovno drugi put.

21 A kad dođoše drugi put, Nefijci bijahu potisnuti i pobijeni u silno velikom pokolju; žene njihove i djeca njihova opet bijahu žrtvovani kumirima.

22 I dogodi se da Nefijci ponovno pobjegoše pred njima, vodeći sve žitelje sa sobom, i iz gradova i iz sela.

23 A sad ja, Mormon, vidjevši da će Lamanci uskoro pregaziti zemlju, zato pođoh do brda Šim, i uzeh sve zapise koje Am-Maron sakri Gospodu na brigu.