1 Zaista kažem vam, gledom na braću vašu koja bijahu izmučena, i progonjena, i istjerana iz zemlje baštine svoje —

2 Ja, Gospod, dopustih da nevolja dođe na njih, kojom bijahu izmučeni, kao posljedica prijestupa njihovih;

3 Ipak, ja ću ih posjedovati, i oni će biti moji u onaj dan kada dođem sakupiti dragulje svoje.

4 Dakle, oni moraju svakako biti ukoreni i iskušani, i to poput Abrahama, kojemu bijaše zapovjeđeno da prinese jedinog sina svojega.

5 Jer svi oni koji ne žele podnijeti korenje, nego me zaniječu, ne mogu biti posvećeni.

6 Gle, kažem vam, bijaše rječkanja, i sukoba, i zavisti, i razdora, i požudnih i lakomih želja među njima; zato oni time onečistiše baštine svoje.

7 Oni bijahu spori poslušati glas Gospoda Boga svojega; zato je Gospod Bog njihov spor poslušati molitve njihove, da im odgovori u dan nevolje njihove.

8 U dan mira svojega oni gledahu olako na savjet moj; no, u dan nevolje svoje, iz nužde oni tragaju za mnom.

9 Zaista kažem vam, unatoč grijesima njihovim, nutrina je moja ispunjena sućuti prema njima. Neću ih posvema odbaciti; a u dan gnjeva spomenut ću se milosrđa.

10 Zakleh se, i odredba iziđe putem prijašnje zapovijedi koju vam dadoh, da ću pustiti nek padne mač jarosti moje u korist naroda mojega; i kako rekoh, tako će se dogoditi.

11 Jarost će moja ubrzo biti izlivena bez mjere na sve narode; i to ću učiniti kad pehar bezakonja njihova bude pun.

12 I u taj će dan svi koji se nađu na stražarskoj kuli, ili drugim riječima, sav Izrael moj, biti spašeni.

13 I oni koji bijahu raspršeni bit će sabrani.

14 I svi oni koji tugovahu bit će utješeni.

15 I svi oni koji dadoše živote svoje radi imena mojega bit će okrunjeni.

16 Zato, nek se srca vaša utješe gledom na Sion; jer svako je tijelo u rukama mojim; budite mirni i znajte da sam ja Bog.

17 Sion neće biti pomaknut s mjesta svojega, premda su djeca njegova raspršena.

18 Oni što ostanu, i čisti su u srcu, vratit će se, i doći do baština svojih, oni i djeca njihova, s pjesmama vječne radosti, da izgrade opustjela mjesta sionska —

19 A sve ovo da bi se proroci ispunili.

20 I gle, nema drugog mjesta određenog, doli onog koje ja odredih; niti će biti koje drugo mjesto određeno, doli ono koje ja odredih, za djelo sabiranja svetaca mojih —

21 Sve dok dan ne dođe kad se neće više naći mjesta za njih; i tad imam druga mjesta koja ću im odrediti, i ona će se zvati kolčići, za zastore, to jest snagu Siona.

22 Gle, volja je moja da se svi oni koji prizivaju ime moje, i klanjaju mi se u skladu s vječnim evanđeljem mojim, saberu zajedno, i stoje na svetim mjestima;

23 I pripravljaju za objavu koja će doći, kada veo pokrova hrama mojega, u šatoru mojemu, koji skriva zemlju, bude skinut, i svako me tijelo bude vidjelo zajedno.

24 A sve raspadljivo, i od čovjeka, ili od zvjeradi poljske, ili od ptica nebeskih, ili od riba morskih, što prebiva na cijelom licu zemaljskom, bit će spaljeno;

25 I također ono od počela topit će se od žestoke vrućine; i sve će postati novo, kako bi spoznaja i slava moja mogle postojati na cijeloj zemlji.

26 I u taj će se dan neprijateljstvo čovjeka, i neprijateljstvo zvijeri, da, neprijateljstvo svakog tijela, odvratiti od lica mojega.

27 I u taj dan, što god ijedan čovjek zatraži, dat će mu se.

28 I u taj dan Sotona neće imati moć da napastuje ijednog čovjeka.

29 I neće biti žalosti zato što nema smrti.

30 U taj dan novorođenče neće umrijeti sve dok ne ostari; i život će njegov biti kao vijek drveta;

31 A kad umre neće spavati, to jest ne u zemlji, nego će biti izmijenjen u tren oka, i bit će uznesen, i počinak će njegov biti slavan.

32 Da, zaista kažem vam, u taj dan kad Gospod dođe, on će objaviti sve —

33 Ono što prođe, i ono skriveno što nijedan čovjek ne znaše, ono o zemlji, po čemu ona bijaše stvorena, te svrhu i cilj njezin —

34 Ono najdragocjenije, ono što je gore, i ono što je dolje, ono što je u zemlji, i na zemlji, i na nebu.

35 A svi oni koji trpe progone radi imena mojega, i ustraju u vjeri, iako su pozvani položiti život svoj radi mene, ipak će imati udjela u svoj toj slavi.

36 Stoga, ne bojte se čak ni do smrti; jer u ovom svijetu radost vaša nije potpuna, no u meni je radost vaša potpuna.

37 Zato, ne brinite se za tijelo, niti za život tijela; nego se brinite za dušu, i za život duše.

38 I tražite lice Gospodnje uvijek, kako biste u strpljivosti mogli posjedovati duše svoje, i imat ćete vječni život.

39 Kad su ljudi pozvani k vječnom evanđelju mojemu, i kad sklope vječni savez, smatraju se solju zemlje i začinom ljudima;

40 Oni su pozvani da budu začin ljudima; zato, ako ta sol zemlje izgubi okus svoj, gle, od tada ona nije dobra ni za što nego da se odbaci i bude izgažena nogama ljudskim.

41 Gle, ovdje je mudrost gledom na djecu sionsku, i to mnoge, ali ne sve; pronađeno je da su prijestupnici, zato moraju svakako biti ukoreni —

42 Onaj koji se uzvisuje bit će ponižen, a onaj koji se ponizuje bit će uzvišen.

43 A sad, pokazat ću vam usporedbu, kako biste mogli spoznati volju moju gledom na otkupljenje Siona.

44 Neki plemić imaše komad zemljišta, uistinu poizbor; i on reče slugama svojim: Pođite u vinograd moj, i to na ovaj uistinu poizbor komad zemljišta, i zasadite dvanaest stabala masline;

45 I postavite stražare oko njih, i izgradite kulu, kako bi netko mogao nadgledati zemljište unaokolo, da bude stražar na kuli, kako moja stabla masline ne bi bila srušena kada neprijatelj dođe plijeniti i uzeti sebi plod vinograda mojega.

46 Evo, sluge plemićevi pođoše i učiniše kako im gospodar njihov zapovjedi, i posadiše stabla masline, i podigoše živicu unaokolo, i postaviše stražare, i počeše graditi kulu.

47 I dok još polagahu temelj njezin, oni počeše govoriti među sobom: A zašto gospodar moj treba ovu kulu?

48 I savjetovahu se dugo, govoreći među sobom: Zašto gospodar moj treba ovu kulu, pošto je ovo vrijeme mira?

49 Zar se ovaj novac ne mogaše dati mjenjačima? Naime, nema nikakve potrebe za ovim.

50 I dok bijahu u neslozi međusobnoj oni postadoše veoma lijeni, i ne poslušaše zapovijedi gospodara svojega.

51 I neprijatelj dođe noću, i razruši živicu; a sluge plemićevi ustadoše, i uplašiše se, i pobjegoše; a neprijatelj uništi djela njihova, i sruši stabla masline.

52 Evo, gle, plemić, gospodar vinograda, pozva sluge svoje i reče im: Zašto! Što je uzrok ovom velikom zlu?

53 Zar ne moraste učiniti onako kako vam zapovjedih, i — nakon što zasadiste vinograd, i podigoste živicu unaokolo, i postaviste stražare na zidove njezine — izgraditi kulu također, i postaviti stražara na kulu, i čuvati vinograd moj, i ne zaspati, da neprijatelj ne bi navalio na vas?

54 I gle, stražar na kuli vidio bi neprijatelja dok je još daleko; i tad biste se vi mogli pripremiti i spriječiti neprijatelja da razruši živicu njegovu, i spasiti vinograd moj od ruku zatornika.

55 I gospodar vinograda reče jednomu od slugu svojih: Pođi i saberi ostatak slugu mojih, i povedi svu snagu doma mojega, a to su ratnici moji, mladići moji, i oni koji su srednje dobi također među svim slugama mojim, koji su snaga doma mojega, osim jedino onih kojima odredih da ostanu;

56 I pođite smjesta do zemljišta vinograda mojega, i otkupite vinograd moj; jer on je moj; ja ga kupih novcem.

57 Zato, idite smjesta do zemljišta mojega; razvalite zidove neprijatelja mojih; srušite kulu njihovu, i rastjerajte stražare njihove.

58 I ukoliko se oni skupe zajedno protiv vas, osvetite me na neprijateljima mojim, kako bih uskoro mogao doći s ostatkom doma svojega i zaposjesti zemlju.

59 I sluga reče gospodaru svojemu: Kad će to biti?

60 A on reče sluzi svojemu: Kada zaželim; pođi smjesta, i učini sve što ti god zapovjedih;

61 I ovo će biti moj pečat i blagoslov tebi — vjeran i mudar upravitelj posred doma mojega, vladar u kraljevstvu mojemu.

62 I sluga njegov pođe smjesta, i učini sve što mu god gospodar njegov zapovjedi; i nakon mnogo dana sve bijaše ispunjeno.

63 Opet, zaista kažem vam, pokazat ću vam mudrost u meni gledom na sve crkve, u onoj mjeri u kojoj su one voljne biti vođene na ispravan i pravi način za spasenje svoje —

64 Da bi se djelo sabiranja svetaca mojih moglo nastaviti, kako bih ih ja mogao graditi za ime svoje na svetim mjestima; jer vrijeme žetve dođe, i riječ moja mora svakako biti ispunjena.

65 Zato moram sabrati narod svoj, u skladu s usporedbom o pšenici i kukolju, da bi se pšenica mogla zaštititi u žitnicama kako bi zadobila vječni život, i bila okrunjena celestijalnom slavom, kad ja u kraljevstvu Oca svojega dođem nagraditi svakoga čovjeka onako kakvo mu djelo bude;

66 Dok će kukolj biti svezan u snopove, a povezi njihovi osnaženi, kako bi oni mogli biti spaljeni neugasivim ognjem.

67 Zato, zapovijed dajem svim crkvama, da se nastave sabirati na mjesta koja ja odredih.

68 Ipak, kao što vam rekoh u prijašnjoj zapovijedi, neka sabiranje vaše ne bude u žurbi, niti bijegom; već neka sve bude pripravljeno pred vama.

69 A kako bi sve bilo pripravljeno pred vama, poštujte zapovijed koju dadoh o ovome —

70 Koja kaže, to jest podučava, da se novcem kupuju sva zemljišta, koja se mogu kupiti za novac, u području uokolo zemlje koju odredih da bude zemlja Sion, za početak sabiranja svetaca mojih;

71 Sva zemljišta koja se mogu kupiti u okrugu Jackson, i u okruzima uokolo, a ostavite ostalo u ruci mojoj.

72 Evo, zaista kažem vam, neka sve crkve skupe zajedno sve novce svoje; neka to bude učinjeno u vrijeme svoje, ali ne u žurbi; i potrudite se učiniti da sve bude pripravljeno pred vama.

73 I neka časni ljudi budu određeni, i to mudri ljudi, i pošaljite ih da kupuju ta zemljišta.

74 A crkve u istočnim zemljama, kad budu izgrađene, poslušaju li ovaj savjet mogu kupovati zemljišta i sabirati se na njima; i na ovaj način mogu uspostavljati Sion.

75 Već sada ima dostatno u zalihama, da, i to u izobilju, da se otkupi Sion, i uspostave opustjela mjesta njegova, da ne budu više oborena, kad bi crkve, što se nazivaju prema imenu mojemu, bile voljne poslušati glas moj.

76 I opet kažem vam, oni koje neprijatelji njihovi raspršiše, volja je moja da oni nastave preklinjati za naknadu, i otkupljenje, rukama onih koji su postavljeni kao vladari i koji su na vlasti nad vama —

77 U skladu sa zakonima i ustavom naroda, za koje dopustih da budu uspostavljeni, i trebaju se održavati radi pravā i zaštite svakog tijela, u skladu s pravednim i svetim načelima;

78 Kako bi svaki čovjek mogao djelovati u nauku i načelu gledom na budućnost, u skladu s ćudorednim opredjeljenjem koje mu dadoh, kako bi svaki čovjek mogao biti odgovoran za vlastite grijehe svoje u dan suda.

79 Zato nije pravo da ijedan čovjek bude u ropstvu drugome.

80 I u tu svrhu uspostavih Ustav ove zemlje, rukama mudrih ljudi koje podigoh upravo u tu svrhu, i otkupih zemlju prolijevanjem krvi.

81 Evo, čemu ću prispodobiti djecu sionsku? Prispodobit ću ih usporedbi o ženi i nepravednu sucu, jer se ljudi moraju uvijek moliti i ne klonuti, koja kaže —

82 Bijaše u nekom gradu sudac koji se ne bojaše Boga, niti se obaziraše na čovjeka.

83 I bijaše udovica u tom gradu, i ona dođe k njemu, govoreći: Osveti me na protivniku mojemu.

84 I on ne htjede neko vrijeme, no poslije reče u sebi: Iako se ne bojim Boga, niti se obazirem na čovjeka, ipak, zato što me ova udovica uznemiruje osvetit ću je, da me stalnim dolaženjem svojim ne bi zamarala.

85 Tako ću prispodobiti djecu sionsku.

86 Neka preklinju kod nogu sučevih;

87 A ako im on ne pokloni pažnju, neka preklinju kod nogu guvernerovih;

88 A ako im guverner ne pokloni pažnju, neka preklinju kod nogu predsjednikovih;

89 A ako im predsjednik ne pokloni pažnju, tad će Gospod ustati i izići iz skrovišta svojega, i u jarosti svojoj mučiti narod;

90 I u ljutom negodovanju svojemu, i u žestokoj srdžbi svojoj, u vrijeme svoje, odbacit će one opake, nevjerne i nepravedne upravitelje, i dodijeliti im udio njihov među licemjerima, i nevjernicima;

91 I to u krajnjoj tami, gdje je plač, i lelek, i škrgut zubi.

92 Molite se, zato, da uši njihove budu otvorene za vapaje vaše, kako bih im bio milosrdan, da ovo ne bi došlo na njih.

93 Što vam rekoh mora svakako biti, kako bi svi ljudi mogli ostati bez isprike;

94 Kako bi mudri ljudi i vladari mogli čuti i saznati ono što nikad ne shvaćahu;

95 Kako bih mogao krenuti s ostvarivanjem čina svojega, neobičnog čina svojega, i obavljanjem djela svojega, neobičnog djela svojega, da bi ljudi mogli razlučiti između pravednoga i opakoga, govori Bog vaš.

96 I opet, kažem vam, protivno je zapovijedi mojoj i volji mojoj da sluga moj Sidney Gilbert proda spremište moje, što ga uspostavih za narod svoj, u ruke neprijatelja mojih.

97 Neka ono što ja uspostavih ne onečiste neprijatelji moji, uz suglasnost onih koji se nazivaju prema imenu mojemu;

98 Jer to je vrlo velik i težak grijeh protiv mene, i protiv naroda mojega, zbog onoga što odredih i što će uskoro snaći narode.

99 Zato, volja je moja da narod moj traži, i polaže pravo na ono što im ja odredih, premda im neće biti dopušteno da prebivaju na tome.

100 Ipak, ne kazujem da oni neće prebivati na tome; jer ukoliko urode plodom i djelima primjerenim kraljevstvu mojemu prebivat će na tome.

101 Gradit će, i drugi to neće baštiniti; sadit će vinograde, i jest će plod njihov. Upravo tako. Amen.