Odsjek 119
Objava dana po Josephu Smithu, proroku, u Far Westu, Missouri, 8. srpnja 1838., kao odgovor na njegovu prošnju: »O Gospode! Pokaži slugama svojim koliko tražiš od imovine naroda svojega za desetinu.« Zakon desetine, kako se razumije danas, ne bijaše dan Crkvi prije ove objave. Pojam desetine u upravo navedenoj molitvi i u prethodnim objavama (64:23; 85:3; 97:11) značio je ne samo deseti dio, već i sve dragovoljne prinose, to jest priloge, crkvenim fondovima. Gospod bijaše prethodno dao Crkvi zakon posvećenja i upravništva nad imovinom, u koji članovi (poglavito vodeći starješine) uđoše savezom koji je trebao biti vječan. Zbog propusta od strane mnogih da se pridržavaju ovoga saveza, Gospod ga povuče na neko vrijeme i dade umjesto njega zakon desetine cijeloj Crkvi. Prorok upita Gospoda koliko od njihove imovine on traži za svete svrhe. Odgovor bijaše ova objava.
1–5, Sveci trebaju platiti višak svoje imovine i zatim dati, kao desetinu, deseti dio svojeg prihoda godišnje; 6–7, Takav će postupak posvetiti zemlju Sion.
1 Zaista, ovako govori Gospod, tražim da sav višak imovine njihove bude stavljen u ruke biskupa crkve moje u Sionu,
2 Za izgradnju doma mojega, i za polaganje temelja Sionu i za svećeništvo, i za dugove Predsjedništva Crkve moje.
3 I ovo će biti početak desetine naroda mojega.
4 A nakon toga, oni koji tako uplatiše desetinu plaćat će deseti dio sveg prihoda svojeg godišnje; i ovo će biti stalni zakon za njih zauvijek, za sveto svećeništvo moje, govori Gospod.
5 Zaista kažem vam, dogodit će se da će svi oni koji se sabiru u zemlji Sionu platiti desetinu u višku imetka svojega, i poštivat će ovaj zakon, inače neće biti proglašeni dostojnima da prebivaju među vama.
6 I kažem vam, ne bude li narod moj poštivao ovaj zakon, kako bi ga držao svetim, i ovim zakonom posvetio zemlju Sion meni, kako bi se propisi moji i sudovi moji obdržavali u njoj, kako bi bila najsvetija, gle, zaista kažem vam, ona neće biti zemlja Sion za vas.
7 I ovo će biti primjer svim kolčićima sionskim. Upravo tako. Amen.