Odsjek 121
Molitva i proroštva što ih zapisa Joseph Smith, prorok, u poslanici Crkvi dok bijaše zatvorenik u zatvoru u Libertyju, Missouri, s datumom 20. ožujka 1839. Prorok i nekoliko njegovih drugova bijahu već mjesecima u zatvoru. Njihove molbe i prizivi upravljeni izvršnim službenicima i sudstvu ne uspješe im donijeti olakšanje.
1–6, Prorok preklinje Gospoda za svece koji trpe; 7–10, Gospod mu navješćuje mir; 11–17, Prokleti su svi oni koji iznose lažne vapaje o prijestupu protiv Gospodnjeg naroda; 18–25, Oni neće imati pravo na svećeništvo i bit će prokleti; 26–32, Veličanstvene objave obećane onima koji ustraju srčano; 33–40, Zašto su mnogi pozvani, a malo je izabranih; 41–46, Svećeništvo treba koristiti samo u pravednosti.
1 O Bože, gdje si? I gdje je pokrov što prekriva skrovište tvoje?
2 Koliko će se dugo ruka tvoja zadržavati, i oko tvoje, da, čisto oko tvoje, motriti s vječnih nebesa krivice prema narodu tvojemu i slugama tvojim, a uho tvoje biti prožeto vapajima njihovim?
3 Da, o Gospode, koliko će dugo oni trpjeti ove krivice i nezakonita tlačenja, prije negoli se srce tvoje smekša prema njima, a nutrina tvoja bude ganuta samilošću prema njima?
4 O Gospode Bože Svemogući, stvoritelju neba, zemlje, i morā, i svega što je u njima, i koji nadzireš i podlažeš đavla, i tamno i pomračeno gospodstvo Šeola — ispruži ruku svoju; neka oko tvoje pronikne; neka pokrov tvoj bude podignut; neka skrovište tvoje ne bude više prekriveno; nek se uho tvoje prikloni; nek se srce tvoje smekša, a nutrina tvoja neka bude ganuta samilošću prema nama.
5 Nek se srdžba tvoja raspali protiv neprijatelja naših; i u bijesu srca svojega, mačem nas svojim osveti za krivice naše.
6 Spomeni se svojih svetaca koji trpe, o Bože naš; i sluge će se tvoji radovati u ime tvoje zauvijek.
7 Sine moj, mir duši tvojoj; nesreća tvoja i nevolje tvoje bit će samo kratka vijeka;
8 A tad, podneseš li to dobro, Bog će te uzdići u visinu; pobijedit ćeš nad svim neprijateljima svojim.
9 Prijatelji tvoji stoje uza te, i oni će te pozdravljati ponovno s toplim srcima i prijateljskim rukama.
10 Ti još nisi poput Joba; prijatelji se tvoji ne sukobljavaju s tobom, niti te optužuju za prijestup, kao što učiniše Jobu.
11 A oni koji te optužuju za prijestup, nada će njihova biti sparušena, a očekivanja će se njihova rastopiti kao što se ledeno inje topi pred gorućim zrakama izlazećeg sunca;
12 I također, Bog stavi ruku svoju i pečat da izmijeni vremena i doba, i da zaslijepi umove njihove, kako oni ne bi shvatili čudesno djelovanje njegovo; kako bi ih on mogao iskušati također, i uhvatiti ih u prepredenosti njihovoj;
13 Također zato što su srca njihova iskvarena, i kako bi ono što su oni spremni nanijeti drugima, i vole da drugi trpe, došlo na njih do krajnjih granica;
14 Kako bi se oni također razočarali, a nade njihove bile presječene;
15 I za ne mnogo godina od sada, oni i potomstvo njihovo bit će zbrisani ispod neba, govori Bog, tako da nitko od njih neće ostati da stoji kraj zida.
16 Prokleti su svi oni koji će dizati petu protiv pomazanika mojih, govori Gospod, i vikati da oni sagriješiše kad ne sagriješiše preda mnom, govori Gospod, nego učiniše ono što bijaše prikladno u očima mojim, i što im ja zapovjedih.
17 No oni koji izvikuju prijestup čine to zato što su sluge grijeha, i sami su djeca neposluha.
18 A oni koji se kunu lažno protiv slugu mojih, kako bi ih doveli u ropstvo i smrt —
19 Jao njima; zato što uvrijediše malene moje bit će odcijepljeni od uredbi doma mojega.
20 Košara njihova neće biti puna, kuće će njihove i pojate njihove propasti, a njih će same prezreti oni koji im laskahu.
21 Oni neće imati pravo na svećeništvo, niti potomstvo njihovo nakon njih iz naraštaja u naraštaj.
22 Bilo bi bolje za njih da im mlinski kamen bijaše obješen oko vrata, i da se utopiše u dubinama morskim.
23 Jao svima onima koji uznemiruju narod moj, i tjeraju, i ubijaju, i svjedoče protiv njih, govori Gospod nad Vojskama; naraštaj guja neće umaknuti prokletstvu pakla.
24 Gle, oči moje vide i poznaju sva djela njihova, i imam u pričuvi hitar sud u vrijeme njegovo, za sve njih;
25 Jer postoji vrijeme određeno za svakog čovjeka, onako kakva mu djela budu.
26 Bog će vam dati spoznaju kroz Svetoga Duha svojega, da, kroz neizrecivi dar Duha Svetoga, koja ne bijaše objavljena otkako svijet postade sve do sada;
27 Koju preci naši čekahu sa željnim iščekivanjem da bude objavljena u posljednja vremena, prema kojoj umove njihove usmjeriše anđeli, kako se držala u pričuvi za puninu slave njihove;
28 Vrijeme koje će doći, u kojem ništa neće biti uskraćeno, bilo da ima jedan Bog ili mnogo bogova, oni će se očitovati.
29 Sva prijestolja i gospodstva, kneževstva i moći, bit će objavljeni i udijeljeni svima koji ustrajahu srčano uz evanđelje Isusa Krista.
30 I također, ako su granice postavljene nebesima ili morima, ili suhom tlu, ili suncu, mjesecu, ili zvijezdama —
31 Sva će vremena okretanja njihovih, svi određeni dani, mjeseci i godine, i svi dani njihovih dana, mjeseci, i godina, i sve slave njihove, zakoni, i ustaljena vremena, biti objavljeni u dane rasporedbe punine vremenā —
32 U skladu s onim što bijaše određeno posred Vijeća Vječnoga Boga nad svim drugim bogovima prije nego što ovaj svijet bijaše, što će biti sačuvano za završnicu i svršetak njegov, kad će svaki čovjek ući u vječnu nazočnost njegovu i u besmrtni počinak njegov.
33 Koliko dugo mogu valjajuće vode ostati nečiste? Koja će moć zadržati nebesa? Jednako može čovjek ispružiti sićušnu ruku svoju da zaustavi rijeku Missouri u njezinom određenom toku, ili da je okrene uzvodno, kao i spriječiti Svemogućega da izlije spoznaju s neba na glave svetaca posljednjih dana.
34 Gle, mnogo je pozvanih, ali je malo izabranih. A zašto oni nisu izabrani?
35 Zato što su srca njihova toliko priklonjena onome što je od ovoga svijeta, i oni teže za počastima ljudskim, da ne uče ovu jednu pouku —
36 Da su prava svećeništva nerazdvojno povezana s moćima nebeskim, a da se moći nebeske ne mogu nadzirati ni koristiti osim prema načelima pravednosti.
37 Da nam mogu biti podijeljeni, to je istina; no, kad pokušamo prikriti grijehe svoje, ili zadovoljiti oholost svoju, tašto častohleplje svoje, ili primijeniti nadzor, ili gospodstvo, ili prisilu nad dušama djece ljudske, u bilo kojoj mjeri nepravednosti, gle, nebesa se povlače; Duh se Gospodnji žalosti, a kad se on povuče, Amen je svećeništvu ili ovlasti toga čovjeka.
38 Gle, prije nego što shvati, prepušten je sam sebi, da se praćaka protiv ostana, da progoni svece, i da se bori protiv Boga.
39 Naučismo žalosnim iskustvom kako je u naravi i sklonosti gotovo svih ljudi, čim steknu malo ovlasti, kako oni misle, smjesta će početi primjenjivati nepravedno gospodstvo.
40 Zato je mnogo pozvanih, ali malo je izabranih.
41 Nikakva moć ni utjecaj ne mogu se niti se smiju održavati pomoću svećeništva, jedino uvjeravanjem, dugotrpnošću, blagošću i krotkošću, i ljubavlju nehinjenom;
42 Dobrotom, i čistom spoznajom, koje će znatno proširiti dušu bez licemjerja, i bez prevare —
43 Koreći na vrijeme s oštrinom, kad si potaknut Duhom Svetim; a tad nakon toga iskazujući porast ljubavi prema onomu koga si ukorio, da te ne bi smatrao neprijateljem svojim;
44 Kako bi mogao spoznati da je vjernost tvoja snažnija od uza smrti.
45 Nek nutrina tvoja također bude puna dobrotvornosti prema svim ljudima, i prema kućanstvu vjere, i nek krepost resi misli tvoje neprestance; tad će pouzdanje tvoje ojačati u nazočnosti Božjoj; a nauk svećeništva kapat će na dušu tvoju poput rose s neba.
46 Duh će Sveti biti trajni drug tvoj, a žezlo tvoje nepromjenjivo žezlo pravednosti i istine; a gospodstvo će tvoje biti vječno gospodstvo, i bez prisilnih mjera ono će pritjecati k tebi u vijeke vjekova.