Poglavlje 8
(veljača 1831)
Metušalah prorokuje — Noa i njegovi sinovi propovijedaju evanđelje — Velika opačina prevladava — Ljudi se ne obaziru na poziv na pokajanje — Bog određuje uništenje svakog tijela Potopom.
1 I svih dana Henokovih bijaše četiri stotine i trideset godina.
2 I dogodi se da Metušalah, sin Henokov, ne bijaše uzet, tako da bi se savezi Gospodnji mogli ispuniti, koje on sklopi s Henokom; jer on uistinu sklopi savez s Henokom da će Noa biti od ploda bokova njegovih.
3 I dogodi se da Metušalah prorokovaše kako će iz bokova njegovih poteći sva kraljevstva zemaljska (kroz Nou), i on uze slavu za sebe.
4 I dođe velika glad u zemlju, i Gospod prokle zemlju teškom kletvom, i mnogi od žitelja njezinih pomriješe.
5 I dogodi se da Metušalah življaše stotinu osamdeset i sedam godina, i rodi mu se Lamek;
6 I Metušalah poživje, nakon što mu se rodi Lamek, sedam stotina osamdeset i dvije godine, i rodiše mu se sinovi i kćeri;
7 I svih dana Metušalahovih bijaše devet stotina šezdeset i devet godina, i on umrije.
8 I Lamek življaše stotinu osamdeset i dvije godine, i rodi mu se sin,
9 I on mu dade ime Noa, govoreći: Ovaj će nas sin utješiti u radu našemu i naporu ruku naših, zbog zemlje koju Gospod prokle.
10 I Lamek poživje, nakon što mu se rodi Noa, pet stotina devedeset i pet godina, te mu se rodiše sinovi i kćeri;
11 I svih dana Lamekovih bijaše sedam stotina sedamdeset i sedam godina, i on umrije.
12 I Noi bijaše četiri stotine i pedeset godina, i rodi mu se Jafet; i nakon četrdeset i dvije godine rodi mu se Šem od one koja bijaše majka Jafetova, a kad mu bijaše pet stotina godina rodi mu se Ham.
13 I Noa i sinovi njegovi slušahu Gospoda, i poklanjahu pažnju, i oni bijahu prozvani sinovima Božjim.
14 I kad se ovi ljudi počeše množiti po licu zemaljskom, i kćeri im se rodiše, sinovi ljudski vidješe da su te kćeri lijepe, i oni ih uzimahu sebi za žene, onako kako izabraše.
15 I Gospod reče Noi: Kćeri su se sinova tvojih prodale; naime gle, srdžba je moja raspaljena protiv sinova ljudskih, jer oni neće poslušati glas moj.
16 I dogodi se da Noa prorokovaše, i podučavaše ono što je Božje, isto kao što to bijaše u početku.
17 I Gospod reče Noi: Duh se moj neće uvijek truditi oko čovjeka, jer on će znati da će svako tijelo umrijeti; ipak, dana će njegovih biti stotinu i dvadeset godina; i ako se ljudi ne pokaju, poslat ću potope na njih.
18 I u one dane bijahu gorostasi na zemlji, i oni tražahu Nou kako bi mu oduzeli život; no Gospod bijaše s Noom, i moć Gospodnja bijaše na njemu.
19 I Gospod zaredi Nou prema redu svojemu, i zapovjedi mu da pođe i navješćuje evanđelje njegovo djeci ljudskoj, onako kako ono bijaše dano Henoku.
20 I dogodi se da Noa pozivaše djecu ljudsku da se pokaju; no oni ne slušahu riječi njegove;
21 I također, nakon što ga čuše, oni dođoše pred njega, govoreći: Gle, mi smo sinovi Božji; zar ne uzesmo sebi kćeri ljudske? Zar ne jedemo i ne pijemo, i ne ženimo se i ne udajemo? I žene nam naše rađaju djecu, i ona su snažni ljudi, koji su poput ljudi od starine, ljudi veoma glasovitih. I oni ne poslušaše riječi Noine.
22 I Bog vidje kako opačina ljudska postade velika na zemlji; i svaki čovjek bijaše uznesen u predodžbi misli srca svojega, koje bijahu jedino zle neprestance.
23 I dogodi se da Noa nastavi propovijedanje svoje narodu, govoreći: Poslušajte, i poklonite pažnju riječima mojim;
24 Vjerujte i pokajte se za grijehe svoje i krstite se u ime Isusa Krista, Sina Božjega, i to kao oci naši, i primit ćete Duha Svetoga, kako bi vam se sve očitovalo; i ne učinite li ovo, potopi će doći na vas; ipak oni ne slušahu.
25 I pokaja se Noi, i srce njegovo bijaše bolno što Gospod bijaše načinio čovjeka na zemlji, i to ga ražalosti u srcu.
26 I Gospod reče: Zbrisat ću čovjeka koga stvorih, s lica zemaljskoga, i čovjeka i zvijer, i gmizavce, i ptice u zraku; jer kaje se Noi što ih stvorih, i što ih načinih; i on me zazva; jer oni tražahu život njegov.
27 I tako Noa nađe milost u očima Gospodnjim; jer Noa bijaše pravedan čovjek, i savršen u naraštaju svojemu; i on hodaše s Bogom, kao i tri sina njegova, Šem, Ham, i Jafet.
28 Zemlja bijaše iskvarena pred Bogom, i bijaše ispunjena nasiljem.
29 I Bog pogleda na zemlju, i gle, ona bijaše iskvarena, jer svako tijelo iskvari put svoj na zemlji.
30 I Bog reče Noi: Svršetak svakog tijela dođe preda me, jer je zemlja ispunjena nasiljem, i gle, zbrisat ću svako tijelo sa zemlje.