Pagtudlo sa Relihiyon ngadto sa Kabatan-onan ug mga Young Adult - Panel nga Diskusyon
Rasprava, 2. dio – predsjednik Oaks, Chad Webb i Adam Smith
President Dallin H. Oaks: Brate Webb, lijepo je biti s vama. Brate Smith. Krenimo dalje.
Brother Chad Webb: Dakle, hvala vam. Ushićeni smo što možemo biti s vama danas. I hvala vam na toj predivnoj poruci. Zapravo, slušanje vašeg savjeta podiglo je brojna pitanja o kojima bismo htjeli razgovarati. Započinjemo s ovim – dok ste našim polaznicima govorili o ljubavi, a dio je ljubavi prema našim polaznicima njihovo podučavanje o evanđelju i pomaganje njima da shvate ono što će im biti od najveće koristi – kako se možemo pobrinuti da među svim različitim stvarima koje možemo naučavati postavimo prioritet na ono što će biti od najveće vrijednosti našim polaznicima?
President Oaks: Ono što naš Crkveni obrazovni sustav čini jedinstvenim naša je svetopisamska dužnost da nastojimo učiti ne samo proučavanjem, već i vjerom.
Brother Adam Smith: Kada razmišljam o onome što možemo podučiti naše polaznike, a što će biti od najveće vrijednosti, vodi me naučavanje predsjednika Eyringa koje bih htio iznijeti. Predsjednik Eyring je rekao: »Od svih istina koje se mogu naglasiti u ovom bloku Svetih pisama, koja će mojim polaznicima pomoći približiti se Nebeskome Ocu i Spasitelju te voditi spasenju?« Zatim je predsjednik Eyring rekao: »Dok pripremate lekciju, tražite u njoj načela obraćenja… Obraćajuće načelo je ono koje vodi do poslušnosti Božjoj volji.«1 Ono što ja dobivam iz ovoga sjajnog naučavanja predsjednika Eyringa jest to da će ono što je od najveće vrijednosti za naše polaznike povezati polaznike s Nebeskim Ocem i Isusom Kristom na osobne i duboke načine. Trebamo naučavati ono što će pomoći polaznicima osjetiti i razumjeti evanđeoske istine, no posebice istine vezane za stvarnost Isusa Krista, njegova Pomirenja i Uskrsnuća te im pomoći osjetiti da, na praktične načine, Isus Krist ima moć iscijeliti ih, pomoći im, utješiti ih i pročistiti. Mislim da je to najvažnije na što se možemo usredotočiti.
President Oaks: Snažno i istinito.
Brat Webb: Hvala vam. I to se tako dobro povezuje s idejom da se pobrinemo da uče vjerom, da djeluju u vjeri i tada imaju tu potvrdu Duha Svetoga kako ono što oni uče i žive doista dolazi od našeg Oca na Nebu. I zato hvala. Predsjedniče, također ste spomenuli ulogu Duha Svetoga u našem podučavanju. Stoga bih volio upitati o dodatnim istinama vezanim za Duha Svetoga te njegov utjecaj i ulogu u našim učionicama koje biste nam mogli iznijeti.
President Oaks: Mislim da je ključ za dojmove Duha Svetoga u blagovanju sakramenta. Stoga što postoji obećanje u savezima koje sklapamo kada blagujemo sakrament da bi »Duh njegov mogao biti s n[ama]«. To je temeljno.
Brother Webb: Znate, sviđa mi se što ste to rekli. Podsjeća me na to da sam, kada sam bio mladi učitelj, proveo mjesece proučavajući načela koja upravljaju pozivanjem Duha Svetoga. I mislim da je to doista dobra prilika koju svi imamo da nastavimo to proučavati. No ono najvažnije što sam otkrio jest to što ste vi upravo rekli: u sakramentalnoj je molitvi rečeno da ćemo, ako ćemo ga se uvijek spominjati, imati njegova Duha s nama. I to nije samo tijekom sakramenta ili nedjeljom, već uvijek – uključujući na našim satovima. Usredotočimo li se na Spasitelja – dok ga se sjećamo kao primjera toga kako živjeti evanđelje te dok se pozivamo na njegovu moć i njegova naučavanja – dok ga se sjećamo, pozivamo Duha Svetoga da bude u iskustvu učenja. Mislim da je primarna odgovornost ili uloga Duha Svetoga svjedočiti o našem brižnom Nebeskom Ocu i Isusu Kristu kao središnjoj figuri u naumu Nebeskog Oca. Stoga, ako želimo pozvati Duha Svetoga na naše satove, usredotočujemo se na ono o čemu on može svjedočiti. Sviđa mi se to. Hvala vam.
President Oaks: I predsjednik Nelson potvrdio je trenutni značaj toga sljedećim riječima. Rekao je: »U nadolazećim danima neće biti moguće preživjeti duhovno bez upućujućeg, usmjeravajućeg, utješnog i stalnog utjecaja Duha Svetoga.«2
Brat Webb: Hvala vam. Dakle, zaista cijenim to što je rečeno i to me navodi da postavim ovo pitanje: Govorili smo malo o tome čemu učitelji daju prednost u načinima koji će prizvati Duha Svetoga. Kako da pomognemo našim polaznicima dati prednost onome što je najvažnije u njihovu životu?
President Oaks: Dok razmišljam o tom u ovim danima kada postoji tako mnogo svjetovnih utjecaja koji okružuju nas i naše polaznike, mislim da se trebamo sjetiti da je ono od ovoga svijeta – ono što svijet cijeni, što god to bilo – privremene vrijednosti. S vremenom to postane manje važno on načela nužnih da se nauči svrha ovoga života i naše sudbine u vječnosti. Što biste vi dodali na to, brate Smith?
Brother Smith: Predsjedniče Oaks, dok ste naučavali o tome, na pamet mi je pao stih iz Svetih pisama kada je Spasitelj, prije negoli je ušao u Getsemani, prinio sakramentalnu molitvu te je rekao: »A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.«3 Mislim kako trebamo pomoći našim polaznicima shvatiti da oni trebaju odrediti hoće li im vrijeme koje provode i ono na što obraćaju pažnju pomoći spoznati i voljeti Nebeskog Oca i Isusa Krista. I još jedna misao koju spajam s time jest nešto što ste nas vi podučili na prošlom Općem saboru, predsjedniče Oaks, a to je da postavimo pitanje: »Kamo će to voditi?« I da razmišljamo o tom pitanju u kontekstu: »Vodi li me to bliže Nebeskom Ocu i Isusu Kristu? Vodi li me to do ispunjavanja mojega božanskog identiteta ili svrhe?« I mislim da to daje snažan filtar svakome od nas. I možemo također pomoći našim polaznicima shvatiti ovaj filtar u njihovim odabirima vezanim za to gdje provode svoje vrijeme te što gledaju, slušaju ili promatraju. Oni trebaju birati vlastite odabire. No možda im mi možemo pomoći upitati: »Kamo će to voditi? I, hoće li me to približiti Nebeskom Ocu i Isusu Kristu?«
President Oaks: O, kako li je to važno i kako bi to značajno bilo kada bi svi naši polaznici shvaćali to načelo.
Brother Webb: I za učitelje da naglase to i iznose svjedočanstvo o tome kako bi pozvali Duha Svetoga da potvrdi važnost – ne samo istinitost toga, već i važnost tih načela u njihovom životu. Nadodao bih samo ako mogu, samu ideju važnosti. Mislim kako je sve što možemo učiniti to da pomognemo pozvati polaznike da otkriju važnost tih načela u svojem životu. Ponekada mislim da govorimo o tome u okviru natjecanja za njihove vrijeme ili pažnju. I ponekada trebamo dati prednost onome što je najdragocjenije. No mislim da im također možemo pomoći uvidjeti kako se evanđelje odvija u njihovu svakodnevnom životu. Stoga, na primjer, naučio sam kao polaznik da ću, budem li svetkovao šabat i proučavao Sveta pisma prije učenja, biti bolji učenik nego da nastojim razdvojiti to i reći: »Provest ću vrijeme na duhovnome i provest ću vrijeme na sekularnom.« No u svakom aspektu mojeg života, kada uključim Nebeskog Oca – kada pozovem njegova Duha da mi pomogne – tada čak i ono što se našim polaznicima može činiti da je vremenito u naravi, oni vide važnost evanđelja u onome što nastoje ostvariti u svojem životu. Umjesto da se natječu za njihovo vrijeme, to se objedini.
President Oaks: I sjećamo se kako nas je Gospodin podučio da nikada nije dao nikakvu vremenitu zapovijed. Sve su njegove zapovijedi i vodstvo duhovno.
Brother Smith: Još nešto što mi pada na pamet kada ste to spomenuli – barem za naše polaznike vjeronauka – to je crkveni program Djeca i mladi. To je snažan način da učinimo evanđelje važnim i osmislimo praktične ciljeve za primjenu evanđelja što će nam pomoći u svakom aspektu našeg života kako bismo nastojali postati više poput Spasitelja.
President Oaks: Doista. Dakle, sada bih htio postaviti pitanje dvojici muškaraca koji su profesionalni vjeroučitelji: Braćo, što ste vi i vaši suradnici naučili o naučavanju evanđelja Isusa Krista tijekom pandemije koju smo svi doživjeli?
Brother Smith: Rekao bih da smo prije svega naučili – rekao bih da nas se podsjetilo te nam je to istaknuto – kako predivne učitelje imamo koji doista vole Boga i vole polaznike te idu korak dalje i više te smo uistinu duboko zahvalni. Također, mislim da je pandemija naglasila element posluživanja koji je svojstven naučavanju evanđelja. Mislim da postajemo sve bolji u slušanju polaznika, u određivanju njihovih potreba i sposobnosti te njihovu ispunjavanju te u tome da ih volimo tamo gdje jesu i pronalazimo kreativne načine da im pomognemo približiti se Nebeskom Ocu i Isusu Kristu. Također, mislim da smo tijekom pandemije, kada je bilo mnogo teškoća, vidjeli da božanska pomoć prati učitelja koji doista nastoji voljeti Boga i svoje polaznike te čini najbolje što može.
Brother Webb: Mislim da je to jako lijepo rečeno. Mislim da bih samo htio reći hvala i nadodati svoju zahvalnost. Znate, imamo učitelje koji nastoje podučavati licem u lice i koji uče podučavati putem interneta. Igrali su uloge koje su ponekada neugodne. Ugrozili bi se s vremena na vrijeme i učinili to s toliko velikom ljubavlju prema svojim polaznicima te prema Nebeskom Ocu uz tako veliku predanost. Želim samo reći hvala vam na svim žrtvama i nastojanjima da vršite to tijekom vrlo teškog razdoblja.
President Oaks: U ime Prvog predsjedništva pridružujem svoje zahvale onome što ste vi upravo izrazili. Braćo i sestre, volimo sve vas koji podučavate na našim Vjeronaucima i Institutima, u vjerskim podukama na sveučilištima i koledžima.
Brother Webb: Hvala vam. To puno znači. Još jedno pitanje koje vam ushićeno postavljam zbog onoga o čemu ste naučavali u drugim okruženjima: Zašto je važno da naučavamo načela, a ne pravila?
President Oaks: Drago mi je da ste postavili to pitanje. To mi je omiljeno. U uglednoj kolumni u novinama Church News, Tad R. Callister, naš bivši predsjednik Nedjeljne škole, rekao je sljedeće o toj temi: »Prvo, pravila su često ograničena na jedno ili možda nekoliko određenih situacija, dok načela općenito imaju puno širu primjenu. Drugo, načela stvaraju okruženje koje maksimalno povećava slobodu odabira, dok pravila imaju sklonost umanjivanja slobode odabira ograničavanjem [te] ponekada i diktiranja naših odabira.« Nadodao bih tome da je Mojsijev zakon, koji je bio pokretan pravilima, Spasitelj zamijenio višim Kristovim zakonom koji je pokretan načelima. Brat Callister opširno je govorio o tom načelu kako slijedi. Rekao je: »Načela su usporediva s višim zakonom, pravila s nižim. Naša dosljedna usredotočenost treba biti na podučavanje doktrinarnih načela. Zašto? Zato što načela imaju najveće svojstvo da nas uzdignu u celestijalne visine te će nakraju načela – ne pravila – upravljati celestijalnim kraljevstvom.«4 To je kraj citata.
Brother Webb: I to jako cijenim. Postoji još jedna pogodnost toga. Nedavno sam bio sa skupinom učitelja koji su mi rekli kako se čini da u njihovim učionicama ima više – riječ koju su iskoristili bila je »sukoba« jer su polaznici postavljali više pitanja i imali različite poglede i predodžbe o temama. Sviđa mi se to što ste nas upravo podučili jer me to podsjetilo na taj razgovor i pomoglo mi shvatiti kako jedan od načina na koji pristupate tome nije naučavanjem primjene, gdje oni raspravljaju o svojoj primjeni u svojim okolnostima, koliko naučavate evanđeosko načelo. Odlazeći na premisu – naučavanjem nauma spasenja, naučavanjem nauka Kristova, naučavanjem načela evanđelja i dopuštanjem osobne primjene uz pomoć Duha Svetoga.
President Oaks: Dobro rečeno.
Brother Webb: Mislim da je to doista praktično i korisno za ono što nastojimo učiniti, predsjedniče. Hvala vam. Brate Smith, biste li vi htjeli nadodati išta tome?
Brother Smith: Pa mislim da je slično tome što ste vi naglasili, brate Webb. Također, naučavanjem načela umjesto primjene pozivamo polaznike da djeluju kao zastupnici u postupku učenja, u svojem vlastitom postupku rasta – oni tada uzimaju načelo i mogu tražiti osobnu objavu, mogu to više proučiti za sebe i odrediti koji im je najbolji korak za poduzeti kako bi primijenili to načelo u osobnim okolnostima.
Brat Webb: Hvala vam. Prirodno bi popratno pitanje tada bilo: »Uz sve utjecaje – uz sve glasove u svijetu – kako pomažemo svojim polaznicima navigati kroz tako mnogo utjecaja u društvu?«
President Dallin H. Oaks: Trebamo razumjeti da je đavao otac laži – »lažac od početka«,5 kaže se u Svetim pismima. Njegovo najpametnije isporučivanje laži ono je kada ih pomiješa s istinom. Dakle, privlačeći i inficirajući potrage dobrih ljudi svojom mješavinom istine i laži. Posljedično, među onime što je najdragocjenije što možemo pokušati naučiti u smrtnosti jesu naučavanja Duha Svetoga koja nam dopuštaju biti oprezni oko toga što jest istina, a što nije.
Brother Smith: Na sličan način, u toj mješavini istine i laži, neprijatelj također uklanja istinu iz njezina vječnog konteksta i iz njezina mjesta u Božjem naumu. Time se povećava vjerojatnost da istina bude pogrešno primijenjena ili pogrešno shvaćena. Na primjer, prije samo nekoliko minuta, predsjedniče Oaks, predivno ste nas podučili o načelu ljubavi i njegova mjesta u Božjem naumu – važnost da volimo Boga i volimo svoje bližnje – ta je ljubav doista motivirajuća sila iza želje Nebeskog Oca da nas pripremi za vječni život za koji znamo da je najveći od svih darova Božjih. I naša je ljubav prema Bogu ono što nas motivira da nesebično volimo i služimo druge. Dakle, kada neprijatelj uspješno razdvoji načelo ljubavi iz njegova konteksta, ono lako može biti izobličeno. Netko s pogrešnim razumijevanjem ljubavi može se okupiti oko krivog cilja. Mogu se čak naći u oprečnosti s Božjim zakonima i njegovim prorocima, jer to odvajanje istine od njezina vječnog konteksta može dovesti do krivotvorenja ili razumijevanja izvan konteksta. I neprijatelj to čini s mnogim načelima.
President Oaks: Vidimo puno dokaza o tome u svijetu oko nas, zar ne? Brate Webb, kao učiteljima, koji vam je najbolji način odgovaranja na pitanja o trenutnim bojaznima u umovima vaših polaznika, poput zabrinjavajućih pitanja iz povijesti Crkve, LGBT tema, pitanja o tome kako živjeti prema vladinim mjerama vezanim za pandemiju, itd.? Pitanja su beskrajna. Kako najbolje odgovarate na ta pitanja u kontekstu naših vjerskih razreda?
Brother Webb: To je doista dobro pitanje i nešto s čime se učitelj stalno nose. Započeo bih rekavši kako volimo što nas je apostol Pavao poučio da podučavamo ili da govorimo istinu u ljubavi. Dakle, naravno da trebamo naučavati evanđelje. Trebamo naučavati Sveta pisma i naučavanje suvremenih proroka. Trebamo naučavati istinu. Nikome nije na korist naučavati ono što nije istina, što neće voditi do sreće. No drugi dio toga – mislim da je to doista značajno: kada On kaže da to činimo u ljubavi, kao što ste to večeras spomenuli. Mislim da bi bilo važno početi s odnosima. Napravljeno je mnogo istraživanja koja jasno pokazuju kako je za polaznike, da bi učili, to jako ovisno o odnosima. Za mene, ti odnosi započinju s učiteljima koji su voljni slušati – kako bi doista razumjeli polaznike i njihove okolnosti te imali empatiju da nastoje razumjeti njihove potrebe. Mislim da je također važno za prepoznati kako svi imaju nešto za doprinijeti, nešto što cijenimo – da trebamo jedni druge i međusobna iskustva iz kojih ćemo crpsti i učiti. Dakle, jako je puno toga što se može reći o tom pitanju i sviđa mi se to pitanje. No za mene, radi se o govorenju istine ljubavlju, a to znači odnose koji pomažu ljudima uzdati se, zajedno učiti i pozivati Duha Svetog u to iskustvo.
President Oaks: Ono što ste rekli o odnosima podsjeća me na nedavno čitanje predivnog govora koji je izložio naš opći predsjednik Mladića, Steven J. Lund, na nedavnom saboru žena na Sveučilištu Brighama Younga. Opisao je – govorio je o odnosima kao motivirajućem utjecaju koji možemo biti u životu onih koji traže uzore i mentore. Rekao je da su naši istraživači otkrili kako duhovan razvoj mladih Crkve uvelike ovisi o kvaliteti njihovih odnosa, uključujući s roditeljima, vršnjacima i učiteljima. I ti odnosi s vođama najbolje se razvijaju na satovima Vjeronauka, Nedjeljne škole i zborova gdje će naučiti poštivati i voljeti svoje vođe i sudrugove svece.6 To je kraj citata. Sve se to, da zaključim, svodi na dojmljivu podršku važnosti toga da učitelji vole svoje polaznike i rade s njima. Povjerenje koje se razvija na ovakav način bit će upućujući utjecaj koji će ih osnažiti da za sebe odgovore na pitanja koja ih muče.
Brat Webb: Hvala vam. Da, mislim da je to doista u središtu onoga što nastojimo ostvariti: izgradnja odnosa. I iz onoga što ste nam upravo rekli, možemo učiniti nešto na Vjeronauku kako bismo im pomogli da osnaže druge odnose. Spomenuli ste program razvoja mladih. Možemo ih usmjeriti prema njihovim vođama, biskupima i vođama Djevojaka. Možemo pomoći osnažiti njihove odnose s njihovim roditeljima načinom na koji razgovaramo o obiteljima i usmjeravamo ih prema njihovim roditeljima. Mislim da je sve to doista kritično – ne samo u izgradnji naših odnosa s njima, već u osnaživanju njihovih odnosa s ljudima koji će ih voditi u pravom smjeru. Hvala vam što ste to rekli. S time, pitam se bismo li mogli malo više razgovarati o tome kako naučavamo ove temeljne stvari na način koji ne vrijeđa niti odvraća mlade ljude od evanđelja. Zapravo, ako bih mogao dati kratak primjer kako bih oblikovao pitanje koje mi je na umu. Ponovno, baš me prošlog tjedna učitelj nazvao i rekao da je roditelj došao ispisati svoju kćer iz Vjeronauka jer je učitelj naučavao neka načela o obitelji i važnosti obitelji. Taj je roditelj bio povrijeđen zbog njihove dinamike i njihove obitelji te nije htio da dijete bude podučavano o središnjoj ulozi obitelji – čak i u kontekstu nauma spasenja. Taj je učitelj bio iznimno tužan što je izgubio ovog polaznika te je postavio pitanje: »Kako da naučavam istinu? Kako da se nosim s time u svijetu u kojem ne želimo odgurati ljude, ali trebamo podučavati svoje polaznike o evanđelju u njegovoj čistoći?«
President Oaks: Kako predivan primjer. Brate Smith, što vi imate za reći po tom pitanju?
Brother Smith: Dakle, ponovno sam pomislio – znam da smo upravo razgovarali o odnosima. No mislim da će polaznik koji se uzda u svojeg učitelja te osjeća da ga njegov učitelj voli otvoriti svoje srce. Ponekada se mogu podići obrambeni zidovi ako naučavamo ideal koji nije polaznikova stvarnost. I nešto što ruši obrambene zidove jest kada polaznik voli svoje učitelje i uzda se u njih. Dakle, ponovno, to je doista važno. Htio bih naglasiti komentar na prethodno pitanje – da se grade ti odnosi s polaznicima.
President Oaks: Doista. Mislim da nam je vrlo važno za razumjeti da nismo obvezani složiti se u svemu što se stavlja pred nas – bilo da to čini polaznik ili roditelj polaznika ili bilo tko drugi u društvu. Ne nalazimo se u poslovanju potvrđivanja svih uvjerenja na tržištu ideja. Zaduženi smo naučavati istinu. No čineći to, moramo biti vrlo pažljivi da se nikada ne povučemo od svoje dužnosti koju nam je dao Spasitelj: da volimo svoje bližnje. Što god činili, to mora biti u kontekstu ljubavi kako ne bismo bili u sukobu s osobom, već iznosimo svoja naučavanja tako da su naučavanja ta koja se suprotstavljaju uvjerenjima koja su pogrešna. Brigham Young, koji je bio dosta prkosit kao osoba, iznio je vrlo dobro distinkciju koju sam nedavno pročitao u naučavanjima – predavanjima Brigama Younga. U jednom je od svojih govora rekao sljedeće, i citiram: »Moji osjećaji prema osobama, muškarcima ili ženama, nikada nisu bili promijenjeni time jesu li oni vjerovali to što i ja ili nisu. Možete li živjeti sa mnom kao bližnji? Ja mogu s vama i ne tiče me se previše vjerujete li vi u to što i ja ili ne.«7 To je kraj citata Brighama Younga. Pomislio sam kako je to neočekivani izvor za tako objavljujuću izjavu o činjenici da možemo živjeti u ljubavi s onima s kojima se na slažemo.
Brother Webb: Da, to je doista pravovremeno za naše učitelje sada. Mislim da je to jedna od najvažnijih osobina Spasiteljeva učenika danas; biti u stanju ne slagati se, a nastaviti voljeti ljude i biti iskren u tom odnosu s ljudima unatoč neslaganjima u vjerovanju.
President Oaks: Drugi je dio toga to da trebamo raditi kako bi se to što smo brižni i uvažavajući – čak i praštajući prema onima s kojima se družimo – ne bi shvatilo kao odobravanje. To je tanka crta za povući. U svijetu politike i javnih komunikacija (iz mnogih različitih izvora, vidimo podbačaj da se to prizna. Čini se kako ljudi često pretpostave da smo odobrili nešto zato što smo bili brižni prema ljudima uključenima u to.
Brother Webb: To doista sve povezuje, zar ne? Vraćamo se na odnose, vraćamo se na slušanje i empatiju. No vraćamo se i na naučavanje načela. Vraćamo se na pretpostavku o tome zašto vjerujemo u to što činimo, temeljeno na naumu spasenja i nauka Kristova te se to međusobno povezuje i kroči se tom tankom crtom koju ste opisali.
President Oaks: I mislim kako se to također povezuje s prvom i velikom zapovjedi da se voli Boga te Spasiteljevim naučavanjem: »Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.«8 Druga je zapovijed da volimo svoje bližnje. Činjenica da volimo svoje bližnje ne znači da prvo ne volimo Boga i da prvo ne obdržavamo njegove zapovijedi.
Brat Webb: Hvala vam.
Brother Smith: Imam u mislima scenarij o učitelju koji u ljubavi govori istinu te brani nauk Kristov s više hrabrosti, no također voli svoje polaznike pa se njegovi polaznici osjećaju sigurno te polaznik ima povjerenja prema svojem učitelju i voli ga. Možda postoje polaznici koji se ne slažu s dijelom nauka Kristova ili načelom evanđelja – možda je to bolji način za kazati – ali i dalje dolaze na satove. I dalje dolaze na Institut ili Vjeronauk jer se osjećaju sigurno i osjećaju da mogu izgraditi vjeru u Isusa Krista u tom okruženju. Stoga smatram da je ta ravnoteža o kojoj govorimo toliko važna za obraditi: da se smiono brani istina i vole oni koji se možda ne slažu s istinom kako bi razred ili Vjeronauk ili Institut mogao biti sigurno mjesto za polaznika.
President Oaks: I smatram da mogu reći kako oni u našem slušateljstvu koji su uključeni u Institut i naučavanje vjere na sveučilištima i koledžu imaju veći izazov s tom određenom temom. Zreliji polaznici skloniji su razmišljanju za sebe i da se suprotstavljaju, nego što su polaznici na Vjeronauku na primjer. No načela su ista. Primjena se donekle razlikuje prema okruženju i zrelosti pojedinca, no načela su ona o kojima su raspravljali.
Brat Webb: Hvala vam.
President Oaks: Evo pitanja koje samo malo mijenja temu, ali je dosta važno za naše doba: Kako možemo uvjeriti naše polaznike da odlože svoje mobitele tijekom vremena kada ih pokušavamo podučavati?
Brother Webb: To je zapravo sjajno pitanje koje je zapravo povezano s konfrontacijom na satovima i razmiricama na satovima jer je to ono što se time stvara, zar ne? Dakle, brate Smith?
Brother Smith: Da, zasigurno smatram da postoje trenutci u okruženju učenja kada bi se polaznici trebali odspojiti i odložiti svoje mobitele. Mislim da je ono najbolje što će im pomoći učiniti to sjajan učitelj koji uključuje. Starješina Ballard, tj. predsjednik Ballard, jednom nam je rekao neka se pobrinemo da naše učenje blista. No također mislim da postoje trenutci kada možemo pozvati učenika da koristi svoj mobitel u iskustvu učenja. S izvorima na stranici ChurchofJesusChrist.org i aplikaciji Evanđeoska knjižnica zasigurno bismo mogli, s vremena na vrijeme, pozvati polaznika da se u iskustvo učenja uključi uporabom sadržaja na svojem mobitelu koji gradi vjeru. Mislim da bi to mogao biti blagoslov – pozitivan utjecaj za njih izvan razreda – jer bi mogli početi gledati na ovaj uređaj kao nešto više od samo uređaja za igranje ili društvene medije, ili za neke kao izvor kušnje. I mogli bi naučiti da se povremeno taj isti uređaj može koristiti za izgradnju vjere u Isusa Krista. Mislim da bi trebalo biti potrebno nadahnuće s učiteljeve strane – i ravnoteža. No mislim da bi nam Gospodin pomogao pronaći prilike za izgradnju vjere kroz uporabu uređaja, a onda također, očitao, razumijevanje trenutaka kada je potrebno da ih se isključi i odloži.
President Oaks: Vaš prijedlog da ne budemo neprijateljski raspoloženi prema mobitelima podsjeća me na ranije iskustvo – vraćam se nekih 10 ili 15 godina unatrag – kada sam navratio na sat Nedjeljne škole ili Vjeronauka za mladiće i djevojke. Ušao sam s neprijateljskim stavom prema mobitelima. No kada sam pogledao razred od oko dvanaest polaznika, shvatio sam da je u cijelom razredu samo jedan primjerak tiskanih Svetih pisama. Svi su čitali Sveta pisma i slijedili lekciju na mobitelima. Tada sam počeo uviđati da pitanje nije na zabrani, nego na ravnoteži.
Brother Webb: To je lijepo rečeno, hvala vam. Dakle, predsjedniče, bilo nam je divno biti s vama. Hvala vam na vašem današnjem savjetu i pitamo se bismo li mogli odvojiti trenutak – brate Smith, ako biste vi mogli prvi – da iznesemo ona osvjedočenja koja bismo htjeli iznijeti. Zatim bih ja to rado učinio te vama predao ostatak vremena.
Brother Smith: Hvala vam. Dok razmišljam o našoj svetoj prilici da podučavamo mlade i mlade odrasle osobe Crkve te one u našim institucijama COS-a, sjetim se naučavanja našega dragog proroka, predsjednika Russella M. Nelsona. Rekao je: »Mnogi od [Božjih] najplemenitijih duhova – možda… njegov najbolji tim… poslan je na Zemlju naš u ovom trenutku… [Oni su] među najboljima koje je Gospodin ikada poslao na ovaj svijet.«9 Htio bih iznijeti svoje uvjerenje da su mladi ljudi s kojima mi imamo priliku komunicirati upravo oni za koje nas Božji proroci podučavaju da jesu. I kako li je sveta povlastica koju imamo da im svjedočimo o stvarnosti Isusa Krista i njegova Pomirenja te njegova Uskrsnuća. Danas svjedočim o stvarnosti Pomirenja i Uskrsnuća Isusa Krista; da je ovo njegova Crkva; da nas vode njegovi živući proroci, vidioci i objavitelji te da smo uključeni u njegov povod dok podučavamo mlade u posljednjim danima. I ovo vam osvjedočenje iznosim, u ime Isusa Krista. Amen.
Brother Webb: Amen. Htio bih samo nadodati svoje osvjedočenje o stvarnosti našega brižnoga Nebeskog Oca te Isusa Krista kao Spasitelja i Otkupitelja svijeta – da je ovo njegova Crkva i kraljevstvo na Zemlji. Tako sam zahvalan što svaki dan svojega života mogu provesti svjedočeći o njemu i podučavajući druge o njegovu evanđelju. Zahvalan sam na onima koji su mene podučili i blagoslovili svojom vjerom o Spasitelju i svjedočanstvom o njemu te sam jako zahvalan što sam dio ovoga djela s vama u naučavanju obnovljenog evanđelja Isusa Krista. I također, da kratko nadodam, dok razmišljam o ljubavi našega Oca na Nebu, često govorimo o tome koliko Nebeski Otac voli naše polaznike. No htio bih nadodati kako znam da naš Otac na Nebu voli vas, da je jako zahvalan što želite provesti svoj život podučavajući njegovu djecu i da on voli vaše obitelji te će on, dok vi nastavljate vjerno služiti u podučavanju njegove djece, blagosloviti vas i vašu obitelj kao što vi blagoslivljate njegovu djecu svojim podučavanjima, osvjedočenjem i primjerima. Stoga, hvala vam na tome tko ste i što činite, u ime Isusa Krista. Amen.
President Oaks: Amen. Nadodajem svoje osvjedočenje onima koja su iznijeli ovi predivni Gospodinovi sluge. Svjedočim o Ocu i Sinu po moći Duha Svetoga, da je ovo njegovo djelo i da ste vi njegovi sluge, suučitelji u evanđelju Isusa Krista. Zazivam blagoslove Neba na vas dok služite Gospodinu i idete naprijed u vjeri sa svojim obiteljima prema sudbini koju je Bog propisao za svoju dostojnu djecu: vječnom životu. To činim u ime Isusa Krista. Amen.
All: Amen.