A Isus im reče: Ja sam kruh života
Večer sa starješinom Gerritom W. Gongom
Obraćanje vjeroučiteljima COS–a • 17. veljače 2017. • Salt Lake Tabernacle
Draga braćo i sestre, osobita je povlastica što mogu biti u ovom skupu večeras. Hvala mnogima od vas na vašim porukama ljubavi i ohrabrenja. Ove večeri, dok razgovaramo o Kristu, radujemo se u Kristu,1 učimo o Kristu, nadam se da mu se možemo približiti s poštovanjem.
Članovi obitelji i supružnici, čast je biti s vama. Kada bi brak opisivao naš život, supružnici bi bili začin. Supružnici su začini našeg života. Rano ustajete, ostajete dugo budni i živite s vjerom na svakom koraku. Hvala vam na svemu što jeste i što činite.
Zaduženje za sudjelovanje na Večeri s općim autoritetom dolazi u obliku pisma koje su potpisali predsjednik Thomas S. Monson, predsjednik Henry B. Eyring i predsjednik Dieter F. Uchtdorf. Osjećam ljubav našeg Prvog predsjedništva prema svakome od vas dok mole Gospodina da blagoslovi i nadahne naš trud večeras.
Kada sam primio ovo zaduženje, pozvao sam starješinu Kima Clarka i brata Chada Webba da me poduče o vama – našim učiteljima vjeronauka i instituta, misionarima te zaposlenicima COS–a diljem svijeta.
Saznao sam da 45.731 pozvanih učitelja i misionara vjeronauka i instituta podučava u 133 zemlje: 34.527 od vas služi izvan Sjedinjenih Država; 11.204 služi u Sjedinjenim Državama. Kolektivno donirate 20.807.605 sati evanđeoske službe svake godine. Hvala vam!
Saznao sam da naših 2.878 zaposlenika Vjeronauka i Instituta vjere služi u 129 zemalja: 1.849 od vas u Sjedinjenim Državama i 1.029 od vas izvan Sjedinjenih Država. Vjerno služite u državama doslovno od A (Albanija) do Z (Zambija) – s, među ostalima, Bocvanom, Bugarskom, Mađarskom, Litvom i Mozambikom između. Hvala vam!
Neki od vas podučavate dugi niz godina. Na primjer, sestra Enid May u Britanskoj Kolumbiji, koja je nedavno razriješena nakon 35 godina podučavanja vjeronauka. Sestra May je podučavala 9 od svoje 10 djece, 2 svoje unučadi i svojeg trenutnog biskupa. Sestra May je rekla kako se molila da joj auto izdrži tijekom svake školske godine. Posljednjeg dana tijekom kojeg je sestra May podučavala kao učiteljica vjeronauka, dok se unatrag parkirala na svoje parkiralište, prijenosni sustav se konačno pokvario.
Neki od vas tek počinjete podučavati. Na primjer, sestra Jang Dongran u Koreji i sestra Johanna Mercader u Dominikanskoj Republici, koje su počele podučavati ove godine nakon što su postale članice Crkve prije samo šest tjedana.
Sestra Margaret Masai u Keniji počela je podučavati vjeronauk samo nekoliko tjedana nakon što se priključila Crkvi. Sestra Mosai je skromno rekla da su mnogi njezini polaznici, od kojih su mnogi rođeni u Crkvi, podučili nju i pomogli joj stvoriti temelj evanđelja koji je blagoslovio njezinih 17 godina podučavanja vjeronauka.
Podučavate i služite u svakoj klimi, pod svakim uvjetom, s polaznicima različitog porijekla, u velikim i malim razredima.
Brat Benjamin Hadfield podučava u North Poleu na Aljasci. Sestra Lorena Tossen podučava u Ushuaii, blizu Antartike gdje je Južni pol.
Brat Jared Halveson podučava gotovo 400 polaznika srijedom na Institutu Sveučilišta Salt Lake. Upitao sam brata Halvesdona kako to čini. Rekao je: »Podučavam skupinu, ali posežem za pojedincima, jedan tekst za drugim«.
U Poljskoj, sestra Dagmara Martyniuk, i sama mlada odrasla samica, rano ustaje kako bi radila u pekari, a onda ostaje dokasna budna da bi podučavala na institutu.
Razred vjeronauka sestre Myre Flores-Aguilar u Hondurasu počinje u 5 sati ujutro. Razred instituta brata Reubena Adrovera u San Juanu u Argentini počinje u 22 sata navečer.
Podučavate i poslužujete u primarnim i sekundarnim razredima u Meksiku, Kiribatiju, Fidžiju, Tongi i Samoi.
Zbog vas više mladih i mladih odraslih osoba čita Sveta pisma i riječi živućih proroka nego ikada prije.
Zbog vas više mladih uči steći duhovno znanje i odgovoriti na vlastita pitanja razumijevanjem nauka.
I zbog vas tečajevi »ugaoni kamen« diljem naših crkvenih škola i instituta dovode polaznike bliže Isusu Kristu, glavnom ugaonom kamenu.
Ponovno, divimo se tome tko ste i kako služite. Gdje god se nalazili, kakve god vam bile okolnosti, hvala vam što ste se večeras okupili otvorenog srca i uma – bilo da vas je jedan, dvoje ili više u njegovo ime.2
Jednom prilikom, nakon dugačkog, zajedničkog zaduženja, dok smo slijetali u zračnu luku Salt Lake, sa srdačnim je očekivanjem predsjednik Boyd K. Packer rekao: »Gerrit, moja supruga Donna sada stavlja kruh u pećnicu. Kruh će biti svjež i vruć kada stignemo kući.«
Zamislite samo taj slasni i ukusni kruh. Možete li ga nanjušiti – njegovu svježinu i toplinu? Možete li ga okusiti – malo slatkog, malo slanog?
Kruh je univerzalna osnovna hrana. Ljudi su u svakom dobu i svim okolnostima jeli kruh. Naravno, diljem svijeta kruh dolazi u svim veličinama, oblicima i s raznim sastojcima, čak i pod različitim nazivima.
Vjerojatno iz razloga što svi ljudi posvuda razumiju što je kruh i ovise o njemu, Spasitelj je izjavio: »Ja sam kruh života«.3
U ovom svijetu, posred trnja i korova, jedemo kruh u znoju lica svojega, poput Adama i Eve. Moralna sloboda opredjeljivanja dolazi sa stvarnim odabirima. Duhovni rast dolazi iz stvarnih izazova. No, naš Spasitelj ne ostavlja nas da vidimo samo drvlje i kamenje, ograničenja i nestašice ovog svijeta. Naš nas Spasitelj blagoslivlja s manom, svakidašnjim kruhom, njegovim sakramentalnim obećanjem da bismo mogli imati život, nadu, radost te ih imati obilnije.4
Naš Gospodin izjavljuje:
»Ja, Gospod, rasprostrijeh nebesa, i izgradih zemlju, istinsko djelo ruku svojih; i sve je na njima moje.
A svrha je moja skrbiti se za svece svoje, jer sve je moje …
Jer zemlja je puna, i ima dosta, pa i viška.«5
Drugim riječima, njegov svijet nije svijet drvlja i kamenja. Njegov je svijet kruhova i riba.
Sjećate li se kako je Isus nahranio mnoštvo sa samo nekoliko kruhova i riba? Pogledajmo i zamislimo da smo ondje.
[Video]
Isus: »Pogledajte mnoštvo.«
1. učenik: »Mjesto je pusto, a vrijeme je već poodmaklo. Otpusti ih neka idu u okolne zaseoke i sela da kupe sebi što za jelo. Nemaju ništa za jesti.«
Isus: »Podajte im vi jesti.«
2. učenik: »Da idemo da kupimo kruha za dvjesta denara i da im damo jesti?!«
Isus: »Koliko kruhova imate?«
1. učenik: »Pet, i dvije ribe.«
Isus: »Donesite mi ih. Rasporedite narod u skupine od pedeset, da bi mogli jesti … O, Oče, Gospodaru neba i zemlje, zahvaljujem ti na tvojim darovima. Amen.«6
[End of video]
Četiri novozavjetna zapisa7 opisuju kako je Spasitelj nahranio mnoštvo od 5.000 ljudi. Dva novozavjetna zapisa8 opisuju da je drugom prilikom naš Spasitelj nahranio mnoštvo od 4.000 ljudi. Čini se da ta velika mnoštva uključuju muškarce sa ženama i djecom uz njih.9
Ponekad kažemo da je Bog u detaljima. Nedavno sam usporedio svetopisamske detalje iz evanđelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu, uključujući napomene u Bibliji, o tome kako je naš Spasitelj nahranio mnoštvo od 5.000 ljudi u jednu svetopisamsku priču od riječi do riječi.
Hoćete li, molim vas, pozvati Duha Svetoga da otvori naše razumijevanje dok proučavamo svetopisamska i evanđeoska načela koja se nalaze u primjeru našeg Spasitelja?
Naša je molitva da će uvećana zahvalnost za službeništvo našega Spasitelja približiti nas, naše obitelji i naše polaznike njemu.
Evo našeg spojenog svetopisamskog odlomka:
»Apostoli se opet okupiše kod Isusa te ga izvijestiše o svemu što su učinili i učili.
Tada im reče: ‘Dođite vi sami napose, na samotno mjesto [to jest, skrovito ili tiho mjesto], te se malo odmorite!’ Tu je, naime, tako mnogo ljudi dolazilo i odlazilo da apostoli nisu imali vremena ni za jelo …
Ali ih ljudi opaziše gdje odlaze i mnogi to prozreše te pješice iz svih krajeva potekoše tamo i stigoše prije njih.
Kad izađe iz lađice, vidje silan narod i sažali se nad njima, jer su bili ‘kao ovce bez pastira’«.10
»On ih primi te im je govorio o kraljevstvu Božjem i ozdravljao sve koji su trebali ozdravljenja.«11
»Podvečer pristupiše k njemu njegovi učenici te mu rekoše: ‘Mjesto je pusto, a kasno je već.’«12 »‘Otpusti [svijet] neka idu u okolne zaseoke i sela da kupe sebi što za jelo [jer nemaju ništa za jesti]’«13
»Nije potrebno da odlazi, dajte mu vi jesti!«14
»‘Da idemo – reknu mu – da kupimo kruha za dvjesta denara i da im damo jesti?!’«15
»Tada mu reče jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra:
‘Ima ovdje jedan dječak sa pet ječmenih kruhova i sa dvije ribe. Ali što je to za tolike?’ 16
»‘Donesite ih ovamo!’ reče im.«17
»Tada im zapovijedi da ih sve posjedaju u skupine po zelenoj travi.«18 »Bijaše mnogo trave na onom mjestu.«19 »I posjedaše u skupinama po stotinu i po pedeset.« 20
»On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo te ih blagoslovi i razlomi.«21 »Zahvali Bogu pa ih«22 »dade učenicima, a učenici svijetu.«23 »Dvije ribe također razdijeli svima«24 »koliko su htjeli.«25
»Svi jedoše«26 »i nasitili se.«27
»Kad se nasitiše, reče učenicima svojim: ‘Skupite pretekle ulomke da ništa ne propadne!’«28
»Pokupiše što preteče«29 »i napuniše dvanaest košara ulomcima od pet ječmenih kruhova«30 »i što je ostalo od riba«31 »što pretekoše onima koji su jeli.«32
»A jelo je oko pet tisuća ljudi, osim žena i djece.«33
»Kad [je otpustio svijet], ode na goru da se moli.«34
»Ljudi, kad vidješe čudo, koje učini Isus, rekoše: ‘Ovo je uistinu prorok koji ima doći na svijet.’«35
Što ste primijetili ili osjetili ili naučili dok Isus hrani svakoga od nas, i sve nas, s pet kruhova i dvije ribice? Jesu li kruhovi bili poput mane, slatki kao korijandar i med? 36 I kako su nas dvije ribice sve nahranile – kako nas hrane?
Evo devet stvari koje sam ja primijetio i osjetio. Možda nam one mogu pomoći bolje razumjeti našeg Spasitelja, približiti nas k njemu i pozvati nas da postanemo poput njega.
1. tema: Naš se Spasitelj sažalijeva.
Mnoga čudesa našeg Spasitelja započinju s njegovim razumijevanjem i sućuti. On poznaje naše srce i okolnosti. Ispunjen je sa sućuti za naše nade i naše boli, naše želje i naše potrebe.
Bilo je to vrijeme očaja. Ivanu Krstitelju odrubili su glavu, koju su predali na pladnju kao obećanje ojađenog kralja za ples kćeri prkosne majke. Naš Spasitelj i njegovi učenici otišli su na osamljeno mjesto kako bi se odmorili. Pa ipak, što je naš Spasitelj osjećao kada je vidio brojan narod? »Sažali se nad njima.«37 Primio ih je. Podučio ih je. Iscijelio ih je. I na vrlo praktičan način, on zna da oni »nemaju ništa za jesti«.38
Tijekom svojeg se službeništva naš Spasitelj sažalijevao – imao je sućuti prema gubavcu,39 sućuti prema čovjeku čijeg je sina opsjeo nijemi duh,40 sućuti prema majci udovici čiji je sin jedinac preminuo.41 Naš nas Spasitelj podučava kako biti poput dobrog Samarijanca koji se sažalio nad ranjenim čovjekom ostavljenim da umre.42
Slično tomu, otac izgubljenog sina imao je sućuti i potrčao je svojem sinu dok je on »još bio daleko«.43 Zanimljivo, govoreći o kruhu, kada je izgubljeni sin »do[šao] k sebi«, shvatio je: »Koliko najamnika u mog oca obiluje kruhom«.44
Naš Spasitelj započinje sa sažalijevanjem. Dovršava sa svojom milostivom dobrotom.
Priče iz evanđelja navode da ih je Isus, nakon što je nahranio mnoštvo, »otpustio«. No, fusnota u Marku pojašnjava. Umjesto da on »otpusti« narod, fusnota navodi da se »pozdravio s narodom«.45 Možete li čuti Isusa kako se samilosno pozdravlja s narodom dok narod odlazi nakon što ga je on nahranio?
2. tema: Naš Spasitelj počinje s onim što oni imaju.
Htjevši nahraniti mnoštvo, naš Spasitelj započinje pitajući svoje učenike što oni imaju. On je Stvoritelj svijeta, Gospodar neba i zemlje, no ipak počinje s onim što oni imaju, od tamo gdje oni jesu.
»Ima ovdje jedan dječak sa pet ječmenih kruhova i sa dvije ribe.«46
Naš Spasitelj počinje s onim što oni imaju: »Donesite ih ovamo!«47
Sagledate li ikada tko ste vi, što trebate naučavati ili koga trebate podučavati te pitate li se može li to što imate uopće biti dovoljno? Možda mi, poput učenika, gledamo naših nekoliko malih kruhova i ribe te se čudimo: »Ali što je to za tolike?«.48
Kao učitelji pozivamo svakog polaznika da doprinese na nastavi. Neki polaznici nude više, neki manje. Kao učenici i učitelji (jer smo oboje), mi počinjemo s onime što mi imamo, s onime što jesmo. On tada može uveličati nas i naše napore. Načelo rasta od tamo gdje jesmo odražava se u istini iz Mormonove knjige da samo spašeni njegovom milošću »nakon svega što možemo učiniti«.49
On se smiješi kada donosimo sve što imamo i tko jesmo te dođemo k njemu.
3. tema: Naš Spasitelj postupa na pravilan način.
Jeste li se ikada našli u brojnom mnoštvu koje se nagurava i poseže za nečime što želi? Ja jesam. Ljude naprijed nije bilo briga za one iza. Pobojao sam se da će, ako itko padne, biti pregažen.
Za razliku od toga, naš Spasitelj »zapovijedi da ih [učenici] sve posjedaju u skupine«.50 Ove su skupine bile raspoređene »po stotinu i po pedeset«.51
U Crkvi govorimo o skupini pionira. Pričamo o skupini koja štuje u hramu. Nama riječ skupina označava sređenu grupu s višom zajedničkom svrhom.
I, iako je mjesto bilo osamljeno, naš Gospodin nije tražio od mnoštva da sjedne na prašnjavo, neplodno tlo. Posjeo je skupine »po zelenoj travi«.52 Odabrao je mjesto gdje »bijaše mnogo trave na onom mjestu«.53
4. tema: Naš Spasitelj izražava zahvalnost.
Uzeo je kruhove i ribe pa »pogleda u nebo te ih blagoslovi i razlomi«.54
Sam Stvoritelj neba i zemlje, Kralj nad kraljevima izrazio je zahvalnost prije nego je razdijelio kruhove i ribe te ih umnožio među svima njima, »koliko su htjeli« jesti.55
5. tema: Naš Spasitelj hrani učenike i od njih traži da oni hrane mnoštvo.
To je red, ali i više od reda. To je snaženje pastira kako bi pastiri mogli osnažiti ovce. To je podučavanje učitelja kako bi učitelji mogli podučavati polaznike. To je božanski obrazac u Bibliji, Mormonovoj knjizi i njegovoj obnovljenoj Crkvi: i on »dade učenicima, a učenici svijetu«.56
To je veliki dar duhovnog davanja i primanja. Znajući da ćemo podučavati pomaže nam učiti. U podučavanju drugih da uče, mi učimo podučavati. Naš primjer učenja i podučavanja pomaže našim polaznicima znati da i oni mogu učiti i podučavati.
6. tema: Naš Spasitelj istodobno hrani tih 5.000 i jednoga.
Na čudesan su način kruhovi i riba razdijeljeni, a onda umnoženi svakoj osobi u mnoštvu: »Svi jedoše«57 »i nasitili se.«58
To je čudo koje mi učitelji tražimo – podučavati naš cijeli razred i svaku osobu na nastavi. To zahtijeva da se brinemo za 5.000 i za jednoga. To poziva da rješavamo opća pitanja i zasebne potrebe. I, više od ravnoteže, to priziva duhovno čudo da će ono s čime počinjemo biti dovoljno.
7. tema: Naš Spasitelj jamči da ništa nije izgubljeno.
»Kad se nasitiše, reče učenicima svojim: ‘Skupite pretekle ulomke da ništa ne propadne!’«59
Dio počinjanja sa zahvalnošću za ono što imamo je pobrinuti se da ništa nije izgubljeno kada dovršimo. Ekonomija neba ne trati. Sve se prikuplja na početku, ništa se ne ostavlja da propadne na kraju.
Starješina Richard G. Scott iznio je kako možemo zabilježiti dojmove i saznati ima li ih još.60 Ovaj opetovani postupak traženja, primanja, bilježenja, promišljanja, poslušnosti, pitajući ima li toga još, odražava se u izjavi našeg Spasitelja da onaj »tko ima, dat će mu se«.61
I ima još. Opisujući se kao kruh života, naš Spasitelj primjećuje: »A volja onoga koji me posla jest da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim.«62 On zadržava one koje mu je Otac dao kako nikoga ne bi izgubio. Kao učitelji, misionari, zaposlenici, činimo sve u našoj vjeri i moći da zadržimo one koji su povjereni nama na brigu kako ne bismo nikoga izgubili.
8. tema: Kod našeg Spasitelja na kraju imamo više nego što smo imali na početku.
Sa zahvalnošću osiguravajući da se ništa ne izgubi, učenici ostvaruju još jedno čudo: »Pokupiše što preteče«63 »i napuniše dvanaest košara ulomcima od pet ječmenih kruhova«64 »i što je ostalo od riba«65 »što pretekoše onima koji su jeli.«66
Čudo duhovnog umnožavanja je to što s našim Spasiteljem mi na kraju imamo više nego što smo imali na početku. Na kraju imamo više ljubavi, više naučenoga, više nadahnuća, više ljubaznosti nego što smo imali na početku. Podučavanje ispunjeno Duhom vraća se poput kruha na vodi – poput kruhova i riba, više nego smo imali na počeku.
Sažmimo našu dosadašnju raspravu:
Naš Spasitelj razumije naše srce i okolnosti. On se sažalijeva kako bi nas blagoslovio i ispunio na svaki način.
Započinje tamo gdje se mi nalazimo, s onim što imamo, prihvaćajući čak i nekoliko kruhova i riba od dječaka.
Postupa na pravilan način.
Zahvalan je. Gleda u nebo prije nego blagoslovi i lomi.
Prvo daje učenicima, a onda ih traži da oni daju ljudima.
Zna kako se odjednom brinuti za 5.000 i za jednoga te kako ih podučavati.
Sa zahvalnošću sakuplja ono što imamo kako ništa ne bi bilo izgubljeno.
Pomaže nam razumjeti da na kraju imamo više nego na počeku.
I ima još. Hranjenje mnoštva nije ni prvi ni posljednji put da je naš Spasitelj koristio kruh i ribu kako bi podučio i svjedočio o svojem obilju.
Naša deveta i posljednja tema:
9. tema: Za one s očima da čuju i ušima da vide, naš Spasitelj podučava i svjedoči o sakramentalnom obilju.
»Ljudi, kad vidješe čudo, koje učini Isus, rekoše: ‘Ovo je uistinu prorok koji ima doći na svijet.’«67
Kasnije, govoreći izričito o kruhovima i ribama, naš Spasitelj pita svoje učenike:
»‘Zar se ne sjećate
koliko košara punih ulomaka digoste kad razlomih pet kruhova na pet tisuća ljudi?’ ‘Dvanaest’, odgovore mu.
‘A kad sedam kruhova razlomih na četiri tisuće ljudi, koliko digoste košara punih ulomaka?’ ‘Sedam’, odgovore mu«.68
Da ponovimo: Njegov je svijet kruhova i riba, obilja.
Ženi na zdencu, s posebnim značajem za suhu zemlju, naš se Spasitelj predstavio kao živa voda. Isus joj reče: »A tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikad ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu dati postat će u njemu izvorom one vode što struji u život vječni«.69
Onima koji su upitali Isusa: »Naši su očevi jeli manu u pustinji, možeš li nam ti dati kruh s neba da ga jedemo?«,70 Isus odgovora: »Otac moj… daje pravi kruh s neba«.71 »Ja sam kruh života«.72 »Onaj koji vjeruje ima vječni život.«73
Nema ničega temeljitijeg, ključnijeg ili svestranijeg od kruha i vode. Što primamo kada se spoje kruh života i živa voda? Naravno, primamo sakrament.
Na kraju svojeg smrtnog službeništva, prema obrascu koji su učenici već vidjeli, naš Spasitelj »uze kruh, zahvali i razlomi ga pa im ga dade govoreći… ‘Ovo činite na moju uspomenu’«.74
Na početku svojeg službeništva po uskrsnuću, ponovno pokazujući uobičajeni uzorak, naš je Spasitelj uspostavio sakrament među Nefijcima, svojim drugim ovcama:
On zapovjedi svojim učenicima da donesu kruha i vina.
Posjeo je mnoštvo na zemlju.
Uzeo je kruh, razlomio i blagoslovio.
Dao je učenicima i zapovjedio im da jedu.
Kada su učenici jeli i nasitili se, zapovjedio im je da ga daju mnoštvu.
Mnoštvo je jelo i nasitilo se.75
Kasnije, naš Gospodin je ponovno poslužio sakrament Nefijcima, ovaj put na čudesan način pribavljajući kruha i vina:
»Evo, ne bijaše nikakva kruha ni vina…
No, on im doista dade kruha da jedu, a i vina da piju.«76
Obećao je da oni koji jedu od kruha i vina za dušu svoju »neće nikada gladovati niti žeđati, već će se nasititi«.77
Doista, »nakon što sve mnoštvo bijaše jelo i pilo, gle, oni se ispuniše Duhom«.78
Ovo je ispunjenje velikog sakramentalnog obećanja muškarcima i ženama iz svake dobi, u svim okolnostima, svakome od nas čiji život ovisi o kruhu i vodi: »Blagoslovljeni su svi oni koji gladuju i žeđaju za pravednošću, jer će se ispuniti Duhom Svetim«.79
Braćo i sestre, hvala vam što ste čudesni učenici i učitelji u duhovno gladnom i žednom svijetu! Hvala vam što svaku lekciju, svaku interakciju polaznika, činite poput duhovne gozbe kruhova i riba.
Braćo i sestre, osjetio sam kako se izvor živih voda u meni preljeva s puninom ljubavi mojeg Spasitelja.
Nedavno sam, dok sam imao povlasticu posluživati kruh i vodu, osjetio Spasiteljevu veliku ljubav prema onima koji primaju te svete simbole. Također sam osjetio zahvalnost prema našem Spasitelju za uspostavljanje uredbe sakramenta.
S vremena na vrijeme, dok se prisjećam (uključujući i na šabat), osjećam tiho odobrenje da činim sve što trenutno mogu. Češće, osjećam nadu i poticaj da mogu »do[ći] Kristu, i usavršit[i] se u njemu«80 unatoč svojim manjkavostima.
Nadam se da ćete kruh i ribu, te kruh i vodu, gledati na novi način.81
Nadam se da ćete pronaći užitak, pustolovinu i nadahnuće u preplitanju duhovnih detalja, evanđeoskih načela i riječi živućih apostola i proroka dok ispunjavate svoje sveto povjerenje da ćete pomoći svojim polaznicima bolje spoznati našeg Spasitelja i prići mu s poštovanjem.
Nadam se da pamtite da je Zemlja Gospodinova, kao i njezino obilje.82 Njegov je svijet kruhova i riba. Njegovo je sakramentalno obećanje da u obilju postoji dosta pa i viška.
Zahvalno svjedočim o Bogu, našem Vječnom Ocu, njegovom svetom Sinu, našem Spasitelju, Isusu Kristu, i Duhu Svetomu. Zahvalno svjedočim o obnovljenim istinama i neprekinutom slijedu svećeničke ovlasti od proroka Josepha do predsjednika Thomasa S. Monsona danas, o Svetim pismima te o utjesi, usmjerenju i radosti koje primamo kada je njegov Duh s nama dok ga se uvijek sjećamo.
Bez obzira gdje se nalazili, bez obzira na okolnosti, bez obzira na vaše radosti i izazove, nadam se da ste u našoj zajedničkoj večeri osjetili koliko vas Gospodin i njegova Crkva vole. On vas voli. Mi vas volimo. U posvećeno i sveto ime našeg Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista. Amen.
© 2017. Intellectual Reserve, Inc. Sva prava pridržana. Pravo engleskog izdanja odobreno: 12/16. Pravo prevođenja odobreno: 12/16. Naslov izvornika: »And Jesus Said unto Them: I Am the Bread of Life.« Croatian. PD60003279 119