Godišnji prijenosi
Vjeronauk, Institut i druge stvari koje djeluju


Vjeronauk, Institut i druge stvari koje djeluju

Godišnji prijenos ViI-a 2023

Petak, 27. siječnja 2023

Predsjednik Steven J. Lund: O, kakva li je radost biti zamoljen iznijeti svoje svjedočanstvo vama, kojima se toliko divim danas, i biti u sendviču, kao ja sada, između ova dva možda najveća učitelja koje poznajem u Crkvi.

Nedavno sam pohađao predavanje Arthura Brookesa, profesora s Harvarda. I on je rekao: »Znate, previše stvaramo pritisak na naše učitelje; tražimo od njih da promijene tijek ljudske povijesti.« Nije znao koliko je to istinito. Osim, u vašem slučaju, nismo zabrinuti zbog ljudske povijesti; radi se o vječnostima. Stoga očekujemo mnogo od vas i cijenimo tko ste i što činite te što inzistirate na tom ishodu.

Kada sam posljednji put govorio na Općem saboru, govorio sam o tome kako želim staviti svoje ruke na ramena iskrenog misionara povratnika i utisnuti u njegovu dušu dojmove svojeg srca. S ovim zaduženjem da vam se obratim došao je prijedlog da to učinim ovdje – da na neki način stavim svoje ruke na vaša ramena i pogledam vas u oči i izrazim svoje osjećaje o vašim prilikama i o vašim izazovima. Pa, nećemo biti tako intimni, no možda, obzirom što osjećam prema vama, ako budemo, ono što bih htio čuti jest što je u vašem srcu, a što trebam znati.

Proizvod sam ranojutarnjeg vjeronauka koji se uglavnom podučava u maloj pokretnoj učionici uz kalifornijski koledž. Redom nas je podučavala švedska obraćenica, supruga člana našeg biskupstva, a kasnije su nas godinama podučavale uzastopne bake u sedamdesetima – od kojih su sve tri bile osposobljene uglavnom tom vrstom posvećenja koje ih tjeralo da ustaju prije 5 sati i svojim apsolutnim uvjerenjem o istinitost Obnove. Većinu onoga što znam o evanđelju – i to mislim doslovno – većinu onoga što znam o evanđelju naučio sam na vjeronauku. A većina novih stvari koje sada učim o evanđelju jednostavno su ponovna otkrivanja onoga što su me one tada pokušale podučiti.

Stoga započnimo s najvažnijim riječima koje mogu prizvati: hvala vam za ono što činite i što ste. Hvala vam na vašoj voljnosti da izvršite neprocjenjivo djelo potrebno za promjenu vašega nastavnog plana i programa, vaših planova lekcija i vašeg kalendara radi usklađivanja s programom Dođi i slijedi me. Mnogi u Crkvi nisu u potpunosti vidjeli što se od vas tražilo. Hvala vam što ste toliko uprli vesla kako biste utjecali na ovu promjenu, znajući da nastavljate pročišćivati nastavni program. Vaši su napori počeli donositi plodove.

Jedna je poruka stigla u naše urede koja iznosi zajedničku priču. Ona glasi: »Ako govorim iskreno, moja obitelj obično ne održava kućne obiteljske večeri. Ne čitamo toliko svoja Sveta pisma sami za sebe ili kao obitelj niti zajedno proučavamo evanđelje. Aktivni smo u Crkvi; međutim, u zadnje sam vrijeme, otkad sam na vjeronauku, mogao iznositi ono što sam s njima naučio na vjeronauku. Vjerujem da vjeronauk pomaže utjecati na mene da čitam svoja Sveta pisma, ali i da mi pomogne utjecati i na svoju obitelj.«

Pa, to je bila nada, zar ne? Podržanost Crkvom dovest će natrag kako bi osnažila usmjerenost Crkve na dom. Taj je proces dio kontinuirane Obnove i to je proces koji djeluje. Crkva se jako trudi pokušavajući razumjeti što djeluje, a što ne. Vi ste zapravo u vrtlogu nekoliko stvari za koje znamo da stvaraju trajne veze s Gospodinom.

Stoga, dok imam svoje ruke na vašim ramenima – ili oko vaših vratova, kako je možda slučaj – mogu li naglasiti nekoliko stvari koje znamo da funkcioniraju kako biste se mogli oslanjati na ono najvažnije u vašem podučavanju? Kažu da je prvi sastojak uspjeha pojaviti se. U prosjeku, mladi koji se pojave na vjeronauk na kraju imaju bolje doživotne ishode. Vjerojatnije je da će postati podareni, vjerojatnije je da će služiti misije, vjerojatnije da će se vjenčati u hramu. Oni koji pohađaju četiri godine vjeronauka stječu vezu s evanđeljem koja se rijetko prekida. Drugo, kada mladi plaćaju punu desetinu, oni čine poveznicu s Nebeskim Ocem koja ostaje. Svaki put kad poslušaju tu zapovijed i naprave tu uplatu, stvara se nova spona žrtve i povezanost.

Nadam se da svaki učitelj vjeronauka i instituta stalno poboljšava način na koji podučava povezujuću moć desetine. Moj me vlastiti otac jednom pitao kada mi je bilo oko 10 godina jesam li uvijek plaćao svoju desetinu. Jesam. Jedva da je bilo išta jer se nije puno trgovalo na prašnjavim cestama gdje smo živjeli. No on je nastavio rekavši: »Znaš, ako odlučiš, možeš živjeti svoj život čineći to savršeno.« Rekao je: »Jedno od mojih žaljenja« – ovo je moj otac – »bilo je da kada sam bio u mornarici na brodu nekoliko mjeseci nije bilo mjesta za plaćanje desetine, a ja sam izašao iz navike. Od tada sam savršeno to činio. No stid me toga razdoblja kada nisam. Odlučiš li to, možeš biti savršen u ovome.« Pa, i vaši polaznici mogu biti.

Treća djelotvorna stvar na koju bih vam želio svratiti pažnju jest sabor ZSM. Ti sabori ZSM su čudesni. Prošlog ljeta, mnogi ili većina od 200.000 14 do 18-godišnjaka diljem svijeta otišli su s bogatijim i jače motivirajućim razumijevanjem toga tko su i zašto Gospodin traži ono što traži. Sabor ZSM toliko je uspješan da smo se trebali upitati: »Koji je tajni dodatak?« Što je učinak sabora ZSM?

Pa, dio toga je odspojiti sudionike od njihovih svakodnevnih ometanja tjedan dana, što ih stavlja u vrlo poučljiv, usredotočeni oblik uma. I sve vrijeme dok su oni u miru u luci poput djeteta kod kuće, oni se moraju nositi s vama, s učiteljima i voditeljima zasjedanja, uglavnom iz vjeronauka i instituta, dok raspalite njihov mozak naukom tako čistim i korisnim da potakne promjenu srca.

Pribavite im alate koje trebaju kada u subotu odu u kulturnu kataklizmu koji je njihov život. Vaše lekcije, primjer i svaki izričaj ući će u njihove životne vještine. Za neke od njih, sabor ZSM može biti njihova posljednja najbolja prilika da sklope mir sa sobom i s Bogom. Hvala vam na vašoj predanosti da im donesete svoje najbolje duhovno, intelektualno i pedagoško. Istraživanje naše Crkve potvrđuje da su jedni od najsnažnijih okidača cjeloživotnog učeništva bili odnosi s vjernim odraslim osobama poput vas koji su shvatili kako navigirati kroz životne izazove i pronaći radost u Kristu.

Prije otprilike mjesec dana, predsjednica Bonnie H. Cordon i ja bili smo zamoljeni izvijestiti Prvo predsjedništvo o programu ZSM i kako se prošlog ljeta odvijao u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Dovršili smo svoju prezentaciju i odgovorili na nekoliko promišljenih pitanja o našim planovima za daljnja poboljšanja i činilo se da je sastanak okončan. No kad smo se počeli dizati iz svojih stolica, predsjednik Nelson nagnuo se naprijed i rekao: »Moramo ih podučiti da se mole.« Odmah smo ponovno sjeli. Rekao je: »Moramo ih naučiti moliti se, kome se mole i jezik molitve.« A zatim je rekao da je zabrinut da možda postajemo previše ležerni u načinu na koji se obraćamo Nebeskom Ocu. A zatim je ponovio izraz: »Trebamo ih podučiti da se mole, kome se mole i jezik molitve«. Stoga ih podučimo da se mole. Svaki puta kada izgovaramo molitvu, pozivamo Nebeskog Oca da intervenira u naš život. Svaka molitva je molitva za čudo. Čak se i molitve zahvalnosti nadaju da će produbiti naše odnose s božanskim.

Stoga, okrenimo se drugom instrumentu svjedočanstva koje djeluje. Vodič Za snagu mladih. Žao mi je – Za snagu mladih: Vodič za donošenje odluka, koji nas podučava da zamijenimo našu usredotočenost na pravila fokusom na naš odnos sa Spasiteljem i postajanje poput njega. Stara izreka: »Što bi Isus učinio?« i dalje ostaje fantastično pravilo života. Pozadina ispred koje ćemo donositi naše odluke više nije knjižica; umjesto toga, to je naše bogom dano poslanje.

Predsjednik Nelson nam uvijek iznova govori da je najvažnija stvar koja se događa u ovom svijetu i razlog zbog kojeg smo sačuvani da dođemo na ovaj svijet u ovo vrijeme sabiranje Izraela. Stoga, dok donosimo odluke o tome kako ćemo voditi svoj život trebali bismo se voditi pitanjem: »Hoće li ova odluka pomoći mojoj sposobnosti da ispunim svoje smrtne svrhe ili me omesti u tome?« Dok nastojimo živjeti životom dostojnim Gospodinovih četa, nastojimo uskladiti svoje životne odabire sa svojim životnim poslanjem.

Pitanje je za svakoga od nas: »Vjerujemo li Kristu dok kroz svoje proroke objavljuje naše božanske svrhe?« Jer ako mu vjerujemo, htjet ćemo donijeti velike odluke. Vi iz ViI-a majstori ste u tome da im pomognete odgovoriti na to pitanje. U svijetu koji se mijenja, popis strogih pravila neće nas štititi, no evanđeoska načela hoće.

Novi vodič Za snagu mladih za donošenje odluka traži od naših mladih da uđu u praksu pristupanja životu kroz leću svoje duhovne osjetljivosti umjesto kroz svoje vrlo sumnjive kulturne osjetljivosti. Ovaj novi vodič ZSM nešto je drugo osim naredne iteracije obraćanja odraslih mladima o vrijednostima. Umjesto toga, to je resetiranje načina na koji pristupaju svojem životu dok usvajaju svoj pravi identitet kao sinovi i kćeri Boga, Boga koji ima djelo za njih za učiniti, koji ih je poslao ovdje u određene svrhe koje će dati njihovu životu pulsirajuće značenje. Njihove će noge biti posađene na evanđeosko tlo.

Ovaj novi vodič za donošenje odluka dio je desetljećima staroga objavljenog obrasca koji nas usmjerava prema dubljoj duhovnosti; to je najnoviji nastavak dugačke putanje obnove koja uključuje uspješan prelazak podučavanja u odjelu na kućno učiteljstvo, a zatim na posluživanje – kućne obiteljske večeri umjesto obiteljske večeri, svakog člana misionara, podizanje ljestvice, unaprjeđivanje upamćenih misionarskih rasprava napamet priručnikom Propovijedaj moje evanđelje i zamjenom izviđača i Osobnog napretka programom Djeca i mladi – gdje se od mladih traži da preuzmu kontrolu nad svojim duhovnim životima.

Nova potrebna čitanja za vjeronauk dosljedna su ovom pristupu temeljenom na načelima i vođenim Duhom. Sve se više idemo prema uzvišenijem i svetijem načinu donošenja duhovno motiviranih odluka. Postaje sve važnije da naši mladi i mi sami naučimo odlučivati kako trebamo djelovati odgovarajući na sveta načela umjesto da imamo na umu određene zabrane. Naši se mladi već suočavaju s moralnim pitanjima koja nisu ni bila pitanja prije desetljeća ili tri. Ako će danas biti odbačeni iz ravnoteže u odlučivanju o tetovažama, pa, samo pričekajte da vidite s čime će još svijet doći mlatiti i udarati na njih.

Predsjednik Russell M. Nelson objasnio je kako donositi te odluke. Ne možete samo provjeriti popis. Podučio je: »Obećavam vam da ako ćete iskreno i ustrajno vršiti duhovno djelo potrebno za razvijanje ključne, duhovne vještine učenja kako čuti šaputanja Duha Svetoga, imat ćete cjelokupno usmjerenje koje ćete ikada trebati u svojem životu.«1

Priča kruži oko 14-godišnjakinje koja je rekla svojoj majci dan nakon Općeg sabora da nova knjižica nije zabranjivala višestruka bušenja ušiju pa je namjeravala dodati nešto opreme svojim ušima u četvrtak. Majka je duboko udahnula i navodno joj rekla: »Pa, znaš što osjećamo po pitanju toga, no ne radi se o tome što mi želimo da činiš; ovo je tvoja prilika da upitaš što Nebeski Otac želi da učiniš. Moraš uložiti trud, istraživati, moliti se o tome i čekati odgovor.« Pa, 14-godišnjakinja je pronašla svoj odgovor, a majka je promijenila njezin život.

Po povratku kući sa svoje misije priključio sam se Vojsci Sjedinjenih Država. Jednog sam se dana prijavio u Centar za novačenje u Oaklandu gdje sam bio obučavan u svojoj novoj vojnoj obitelji. Moji novododijeljeni prijatelji bili su drugačiji od mene i jedni od drugih više nego što možete zamisliti. No, 24 sata kasnije, svi smo dobili identične frizure i odjeveni u identične uniforme. I dok smo te večeri ušli u naše barake, svi smo izgledali kao vlasnici odreda za čistoću. Tijekom sljedećih mjeseci zajedničkih obuka, nikada nisam mogao reći tko je bio tko u toj menažeriji, koja je bila centar za novačenje. Obučavani smo zajedno i žalili smo se zajedno i povjeravali se međusobno, i nije bilo -aca među nama. Naučio sam doživotnu lekciju o značaju uniformi: ono što nosimo može razdvajati ili može ujedinjavati. Odjeća govori na čijoj smo strani i što se može očekivati od onoga tko je nosi.

Upravo sam čitao o liječniku marincu koji je sudjelovao u oružanoj borbi na Bliskom istoku koji je prenio nekoliko ranjenih marinaca do helikoptera za zračnu evakuaciju, a zatim se vratio natrag na bojno polje i vratio se s još jednim ranjenim vojnikom. Neki su ga mjesni saveznici izrugivali: »Hej, marinče« – i to su mislili kao uvredu: »Hej, marinče, nisi li primijetio da nosiš jednog od neprijatelja?« Jednostavno je rekao: »Hej, ja sam marinac; zar niste primijetili da je i on ranjen?« Njegova je uniforma predstavljala nešto transcendentno.

Prorok je pozvao ove mlade u Gospodinove čete. Kada se priključite vojsci odijevate uniformu. Kada dođe do opasnosti ili katastrofe, uniforma bataljuna govori stanovništvu da je pomoć stigla, pravedne vojske oslobađaju potlačene, cvijeće im se baca pred njihov put, prisutne su suze, pomoć je stigla. Misionari nose uniforme; Božja vojska može učiniti najbolje za što je poslana kada se ističe malo od onih za koje su poslani uzdignuti i osloboditi.

U priručniku piše: »On zna« – govoreći o Nebeskom Ocu – »On zna da možete pozitivno doprinositi u svijetu, a to u mnogim slučajevima zahtjeva da budete drugačiji od svijeta.«2

Dok smo još bili u Vojsci, moj prijatelj Rich i ja otišli smo na dopust i završili u Jeruzalemu. I dok smo hodali ulicama Jeruzalema u Levisicama i majicama za golf, prodavač u arapskoj trgovini komentirao je da smo iz BYU Jeruzalemskog centra. Rekosmo mu da nismo; bili smo samo dvojica američkih vojnika.

»Da, ali i vi ste ujedno i iz Jeruzalemskog centra.«

»Zbog čega to mislite?«

»Možemo to vidjeti u vama već izdaleka.«

Pogledasmo jedan drugoga; izgledali smo baš kao izraelski vojnici obrambenih snaga koji su prošli pokraj nas noseći istu odjeću koju smo nosili – istih frizura, sve isto. No očito je bilo nešto.

Tijekom godina, Gospodinovi sljedbenici uglavnom su živjeli među drugim narodima s različitim kulturama, vrijednostima i prioritetima. Dakle, kako poštujemo svoje bližnje dok također svrhovito živimo jedinstvenu kulturu evanđelja? Od nas se traži da budemo svjetlo svijetu dok Gospodin ovaj posljednji put sabire Izrael u pripremi za svoj povratak. Članovi Crkve često nose svjetlo koje je nevidljivo nama samima, ali razlučivo drugima. Pretpostavljam da je to Svjetlo Kristovo koje oni mogu vidjeti, ponekad blijedo, no svakako sjaji kroz pale nas. Naposljetku, Krist je snaga mladih. Sve što činimo kako bismo odvukli pažnju od, ili umanjili ili sakrili to svjetlo ojađuje svrhu rođenja u ovom trenutku.

Vodič Za snagu mladih može nam pomoći nositi to svjetlo dok tražimo nadahnuće o tome kako se naše jedinstvene božanski određene svrhe mogu najbolje ispuniti kroz naš život i naše životne odluke. Biti poslan stajati kao Božja predraga svojina jest kompliment. To može značiti isticati se u gomili dok prenosimo kroz naše izbore koga mi to slijedimo. Naš zadatak u crkvenom obrazovanju i programu Djeca i mladi te u kraljevstvu Božjem na Zemlji nije samo zadržati ovaj naraštaj da ne izgubi svoju vjeru i ne isklizne u stil života koji ih nije dostojan; prorok poziva mladiće i djevojke koji imaju kapaciteta po pitanju regeneracije svijeta.

Gospodinov prorok poziva žene koje mogu ustati i voditi u svijetu mnogih žena koje će na odgovarajući način inzistirati na zauzimanju svojega ispravnog mjesta u svijetu, namjeravajući biti relevantne i utjecajne, no za mnoge od njih čini se da je religioznost u suprotnosti s njihovim značajnim težnjama I dalje, žene u Sionu odijevat će se u moć božanskog i pomicati središte.

I On nas treba da izgradimo muškarce velike moći, stjecanjem svih osobina Božjih sinova opisanih u Svetim pismima. Dobiva li zemaljski život samo jednog zapovjednika Moronija? To nije ono što čujem da predsjednik Russell M. Nelson govori o ovom kraljevskom naraštaju. Izjavio im je sljedeće: »Naš Nebeski Otac sačuvao mnoge od svojih najplemenitijih duhova – možda svoj najbolji tim – za ovu posljednju fazu. Ovi plemeniti duhovi – ovi najbolji igrači, ovi heroji – ste vi3

Stoga vam hvala ponovno na tome što ste nezamjenjiva sila prema trajnom obraćenju mladima ove Gospodinove Crkve i kraljevstva. U ime Isusa Krista. Amen.