2:3

Avantura smrtnosti

starješina Dieter F. Uchtdorf

iz Zbora dvanaestorice apostola

Večer sa starješinom Dieterom F. Uchtdorfom

Globalni sastanak duhovne misli za mlade odrasle osobe • 14. siječnja 2018. • Konferencijski centar

Moji dragi mladi prijatelji, moja draga braćo i sestre, donosim vam ljubav i blagoslove Zbora dvanaestorice apostola.

Nedostaje mi predsjednik Thomas S. Monson. On je bio moj cijenjeni i dragocjeni prijatelj, moj učitelj i mentor. Ali uvjeravam vas, sam je Gospodin na čelu ove Crkve, svoje Crkve, Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Gospodin je omogućio božanski naum tako da njegovu Crkvu uvijek vode proroci, vidioci i objavitelji.

Vi ste neprestano u našim mislima. Mi se molimo za vas, volimo vas i divimo vam se.

Globalni događaj okupljanja i iznošenja koji je prethodio i nastavit će se nakon ovog sastanka jedan je primjer vaše dobrote. Deseci tisuća vas sudjelovali su na čudesne načine, od pomaganja onima u nevolji, do uzdizanja drugih kroz pjesmu. I vi ste predodređeni iznositi dobru vijest evanđelja Isusa Krista kroz društvene poruke i druga sredstva, te kroz vaš osobni primjer. Hvala vam što ste pokazali svoju spremnost služiti Bogu i bližnjima.

Tako je dobro biti s vama danas i osjetiti vaš duh, vašu snagu i vašu energiju. Vrlo sam sretan što smo imali priliku čuti moju ženu. Harriet je doista sunce mojeg života. Svi je vole koji je poznaju. Ona je osoba koja čini ljude oko sebe boljima i sretnijima. Ona svakako ima taj utjecaj na mene.

Upravo smo proslavili našu 55. godišnjicu braka. Kada pogledamo naše dvoje djece i njihove supružnike, naših šestero unučadi s njihovim obiteljima i naših troje praunučadi, zapanjeni smo kako je velika avantura bio naš život.

Doba trenutnih odgovora

Zanimljiva mi je misao došla dok sam se pripremao za ovaj događaj. Da, istina je, razdoblje kada mi je bilo 18 do 30 godina jedva je vidljivo u mojem retrovizoru, ali unatoč mojoj trenutnoj dobi, još uvijek se u sebi osjećam mlad. Zapravo, većina se nas starijih ljudi smatra mladim ljudima koji žive jako dugo.

Stariji naraštaji imaju puno više zajedničkog s vašim nego što biste pomislili. Vjerujem da su razlike između djece Nebeskog Oca, koja god bila njihova dob, male u usporedbi sa sličnostima. Na primjer, mnogi od vas imaju pitanja o Bogu i o vama samima – duboka, temeljna pitanja koja su slična onima koja postavljaju ljudi puno stariji od vas:

»Postoji li Bog zaista? Je li mu stalo?«

»Jesam li na pravom putu?«

»Zašto se ponekad osjećam prazno, nadvladano, zanemareno ili usamljeno?«

»Zašto Bog nije posredovao u mom životu?«

»Zašto nije odgovorio na molitvu?«

»Zašto je dopustio da doživim ovu tugu, bolest ili tragediju?«

Može biti jako teško odgovoriti na ova pitanja.

U ovom vremenu instant odgovora – kada je naizgled apsolutno i neosporno znanje dostupno već kroz Google pretragu – ponekad smo frustrirani kada su odgovori na naša najosobnija, najvažnija i najhitnija pitanja odgođeni. Mi uzdižemo svoja srca prema nebu, a sve što naizgled dobivamo je frustrirajući, rotirajući »pokazivač čekanja«.

Ne volimo čekati.

Kada trebamo čekati više od nekoliko sekundi da tražilica odgovori, možemo pomisliti da je veza pala ili je prekinuta. U svojoj frustraciji, možda ćemo čak i napustiti potragu. Ali kada se radi o vječnim pitanjima, pitanjima duše, moramo biti strpljiviji.

Nisu svi odgovori jednako vrijedni. Lako je dobiti odgovore koji dolaze iz svjetovne mudrosti ili popularnog mišljenja, ali oni brzo gube svoju vrijednost kad se pojave nove teorije ili trendovi. Nebeski su odgovori – vječni odgovori – neprocjenjivi. Primanje tih odgovora često zahtijeva žrtvu, rad i strpljivost.

Ti su odgovori vrijedni čekanja.

Moja je svrha danas ponuditi moje sigurno svjedočanstvo da vas vaš Otac na Nebu poznaje, čuje i nikad vas neće napustiti. Kada priklanjate svoja srca njemu i nastojite slijediti njegov put, on će posredovati u vašem životu i usmjeravati vašu stazu dok putujete kroz ovu veliku i uzbudljivu avanturu smrtnosti.

Povezivanje točaka

Jedan od velikih inovatora našeg vremena, Steve Jobs iz Applea, imao je ovaj uvid: »Ne možete povezati točke gledajući naprijed,« rekao je. »Možete ih povezati samo gledajući unatrag. Stoga morate vjerovati da će se točke nekako povezati u vašoj budućnosti.«¹

Što je mislio s time? Možda će primjer pomoći. Krajem 19. stoljeća umjetnici poput Georgesa Serauta i Paula Signaca počeli su slikati novim stilom koji će postati poznat kao neoimpresionizam. Njihova se tehnika sastojala od točkanja platna malim mrljama boje. Izbliza, ove se točke čine nepovezanima i nasumičnima. Ali kada pogledaš cijelu sliku, možeš vidjeti kako se točke miješaju u boje i kako boje naposljetku tvore oblike koji otkrivaju predivan uzorak. Što se jednom činilo proizvoljnim i čak zbunjujućim, počinje imati smisla. Ponekad su naši životi poput neoimpresionističke umjetnosti. Obojane točke koje čine trenutke i događaje našeg vremena mogu se ponekad činiti nepovezanima i kaotičnima. Ne možemo vidjeti neki red u njima. Ne možemo zamisliti da imaju ikakvu svrhu.

Međutim, kada zakoračimo unatrag i prihvatimo vječnu perspektivu, kada pogledamo svoj život u okviru evanđelja Isusa Krista, možemo početi vidjeti kako se različite točke u našem životu povezuju. Možda još nećemo moći vidjeti cijelu sliku, ali vidjet ćemo dovoljno da možemo vjerovati kako postoji prekrasan, veliki plan. Dok nastojimo vjerovati Bogu i slijediti njegovog Sina, Isusa Krista, jednog ćemo dana vidjeti gotovi proizvod i znat ćemo da je sama ruka Božja upravljala i vodila naše korake.

Znat ćemo da je Veliki umjetnik cijelo vrijeme imao plan za one nasumične točke. Vidjet ćemo da je proširio naše talente, pripremio prilike i upoznao nas s mogućnostima puno slavnijima nego što smo ikada mogli zamisliti ili sami za sebe ostvariti.

Svakako sam vidio to u vlastitom životu.

Moja avantura smrtnosti

Mnogi od vas znaju da je moja obitelj, kad sam bio jako mlad, dva puta bila prisiljena bježati od kuće i ostaviti sve. U obje je prilike postalo veoma očito da su nas ljudi u našim novim životnim sredinama smatrali »manjima« od njih. Među djecom moje dobi moj me je naglasak obilježio kao stranca i bio je za njih bogati izvor izrugivanja i smijeha.

Moji su se roditelji mučili kako bi skrbili za našu obitelj. Moja je majka započela posao pranja rublja, a ja sam, nakon škole, s biciklom i kolicima, služio kao »stručnjak za isporuku« u tom pothvatu.

Trauma i stres naših preseljenja uzrokovali su da zaostanem u svojem učenju i izgubio sam cijelu školsku godinu.

U Istočnoj Njemačkoj sam učio ruski kao drugi jezik. Bilo je teško, ali sam uspijevao. A sada, u Zapadnoj Njemačkoj, morao sam naučiti engleski.

To mi se činilo nemoguće! Vjerovao sam da moja usta jednostavno nisu bila napravljena za engleski jezik.

Tijekom mojih tinejdžerskih godina, bio sam zaljubljen u najčudesniju djevojku s prekrasnim velikim smeđim očima. Nažalost, Harriet se nije činila nimalo zainteresirana za mene. Što god bih pokušao, činilo se da ne mogu pronaći priliku. Pa, čuli ste njenu stranu priče.

Dakle, to sam bio ja, prilično beznačajan mladić s problemima u životu koji je živio u poslijeratnoj Njemačkoj, koji naizgled nije imao nimalo mogućnosti za uspjeh u životu.

Međutim, nekoliko mi je dobrih stvari išlo u prilog.

Znao sam da me moja obitelj voli. U školi i u crkvi postojali su učitelji koji su me poticali da uvijek postavljam visoke ciljeve. Još se uvijek sjećam kada je mladi američki misionar podučio ovo načelo iz Svetih pisama: »Ako je Bog za [vas], tko će biti protiv [vas]?«²

Bilo je nešto u tome što me pogodilo s velikom moću. Ako je tako, mislio sam, onda zašto bih se bojao?

Stoga sam vjerovao. I imao sam povjerenja u Boga.

Neko sam vrijeme bio u programu naukovanja. Jedan od mojih učitelja dao mi je izazov da težim višemu i pohađam večernju školu kako bih studirao strojarstvo. To mi je dalo jako puno dodatnog posla, ali me navelo da otkrijem svoju veliku ljubav prema zrakoplovstvu! Bio sam zapanjen kad sam čuo da trebam znati engleski kako bih postao pilot. Ali želio sam postati pilot i nekako su mi se čudesno usta naizgled promijenila i engleski više nije bio tako nemoguć jezik.

S novom motivacijom, svježom predanošću napornom radu i s povjerenjem u Nebeskog Oca poduzeo sam male korake koji su mi pomogli izgraditi pouzdanje da ja to mogu.

Naravno, to nije značilo da je sve uvijek išlo glatko.

Kad mi je bilo 19 godina, otputovao sam u San Antonio, Teksas, da započnem svoju obuku za pilota ratnog zrakoplovstva. U zrakoplovu sam sjedio do čovjeka koji je govorio s tvrdim teksaškim naglaskom. Užasnuto sam shvatio da engleski koji sam tako očajnički nastojao naučiti nije isti engleski koji su govorili u Teksasu!

Bilo je teško i u školi za obuku pilota. Bio je to izuzetno konkurentan program, gdje su se svi natjecali za najviše mjesto prilikom diplomiranja. Znao sam odmah da sam u nepovoljnom položaju zato što su većina mojih kolega bili izvorni govornici engleskog jezika.

Moji su me instruktori leta upozorili na još jednu potencijalnu nepovoljnost – provodio sam mnogo vremena u crkvi. Lokalni su mi članovi izrazili dobrodošlicu u svoj ogranak i u svoje domove i čak smo zajedno izgradili kapelu u gradu Big Springu. Moji su se instruktori brinuli da mi takve aktivnosti smanjuju mogućnost za visoki položaj. Ja nisam mislio tako. Stoga sam vjerovao u Boga i dao sve od sebe.

Naposljetku sam naučio engleski (iako još uvijek radim na tome). Dovršio sam svoju pilotsku obuku (i završio prvi u svojoj klasi). Postao sam pilot borbenog zrakoplova i kasnije kapetan putničkog zrakoplova. A ona prekrasna djevojka mojih snova sa smeđim očima? Pa, ona je tu sa mnom.

Činite male stvari savršeno

Ima li lekcije u ovome? Mislim da ih ima nekoliko!

Jedna može biti ova: Ne dozvolite da vas nadvladaju mnogi veliki, teški životni zadaci. Ako se obvežete činiti »lagane« stvari – »male« stvari koje Bog traži da činite – i činite ih što savršenije možete, velike će stvari uslijediti.

Neke od ovih »malih i laganih« stvari koje možete raditi savršeno su svakodnevna molitva, proučavanje Svetih pisama, življenje Riječi mudrosti, pohađanje crkve, molitva s pravom nakanom te plaćanje desetina i prinosa.

Činite ove stvari čak i kada ne želite. Te se »žrtve« mogu činiti malima, ali su važne, jer »nebeski blagoslov ta žrtva nosi«.³

U određenom su smislu vaše »male i jednostavne« žrtve točke svakodnevnog življenja koje čine remek djelo vašeg života. Možda nećete vidjeti sada kako se točke povezuju, a i ne trebate još. Jednostavno imajte dovoljno vjere za trenutak u kojem sada živite. Vjerujte u Boga i »iz malenog [će proizaći] ono što je veliko.«⁴

Vjerujte u Boga

A sad, možda ćete pomisliti »Da, starješino Uchtdorf, to je jako dobro za vas. Ali vi ste apostol. Ja nisam takav. Ja nisam važan Bogu. Moje molitve nisu uslišane. Moj život nije vođen. Ako postoji naum za mene, to je jeftina verzija. Polovni naum. Blagonakloni naum koji kaže budi zadovoljan onim što imaš.«

Moji dragi prijatelji, sjetite se što je Steve Jobs rekao: »Ne možete povezati točke gledajući naprijed; možete ih povezati samo gledajući unatrag.«

Kad sam bio vaših godina, nisam imao pojma kamo će me moj život odvesti. Svakako nisam vidio kako se točke povezuju ispred mene.

Ali vjerovao sam u Boga. Slušao sam savjete brižne obitelji i mudrih prijatelja i poduzimao male korake vjere, vjerujući da će se Bog, ako dam sve od sebe u tom trenutku, pobrinuti za cjelinu.

On je to i učinio.

Znao je kraj od početka kada ja nisam.

Nisam mogao vidjeti budućnost, ali on je mogao.

Čak i tijekom tih teških razdoblja kad sam mislio da sam napušten, on je bio sa mnom – vidim to sada.

U Izrekama nalazimo ovo veliko obećanje: »Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima, i on će ispraviti tvoje staze.«⁵

Ne vjerujem da je upitnik na kraju tog stiha.

Ne, mislim da bi trebao biti uskličnik!

Stoga morate se upitati: »Mogu li skupiti dovoljno vjere da se uzdam u Boga? Jesam li voljan vjerovati da me on voli i želi voditi moju stazu?«

Zapravo, u mnogo stvari može vam ići sasvim dobro samima. Ali potičem vas da vjerujete da će vaš život biti beskrajno bolji ako se oslonite na Boga da vodi vaše korake. On zna ono što vi nikako ne možete znati i ima budućnost pripremljenu za vas koju nikako ne možete zamisliti. Veliki je apostol Pavao posvjedočio: »Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.«⁶

Želite li da vas vaš Nebeski Otac vodi, blagoslivlja i podržava?

Onda vjerujte.

Volite ga.

Tražite ga svim svojim srcem.

Hodajte njegovim putevima – što znači, obdržavati zapovijedi, poštivati svoje saveze, slijediti učenja proroka i slušati poticaje Duha.

Činite ovo i Bog će vas »umnoži[ti] još tisuću puta… [i] blagoslivlja[ti vas] kako vam je obećao«.⁷

Mi odgovaramo Bogu

Razumijem da se za neke ovo može činiti lako reći, ali teško raditi. Slažem se da ne morate ići daleko u današnjoj kulturi da biste čuli suprotstavljene glasove koji obeshrabruju ili čak ismijavaju vjeru u Boga općenito i posebno u našu religiju.

Takvi su glasovi pojačani u naše vrijeme neusporedivim napretkom u komunikaciji.

To je vaš izazov. Ali to je i vaša povlastica.

Uvjeren sam da ćete pronaći načine kako se nositi s time na Gospodinov način!

To je dio vaše avanture smrtnosti. Način kako ćete to činiti uvelike će utjecati na vašu budućnost i ulogu koju imate u Božjem djelu ovdje na zemlji.

Ipak, ono što doživljavate u životu nije toliko neobično. Vaš naraštaj nije jedini čija je vjera u Boga bila napadnuta i ismijana. Zapravo, čini se da je to dio smrtnog iskušenja za svu Božju djecu.

»Kad biste pripadali svijetu,« Isus je rekao svojim učenicima, »svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu – ja vas izabrah od svijeta – zato vas svijet mrzi.«⁸

Možete i prihvatiti vjerojatnost da će se, kada se obvežete da ćete slijediti Spasitelja, stanovnici velike i prostrane zgrade usprotiviti – ponekad prilično glasno.⁹ Mogu vas čak pokušati zlostavljati i posramiti.

Ali sjetite se da ne odgovarate njima. Odgovarate Bogu. Jednog ćete dana stati pred njega i odgovarati za svoj život.

On će pitati što ste učinili kako biste nadvladali iskušenja svijeta i slijedili put pravednosti. On će pitati jeste li slijedili Spasitelja, jeste li voljeli svog bližnjega, jeste li iskreno nastojali ostati na putu učeništva.

Moji dragi mladi prijatelji, moja draga braćo i sestre, ne možete imati oboje. Ne možete primiti neshvatljive blagoslove učeništva i istovremeno zadržati svoje članske zapise u prvom odjelu Babilona. Moja draga braćo i sestre, sada je vrijeme da se predate Kristu i slijedite njegov put.

Jednog će dana sva Božja djeca znati što je ispravno – uključujući one koji se sada izruguju istini. Oni će prignuti koljeno i priznati da Isus jest Krist, Otkupitelj, Spasitelj svijeta.¹⁰ Znat će da je umro za njih.

U taj će dan biti jasno da je njegov glas jedini koji je ikada išta značio.

Znat ćete sa sigurnošću koliko ste blagoslovljeni jer ste zadržali vjeru, obdržavali Božje zapovijedi, služili svojim bližnjima i gradili Božje kraljevstvo ovdje na zemlji. Moji voljeni prijatelji, vjerujte – i Bog će biti s vama. Priklonite svoje srce k njemu – i on će vas voditi na vašem putovanju kroz ovu veliku i uzbudljivu avanturu smrtnog života.

Nije važno

A sad, kada govorimo o davanju Bogu da vodi naš život, htio bih pojasniti jednu stvar. Možda vam se neće svidjeti što ću vam reći. Kada pitate Boga što učiniti s odlukama u svom životu – uključujući neke važne odluke – on vam možda neće dati jasan odgovor. Istina je da Gospodinu ponekad jednostavno nije važno što odlučite dok god ostajete u temeljnim savezima i načelima evanđelja.

U mnogim slučajevima, odluke koje donosite možda nisu toliko važne kao ono što činite nakon donošenja odluke.

Na primjer, par može odabrati vjenčati se iako ih neki iz njihovih obitelji ne smatraju savršenim parom. Međutim, osjećam veliku nadu za takav par ako, nakon što je odluka donesena, ostanu potpuno predani jedno drugome i Gospodinu svim svojim srcem i umom. Odnoseći se jedno prema drugome s ljubavlju i dobrotom i usmjeravajući se na međusobne emocionalne, duhovne i vremenite potrebe – čineći »male« stvari dosljedno – oni postaju savršen par.

Suprotno tome je par koji misli da je odabrao »savršenu« osobu i onda pretpostavlja da je težak dio gotov. Ako se prestanu udvarati, međusobno komunicirati i kliznu natrag u egoizam i sebičan život – taj je par na putu koji vodi tuzi i žaljenju.

Isto načelo vrijedi i za izbore zanimanja. Osjećam veliku nadu za one koji odaberu manje prestižno zanimanje, ali koji čine najbolje što mogu i pronalaze načine kako učiniti svoj posao zanimljivim i zahtjevnim.

Osjećam manje nade za one koji odaberu zanimanja koja zvuče zadivljujuće, ali usput izgube onu unutarnju vatru potrebnu da ih učini uspješnima u njihovom poslu. Zapravo, uspješno prilagođavanje promjenama poslova bit će jedna od glavnih odlika koju će vaš naraštaj trebati razviti kako bi se nosio s budućnošću.

Stoga kako Gospodin želi da pristupite ključnim odlukama?

Njegove upute Oliveru Cowderyju i Josephu bile su mi od velike pomoći. Gospodin im je rekao: »Moraš proučiti to u umu svojemu; tad me moraš upitati je li to ispravno.«¹¹

Nebeski Otac vam je dao mozak i srce. Ako mu vjerujete, on će vam pomoći ispravno koristiti oboje u vašem donošenju odluka.

Za mnoge odluke imate više od jedne dobre opcije kao izbor. Kad se ovo dogodilo Josephu i njegovim suradnicima, Gospodin je upotrijebio zanimljiv izraz dok su tražili njegovo vodstvo. Taj je izraz »Nije važno«.¹²

Ali Gospodin je odmah nadodao »Jedino budite vjerni«.¹³

Vaš je posao donositi najbolje odluke koje možete na temelju informacija koje su vam dostupne, utemeljene na vrijednostima i načelima evanđelja. Zatim nastojte svom svojom snagom uspjeti u onome što poduzimate – i budite vjerni.

Činite ovo i točke će se povezati.

Možda je razočaravajuće čuti da vam Bog neće nužno dati detaljan plan puta za vaše životno putovanje. Ali želite li zaista vodstvo u svakoj pojedinosti svog života?

Želite li zaista da vam netko da kodove za varanje u životu prije nego što dobijete priliku da sami otkrijete stvari za sebe? Kakva bi to bila avantura?

Moji dragi mladi prijatelji, vi prolazite kroz avanturu smrtnosti samo jednom. Zar vam individualno podešen obilazak ispunjen spojlerima i odgovorima na sva velika životna pitanja ne bi oduzeo vaš veliki osjećaj postignuća i vaš porast pouzdanja¹⁴ u Gospodina i u same sebe?

Budući da vam je Bog dao vaše opredjeljivanje, ima mnogo smjerova koje možete odabrati i ipak voditi ispunjen život. Smrtnost je priča bez kraja gdje birate vlastitu avanturu. Imate zapovijedi, imate saveze, imate nadahnute proročke savjete i imate dar Duha Svetoga, To je više nego dovoljno da vas dovede do smrtne sreće i vječne radosti. Dalje od toga, nemojte očajavati ako donesete neke odluke koje nisu savršene. Tako učite. To je dio avanture!

Ne, avanture nikada ne prolaze glatko od početka do kraja, ali ako ste vjerni, možete biti uvjereni u sretan svršetak. Razmotrite primjer Josipa iz Egipta. Na mnoge je načine njegov život bio katastrofalan. Njegova su ga braća prodala u ropstvo. Bio je bačen u tamnicu za zločin koji nije počinio. Unatoč svim strašnim okolnostima koje su mu bile nametnute, on je zadržao svoju vjeru. Vjerovao je Bogu. Učinio je najbolje od svega toga. Godinu za godinom – čak i kad se činilo da je bio zanemaren i napušten – on je vjerovao. Josip je uvijek priklanjao svoje srce k Bogu. A Bog je pokazao da može preobraziti negativno u pozitivno.¹⁵

Danas, nekih 4000 godina kasnije, mi još uvijek pronalazimo nadahnuće u Josipovoj priči.

Vaša avantura možda neće biti tako dramatična, ali imat će svoje uspone i padove. Stoga, sjetite se Josipovog primjera: Ostanite vjerni. Vjerujte. Budite pošteni. Nemojte postati ogorčeni. Nemojte biti nasilnici. Volite Boga i volite svoje bližnje. Uzdajte se u Gospodina, čak i kad se stvari čine turobnima.

Možda ćete to vidjeti tek mnogo kasnije, ali gledat ćete unatrag i znati da je Gospodin zaista vodio i upravljao vašu stazu.

Točke su se povezale.

Pet stvari za zapamtiti

Dakle, što se nadam da ćete zapamtiti iz našeg zajedničkog vremena danas?

Prvo, znajte da će za Božje odgovore na vaša najdublja pitanja možda trebati malo vremena i oni mogu doći na načine koje niste očekivali. Božji su odgovori od vječne vrijednosti. Oni su vrijedni čekanja.

Drugo, imajte malo vjere. Priklonite svoja srca k Bogu. Vjerujte da ste važni Bogu i imajte povjerenja da će on učiniti više od vas nego što ikako možete učiniti sami. Učite o njemu. Volite ga. Vjerujte mu. Razgovarajte s njim redovito i intenzivno. Slušajte njegov glas.

Treće, hodajte najbolje što možete na putu učeništva. Nemojte postati nadvladani. Samo činite male stvari što savršenije možete i velike će stvari sjesti na svoje mjesto.

Četvrto, ne dopustite obeshrabrujućim glasovima da vas odvrate od vašeg putovanja vjere. Sjetite se, ne odgovarate svojim kritičarima. Odgovarate svom Ocu na Nebu. Njegove su vrijednosti važne.

Peto, donosite najbolje odluke koje možete, slijedeći poticaje koji dođu u vaše srce i um. Uložite sav svoj trud da ih ostvarite. Imajte vjere i Bog će posvetiti vaš iskren trud za vašu vječnu dobrobit.¹⁶

Činite ovo i na kraju će sve biti dobro.

Ostavljam vam svoj blagoslov danas, na početku ove nove godine da će, dok iskreno nastojite upoznati svog Boga, vaša vjera rasti. Dok nastojite slijediti svog Spasitelja, vaše će pouzdanje rasti.¹⁷ I dok hodate u vjernosti i otvarate svoje srce Svjetlu Kristovom, vaša će ljubav prema Bogu sazrijevati i vaša će sposobnost da volite svojeg bližnjega biti pročišćena.

I sve će vam ovo donijeti sreću i radost.

Donijet će vam mir.

Jednog će vam dana donijeti vječnu slavu.

U taj ćete budući dan gledati unatrag na ovu dragocjenu i uzbudljivu avanturu smrtnosti i razumjet ćete. Vidjet ćete da su se točke zaista povezale u prekrasan uzorak, uzvišeniji nego što ste ikada mogli zamisliti. S neizrecivom zahvalnošću vidjet ćete da je Bog sam, u svojoj obilnoj ljubavi, milosti i sućuti, uvijek bio tu bdijući nad vama, blagoslivljajući vas i vodeći vaše korake dok ste hodali prema njemu.

O tome svjedočim i dajem vam svoj blagoslov kao apostol Gospodnji, u sveto ime našeg Učitelja, u ime našeg Otkupitelja i Spasitelja, Isusa Krista. Amen.