Birati pravedne želje

Globalni sastanak duhovne misli za mlade odrasle osobe

starješina Robert C. Gay

Predsjedništvo Sedamdesetorice

nedjelja, 3. svibnja 2020.

Moja ljubljena braćo i sestre, prvo bih htio zahvaliti svojoj predivnoj supruzi na tom predivnom savjetu i preporuci. Lynette, hvala ti.

Ogroman je blagoslov i prilika pridružiti vam se večeras. Doista živimo u neobično doba i uistinu vjerujem da ste bili podignuti za ova vremena. Ne tako davno, predsjednik M. Russell Ballard rekao je: »Vjerujem da je ovo najveličanstveniji naraštaj mladih odraslih osoba u povijesti Crkve. Iskreno vjerujem da je to istinito.«¹ Vi ste poseban naraštaj uzdignut ploviti burnim vremenima kako biste pomogli pripremiti svijet za Drugi dolazak Isusa Krista. On vas prisno poznaje i voli.

Naša vremena

Večeras, kada smo došli ovdje na ovaj prijenos, rečeno nam je da smo primili desetke i desetke tisuća pitanja putem Twittera o Duhu i osobnoj objavi. Nadam se da ćemo mi večeras, dok slušate moju suprugu i mene, moći odgovoriti na ta pitanja. Molim se da će Duh Sveti, koji je učitelj, moći odgovoriti pojedinačnoj osobi kao i mnogima.

U nedavnim danima i mjesecima kao svjetska smo zajednica iskusili neobičnu patnju, nesigurnost, komešanje i izazove. Ovo su vremena koja su davno prorečena, a kulminirat će velebnim Drugim dolaskom našeg Spasitelja. Sam je Isus prorokovao o ovim vremenima. Rekao je: »Vi ćete također čuti o ratovima, i glasinama o ratovima; gledajte da se ne uznemirujete, jer se sve što vam rekoh mora dogoditi… Gle, govorim poradi odabranih mojih; naime, narod će ustati protiv naroda, i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi, i pošasti, i potresa, na raznim mjestima… Ljubav će kod ljudi ohladnjeti… Sve [će] biti… ispunjen[o].«² Htio bih iznijeti samo jedan pogled na sve to. To je lekcija iz naše crkvene povijesti.

Amanda Barnes Smith, njezin muž, Warren, i njihovih petoro djece bili su novi obraćenici u Crkvu kada su putovali u Missouri. Pridružili su se svecima kod Haun’s Milla svega nekoliko dana prije nego što je došla rulja i pobila mnoge tamo. Amandin muž i 10-godišnji sin bili su među ubijenima. Još jedan o njezinih sinova bio je teško ranjen. Amanda je primila snažnu objavu kako spasiti svoga ranjenog sina. Tijekom tog vremena velike nevolje, napisala je sljedeće:

»U našoj konačnoj patnji, što smo mi žene mogle činiti osim moliti se? Molitva je bila naš jedini izvor utjehe; naš Nebeski Otac bio je naš jedini pomoćnik. Nitko osim njega nije nas mogao spasiti i izbaviti.

Jedan od članova rulje došao je od mlina s naredbom od zapovjednika. [Psujući, zaurlao je]: ‘Zapovjednik je rekao da će, ako vi žene ne prestanete svoje… molitve, poslati odred i poubijati vas sve… odreda!’

I on je to svakako mogao učiniti kako bi zaustavio nas sirote žene da se ne molimo u trenutku naše velike nevolje.

Naše su molitve bile utišane u užasu. Nismo se usudile pustiti naše glasove da se čuju u kući u molitvi. Mogla sam se moliti u krevetu ili u tišini, ali nisam mogla živjeti bez toga. Bezbožna tišina bila je teža od one noći pokolja.

Više to nisam mogla izdržati. Čeznula sam još jednom čuti svoj glas u molitvi svom Nebeskom Ocu.

Iskrala sam se u polje kukuruza i otpuzala u stog kukuruza. To mi je u tom trenutku bilo poput hrama Gospodnjeg. Molila sam se naglas i gorljivo.

Kada sam izašla iz kukuruza, obratio mi se glas. Bio je to glas jasan kako se glas može čuti. To nije bio tih, snažan dojam Duha, već glas, koji je ponavljao stih [naše] pjesme:

U Isusu duše što mir našle su
ja neću, ne mogu, njih dat dušmanu;
kad đavolske moći ih sve opkole…
ja nikad ih neću napustiti, ne!3

Od tog trenutka nisam više imala straha. Osjećala sam kao da me ništa ne može povrijediti.«⁴

Ti trenuci mogu biti uznemirujući, no znajte da je ono što je bilo istinito za Amandu Barnes Smith, istinito i za vas. Bez obzira na događaje oko vas, bez obzira na iskušenja koja ćete trebati podnijeti, Bog je za kormilom. On vas neće zaboraviti, a vi se ne trebate plašiti ako ste vjerni i dižete svoj glas njemu. Upravo je to ono o čemu vam želim govoriti večeras.

Naočale moje žene

Kao što sam rekao, cijenim to što je moja supruga sa mnom večeras. Ona mi je sve. Upoznali smo se u srednjoj školi prije mnogo godina. Nakon našeg završetka srednje škole, ona ja otišla na koledž Ricks College u Rexburgu u Idahu, a ja sam otišao na BYU u Provo. U našoj prvoj godini studija, odlučio sam jedan vikend voziti do Rexburga kako bih ju posjetio. Tamo me je podučila neprocjenjivu lekciju!

Ona nije imala auto, a prošlo je i neko vrijeme otkad je vozila. Kada smo izašli iz njezinog stana, pitala me je može li voziti moj auto. Rekao sam: »Naravno.« Ubrzo smo se počeli spuštati niz brdo u blizini njezinog prebivališta. Otprilike na pola puta niz brijeg, pitala me je: »Je li na kraju ulice znak obaveznog zaustavljanja?« Znak je bio potpuno vidljiv i odmah sam rekao: »Da, tamo je znak obaveznog zaustavljanja.« Rekla je: »OK. I mislila sam da je tako. Samo ga ne mogu vidjeti.« Pitao sam: »Zašto ga ne možeš vidjeti?« Rekla je: »Zato što nemam svoje naočale, a bez njih ne vidim baš puno.« Zatim sam ja rekao nešto poput: »I zašto ne nosiš svoje naočale?« »Zato što mi se ne sviđa kako mi stoje, ali sam zaboravila da ne mogu sve vidjeti bez njih.« Rekao sam: »Pa, onda je bolje da meni prepustiš vožnju.« Lekcija je bila jednostavna: osim ako ne vidiš jasno, uvijek ćeš biti u opasnosti.

Pitam vas sada: »Kako vi vozite svoj život prema naprijed?« Upravljate li svojim životom s naočalama potrebnim da jasno vidite životnu realnost? U drevnom gradu Laodiceja sveci nisu imali očitih ili vidljivih grijeha, no Gospodin ih je ukorio zbog toga što su bili mlaki u svom sljedbeništvu. Oholi zbog svojih svjetovnih postignuća i znanja, postali su sve više samoživi i neovisni od Boga. Iako je grad bio poznat po stručnjacima za zdravlje očiju, Gospodin im je rekao: »Pomaž[i] svoje oči da bi vidio.«⁵ Čini se da je ključno pitanje za svakoga od nas ovo: »Gledam li svoj život kroz oči Božjih istina, zapovijedi i saveza ili kroz svoje vlastite oči? Slušam li svakodnevno njegov glas primljen kroz molitvu i osobnu objavu Duha ili slušam svoj glas ili glas mudrih ovoga svijeta koji kliču da su Božji putovi pa čak i njegovi proroci u krivu, dosadni, nepotrebni, nebrižni, ili čak, prema retorici svijeta, obmanjujući ili puni mržnje?«

Joseph Smith jednom je rekao: »Đavao će koristiti svoj najveći trud da ulovi svece… Preoblikovat će stvari tako da će osoba zuriti u čudu u one koji čine Božju volju.« Bez Božje pomoći i objave jednostavno ne možete vidjeti »stvari… kakve uistinu jesu, i… kakve će uistinu biti«.⁶ Protivnik nastoji preoblikovati stvari tako da zurite u čudu u one koji čine Božju volju. On je uporan u tome da vas spriječi vidjeti i razumjeti stvarnost, spriječiti vas vidjeti da ste duboko voljeni sin ili kćer Božji. Njegova je želja ozakoniti svjetovno; navesti vas da odbacite Boga ili se nevoljko oslonite na njega; i posebice, da definirate sebe i svoj životni put kroz neke političke, kulturološke ili druge svjetovne težnje, ili jednostavno kroz ravnodušnost.

Često sam si postavio ovo pitanje: »Što je Nefija učinilo vjernikom, a ne Lamana i Lemuela?« Sva trojica braće rođeni su od istih dobrih roditelja. Jedne sam večeri čuo odgovor na svoje pitanje. Bio sam u Bangkoku u Tajlandu na zaduženju s predsjednikom M. Russellom Ballardom, gdje je iznio ovaj stih:

»I dogodi se da ja, Nefi… imadoh velikih želja upoznati otajstva Božja, stoga zavapih ka Gospodu; i gle, on me pohodi, i smekša srce moje tako da povjerovah svim riječima što ih otac moj bijaše izgovorio; stoga se ne pobunih protiv njega poput braće moje.«⁷

Tu je bio moj odgovor. Bog nam se ukazuje prema našim željama. Nefi je želio, iznad svega, znati istine i otajstva Božja i bio je blagoslovljen s Božjom nazočnošću, radošću, moću i istinom. Laman i Lemuel željeli su zamke svijeta i primili njegovu nagradu. Ako želite biti s Bogom, tada morate ujediniti svoje želje s njegovom voljom.

Kamo i na što položite želju svog srca odredit će kako ćete biti osnaženi ići kroz život i prevladati. Stoga, večeras vas pozivam da odaberete uokviriti svoj život snažnom željom da budete obraćeni i učvrstite druge. Možda se sjećate, to je Spasitelj pitao svoga glavnog apostola, Petra, kada je rekao: »Šimune, Šimune… sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti braću svoju!«⁸

Želja da se obratimo i učvrstimo druge

Nikada neću zaboraviti kada je moju ženu i mene intervjuirao stariji član Zbora dvanaestorice apostola o mojoj voljnosti da služim kao predsjednik misije. Moja žena i ja imali smo mnogo stvari koje su se događale u našim životima. U vrijeme našeg intervjua bili smo usred vrlo izazovne obiteljske situacije, uključeni u velika humanitarna nastojanja širom svijeta što je zahtijevalo mnogo naše pažnje i resursa, a ja sam bio stariji partner globalnog investicijskog poslovanja, da ne spominjem sve crkvene pozive na kojima smo radili. Mislio sam da već radimo sve što možemo raditi. Kada smo sjeli tog dana s tim dragim apostolom i osvrnuli se na sve što se događa, oboje smo ljubazno rekli da ovo vjerojatno nije najbolje vrijeme da služimo misiju. Bez oklijevanja, ovaj član Dvanaestorice okrenuo se prema mojoj ženi i rekao: »Lynette, bit ćeš odlična misionarka i suradnica svom mužu.« Zatim se okrenuo meni i rekao: »Znaš, ti stvarno ne shvaćaš. Gospodin te poziva da spasi tvoj život. Živjet ćeš svoj život prema savezu ili po pogodnosti. Nikada nije pogodno vrijeme za služenje. Ovo je pitanje vjere. Ili vjeruješ da će Gospodin blagosloviti tvoj život blagoslovima koje trebaš dok obavljaš njegove prioritete ili ne.«

Tiho sam sjedio tamo, zatečen. Upravo mi je bilo rečeno da Gospodin pokušava spasiti moj život. Tada sam imao dobar život, no bio sam uvelike izvan ravnoteže. Tog poslijepodneva, kako smo Lynette i ja izašli iz apostolovog ureda, otišli smo kući uz molitvu razmotriti kako ćemo živjeti naše živote. Brzo smo donijeli odluku da služimo i živimo naše živote prema savezu, čineći što god Gospodin traži od nas. Život u savezu uravnoteženiji je život, koji se živi prema Božjim prioritetima, ne prema vlastitim planovima. Naši životi nisu bili isti od tada. Bili smo u potpunosti blagoslovljeni njegovom ljubavlju i podukom. Ako išta znam, znam da će taj isti blagoslov biti vaš ako vjerno ostanete na njegovom putu saveza. Bog želi spasiti vaš život.

Što znači biti obraćen, živjeti prema savezu, a ne prema pogodnosti? Isus je rekao: »Gledajte k meni u svakoj misli.«⁹ Mudar mi je učitelj jednom rekao: »On nije rekao: ‘Pomisli povremeno na mene i moj će Duh biti s tobom.’ Rekao je: ‘I budete li se uvijek spominjali mene, imat ćete Duha mojega da bude s vama.’«¹⁰ To znači, dok ga se sjećate uvijek ćete imati moć nebesa uz sebe da vam svakodnevno pomogne u bilo kojem malom ili zastrašujućem izazovu s kojim se suočite – bez obzira na to kakav utjecaj ima na vas. To uključuje bilo koji strah, ovisnost, nesigurnost ili naizgled nepremostiv zid pred vama. Stoga promislite upravo sada što bi mogla biti najvažnija stvar koju trebate učiniti kako biste ga se potpunije sjetili i djelovali da to učinite.

Moj najbolji prijatelj iz djetinjstva upoznao me je s mojom ženom. U srednjoj školi, krstio sam ga za člana Crkve, no uvijek mu je bilo teško potpuno se predati življenju evanđelja – uvijek se pravdao govoreći da nikada nije učinio ništa doista loše, što i nije. Zatim je jedne večeri na zabavi popio previše i u nesretnom slučaju pao s litice i umro. Bio je iste dobi kao i većina vas. Ova tragedija nije se trebala uopće dogoditi i ne bi se dogodila da je savez, a ne pogodnost, usmjeravao život mog prijatelja.

Gdje povlačite liniju u svom životu u odnosu na Božje zapovijedi? Možda neki od vas gledate na svoj život kao što većina nas vidi poštivanje ograničenja brzine. Razmišlja li itko ikada voziti označenim ograničenjem brzine? Ne. Umjesto toga želimo znati koliko kilometara na sat iznad označenog ograničenja možemo putovati bez kazne. Tako je moj najbolji prijatelji živio svoj život. U evanđelju, nikada ne bismo trebali razmišljati koliko svijeta možemo prigrliti, a da ne pređemo liniju. Jednostavno se trebamo odreći svijeta.

Jedino ćete preuzimanjem Božjih saveza na sebe imati oči koje vam omogućuju vidjeti jasno kroz smetnje ovoga svijeta. Biblija podučava: »Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi.«¹¹ Oni koji žive prema savezu nipošto ne žive savršenim životima, ali oni pročišćuju svoje živote kroz svakodnevno pokajanje. Takvo pročišćenje otvara ih za najbogatije Božje blagoslove i same moći nebeske. Postoji li itko među vama tko večeras sluša, u ovim burnim vremenima, kome ne treba Božje usmjerenje i moć?

Prije mnogo godina, moj poslovni partner koji je bio bolestan rekao mi je da je predsjednik Boyd K. Packer došao do njegovog doma kako bi mu udijelio blagoslov. Rekao je: »Dok sam ga pratio do njegovog auta, predsjednik Packer rekao je: ‘Nemoj se prebrzo vratiti iz Getsemanija. Nauči lekcije od tamo.’« Moj me je prijatelj pitao: »Što misliš na što je točno mislio?« Prije nego što sam odgovorio, jednostavno je dodao: »Vjerujem da je mislio da jednostavno trebamo činiti Božju volju, a to je sve što želim učiniti.«

Kada je moj suradnik izrekao te riječi, znao sam da je u pravu. Konačni ispit našeg života je hoćemo li se podložiti Božjoj volji ili djelovati prema svojoj. Starješina Neal A. Maxwell davno je podučio: »Podlaganje svoje volje zaista je jedina jedinstveno osobna stvar koju imamo za staviti na Božji žrtvenik.«¹²

Što znači biti voljan činiti Božju volju? Iz iskustva našeg Spasitelja u Getsemanskom vrtu, vjerujem da mi, dijelom, trebamo razumjeti da podlaganje Božjoj volji znači da vi i ja moramo biti voljni izdržati i ustrajati do kraja što god Bog traži od nas, čak i ako se od nas traži da ustrajemo kroz nešto što nije naša krivnja. To može uključiti stvari poput fizičkih ograničenja ili sklonosti, nepravednih optužbi, osuda ili uvreda od zavedenih prijatelja, vođa ili čak članova obitelji.

U Getsemanskom vrtu, Nebeski Otac tražio je našeg Spasitelja da proguta gorku čašu grijeha i nevolja koji nisu bili njegovi. U tom procesu Isus »zapade u… tjeskobu« pred onim što ga je čekalo. Osjećao je da mu je »žalosna… duša« i molio je »ako je moguće« da »ga mimoiđe« govoreći Ocu: »Sve je tebi moguće. Otkloni ovaj kalež od mene!« No onda je nadodao sljedeće: »Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš!«¹³ U naše doba, u objavi danoj Josephu Smithu, Spasitelj je rekao: »Htjedoh ne piti gorku čašu, i ustuknuti — Ipak, slava budi Ocu, i ja ispih i dovrših priprave svoje za djecu ljudsku.«¹⁴

Imati udjela u Očevim pripremama osmišljenim za nas i dovršiti ih, bez obzira kako gorke, dio je Očevog nauma da nam donese trajnu radost. Mislite li ili vjerujete da će vas Nebeski Otac zaštititi od trenutaka boli i patnje potrebnih da vam pomogne postati više poput njega? Predsjednik John Taylor rekao je da mu je prorok Joseph Smith rekao: »Imat ćeš razna iskušenja za proći… Bog će suosjećati i on će te uzeti i iskušati najdublje želje tvog srca.« Biti učenik Isusa Krista znači biti »pokoran, krotak, ponizan, strpljiv, pun ljubavi, voljan podložiti se svemu što Gospod smatra prikladnim da [nam] nanese«.¹⁵

Naš je voljeni prorok, predsjednik Russell M. Nelson, nedavno rekao: »Teški [su] dani pred nama. Rijetko će u budućnosti biti lako ili popularno biti vjeran svetac posljednjih dana. Svatko će od nas biti iskušan… Oni koji marljivo slijede Gospodina ‘bit će progonjeni’.¹⁶ Taj vas progon može ili zdrobiti u tihu slabost ili motivirati da budete uzorniji i hrabriji u svom svakodnevnom životu.Kako se nosite sa životnim kušnjama dio je razvitka vaše vjere.«¹⁷

Apostol Pavao postavio je ovo pitanje: »Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?«¹⁸ Današnjom retorikom to možemo reći na ovaj način: »Hoću li dozvoliti da me teškoća u pronalaženju nekoga za brak, ili želja da živim u nedozvoljenom odnosu, ili događaj iz povijesti Crkve, ili pogrešno djelo nekoga od vođa ili učitelja, ili moje svjetovne želje, ili gubitak posla, ili izazovna bolest, ili razarajuća nevolja spriječi u marljivom slijeđenju Spasitelja i punom sudjelovanju u njegovoj Crkvi?«

Svi vaši grijesi, sve vaše boli, nevolje i nedaće dio su onoga što starješina Maxwell naziva »užasna aritmetika Pomirenja [Isusa Krista]«,¹⁹ aritmetika za koju je rekao da se može izračunati samo kao »ogromnost umnožena s beskonačnošću.«²⁰ Vaša nelagoda ili izazovi iz životnih iskušenja nikada se neće spustiti ispod njegovih. Stoga, pitanje Neba za vas je hoćete li slijediti Spasiteljeve korake i reći zajedno s njim: »Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!«²¹

Drugi način da to kažemo može biti da pitamo: »Hoću li se uzdati u Boga i također uzdati u njegovom naumu za moj život?«

Dok se suočavate s izazovima i iskušenjima, znajte da Bog ima svu moć da vas podrži – čak i kada se okolnosti koje vas okružuju ne promijene. On obećava, čak i usred nevolja koje probadaju dušu, da će »olakšati bremena što su stavljena na pleća vaša, te ih nećete moći ni osjetiti na leđima svojim… da biste mogli znati zasigurno da ja, Gospod Bog, pohađam narod svoj u nevoljama njihovim«.²² Nikada ne sumnjajte da Gospodin može otvoriti svaka djelotvorna vrata; umiriti vas u pitanjima vjere; i pomoći vam osigurati rad, obrazovanje i snagu da živite pravedno ili što god još trebate kako biste dosegnuli svoj potencijal. Spasitelj je obećao da će pripraviti put.²³ Može li vam itko ili išta drugo dati to isto obećanje? Vjerujte mu da vas podučava i podržava dok se ponizno podlažete njegovoj volji.

Prije mnogo godina, predsjednik Henry B. Eyring iznio je ovu pronicljivu primjedbu: »Ako temelj vjere nije urezan u naša srca, urušit će se moć da ustrajemo.«²⁴ Vjera je načelo djelovanja i vjera je odluka. Vjera se ne mjeri time koliko sastanaka posjetimo ili koliko rituala obdržavamo. Vjera čak nije ni priznanje da Bog i Isus Krist žive. Vaša je vjera razina vašeg povjerenja u Boga i vašeg Spasitelja, Isusa Krista i potpunog oslanjanja na njih. Svi ustrajemo ili se urušimo prema stupnju našega osobnog povjerenja i oslanjanja na njih.

Kako biste izgradili vjeru u njih trebat ćete iz svog života ukloniti sva ponašanja koja si opravdavate. Trebate posjedovati svoj život i ne dozvoliti drugima da diktiraju vaša djela i odluke. Vaša gledišta, stavovi, reakcije, osjećaji, misli i vjerovanja stvari su koje vi kontrolirate. Uvrijediti se i okrenuti nije od Boga. Njegov glas uvijek nas poziva »slijedi me«! Bog je spreman odgovoriti na svako pitanje, utješiti svaku patnju i otkupiti sve i svakoga. Ne postoji pogreška ili patnja koja ne može biti iscijeljena kroz njega. Sve internetske pretrage u ovom svijetu kroz gotovo milijardu i pol mrežnih stranica ne mogu vam reći je li ova Crkva istinita ili živi li Isus Krist; samo vam Bog to može objaviti. A suština je sljedeća: Bog neće vama reći jednu istinu, a meni reći drugu. Svi ćemo dobiti iste odgovore dok pitamo i tražimo ga s iskrenošću, vjerom i pravom nakanom. To činite, dijelom, dok uklanjate sve svoje samoopravdavajuće priče.

Prije mnogo godina, dok sam bio na zaduženju u Africi, čuo sam izvješće o čovjeku koji je prevozio dvije žirafe u svom kamionu; jedna je žirafa bila značajno viša od druge. Dok je putovao autocestom, provezao se ispod mosta koji se nalazio iznad autoceste, ali most nije bio dovoljno visok za višu žirafu. Kada se kamion provezao ispod mosta, glava više žirafe udarila je u most i ona je trenutačno umrla. Kasnije su vozača pitali zašto se nije pobrinuo da izbjegne smrt žirafe. Rekao je: »Nisam ja kriv. Izgradili su prenizak most.«

Opravdanje ovog čovjeka može se činiti smiješnim, no jeste li ikada bili jednako iracionalni u opravdavanju svojih loših odluka? Nemojte kriviti niske mostove za ono što se događa. Umjesto toga, nastojte se uzdići do svoga punog potencijala osposobljavajući se za svaku potrebnu moć, blagoslov i čudo nebesko koji su nam obećani povećanjem trajne vjere i povjerenja u njega. Gospodin je rekao Josephu Smithu: »Kako li često ti…nastavi prema nagovaranjima ljudi… Jer gle, nisi se trebao bojati čovjeka više nego Boga. Premda ljudi smatraju ništavnima savjete Božje, i preziru riječi njegove – Ipak si ti trebao biti vjeran; a on bi ispružio ruku svoju i podržao te protiv svih gorućih strijela protivnika; i bio bi s tobom u svakom trenutku nevolje.«²⁵

Naposljetku, volio bih proširiti dalje od samoispitivanja i ostaviti vam svoje svjedočanstvo da je dio življenja u savezu i prepuštanja Božjoj volji također i voljnost da izađemo izvan sebe i učinimo ono što je Gospodin rekao Petru, da »učvrsti braću svoju«. Predsjednik Nelson nedavno je rekao: »Mi smo graditelji… vjere u Gospodina Isusa Krista i vjere u njegovu Crkvu… Trebamo izgraditi Crkvu i kraljevstvo Božje na Zemlji.«²⁶ Također je posvjedočio da »se ništa ne događa na ovoj Zemlji upravo sada što je važnije od [sabiranja Izraela]. Ništa nema veće posljedice. Apsolutno ništa. Ovo bi vam sabiranje trebalo značiti sve. Ovo je poslanje zbog kojeg ste poslani na Zemlju.«²⁷ Isto tako, Spasitelj je pitao Petra: »Ljubiš li me?«, a zatim je rekao: »Pasi ovce moje!«²⁸

U Ivanovom evanđelju, čitamo kako su Marija i Marta poslale po Spasitelja kada se njihov brat Lazar smrtno razbolio. Njegovi učenici molili su ga da ne ide jer su Židovi nastojali oduzeti njegov život, no Isus je bez obzira otišao u Lazarovu grobnicu. Tamo je naš Spasitelj zaplakao i tugovao sa svojim prijateljima. Zatim je u moći Božjoj zapovjedio Lazaru da ustane od mrtvih, govoreći: »Lazare, iziđi!« Sveto pismo dalje navodi: »Pokojnik iziđe obavijen povojima po rukama i nogama… [A] Isus im naredi: ‘Razvežite ga i pustite ga da ide!’«²⁹

Moji dragi prijatelji, ništa ne doprinosi više životu od iznošenja Svjetla Kristova i svjetla njegovog evanđelja. Ništa osim evanđelja Kristova ne može donijeti mir narodima, spasiti svijet od siromaštva ili uzdići drugoga do održive sreće. Organizacije koje djeluju po bilo kojim drugim načelima neće u tome uspjeti. Samo evanđelje može ukloniti »povoje« ljudi oko vas. Pozovite druge u njegovo Svjetlo. Dok to činite, Bog obećava da će donijeti »spasenje duši [vašoj]«,³⁰ da će vam vaši grijesi biti oprošteni³¹ i da će poslati svoje »anđele… oko vas, da vas ponesu«.³²

Nada

Doista sam svjestan da bez obzira na vaše, moje ili bilo čije dobre namjere, pritisak da prihvatimo svjetovna mišljenja, a ne Božje zapovijedi, može biti ogroman. Petar je u apsolutnoj odlučnosti rekao Isusu: »Ako se doista svi i pokolebaju zbog tebe, ja se neću nikada pokolebati… Ma kad bih morao s tobom i umrijeti, sigurno te ne bih zatajio.«³³ No ubrzo nakon toga Petar se pokolebao, triput zanijekavši Spasitelja. Što trebate naučiti iz toga?

Vjerujem djelom kako Gospodin želi da znate da on razumije kako je predavanje njegovoj volji – življenju saveza ili potpuno obraćenje – proces, a ne događaj. Isus je dao svoj život kako mi ne bismo mjerili svoje živote našim slabostima i nesavršenostima, već kako bismo se mogli svakodnevno pokajati i rasti u snazi kroz pokajanje u nepokolebljivu vjeru. Možete zapisati u svoja srca ovu dubokoumnu uputu starješine Jeffreyja R. Hollanda s Općeg sabora u travnju 2016.:

»Osjećamo utjehu zbog činjenice da ukoliko bi Bog nagrađivao samo one koji su savršeno vjerni, ne bi bilo puno imena na popisu. Molim vas da se sutra i sve dane nakon toga sjetite da Gospodin blagoslivlja one koji se žele poboljšati, koji prihvaćaju potrebu za zapovijedima i koji ih pokušavaju obdržavati, koji cijene kristolike osobine i nastoje ih razviti najbolje što mogu. Ako posrnete u tom nastojanju, kao i svi, Spasitelj je tamo da vam pomogne nastaviti dalje. Ako padnete, zamolite ga za pomoć.«³⁴

Lynette i ja sjedili smo sa starješinom Hollandom u Johannesburgu kada je mlada odrasla sestra koja se vratila s misije ustala i posvjedočila: »Nisam došla tako daleko samo da bih došla tako daleko.« Molim vas upamtite, »bez obzira s kakvim se trenutno izazovom suočavate… nastavite. Nastavite se truditi. Ne gubite povjerenje. Nastavite vjerovati. Nastavite rasti… Nebo vas podržava danas, sutra i zauvijek.«³⁵ Vi ste u dlanu Božje ruke, a on vas može izbaviti iz bilo koje užarene peći.

Starješina Holland također je govorio o dodatnim nježnim milostima i uvjerenjima od Gospodina koje možete držati blizu svog srca:

»Duha ne zaustavljaju virus, državne granice ili medicinske prognoze… [Postoje] darovi s Neba koji nisu ograničeni nevoljom u zemlji ili bolešću u zraku… Onaj koji je stvorio ovaj čudesan svijet u kojem živimo može reći bilo kojem elementu u njemu: ‘Tako daleko i ne dalje.’ To je ono što će on reći ovoj nevolji s kojom se suočavamo. U nazočnosti njegovog veličanstva, čak se i subatomske tvorevine moraju poviti – makar i figurativno – i svaka na svoj način priznati da Isus jest Krist, Sin Božji, veliki Otkupitelj svih. Pod vodstvom svog Oca, Spasitelj je zadužen za sudbinu ovoga svijeta. Mi smo doista u sigurnim rukama punima ljubavi.«³⁶

Zaključak

Volio bih završiti tamo gdje sam počeo. Vjerujem da je ovo najveličanstveniji naraštaj mladih odraslih osoba u povijesti Crkve. Možda ćete također biti i naraštaj koji će se suočiti s najvećim izazovima. Dok se osvrćete na izazove koji vas okružuju, sjetite se da je Bog rekao: »Jer, ja, Gospod svim ću ljudima suditi po djelima njihovim, po želji srca njihova.«³⁷ Duh vam može pomoći kultivirati vaše želje, no samo vi odabirete što želite, i samo ste vi odgovorni Bogu za taj odabir. Također je izjavio da »prema željama tvojim… bit će ti učinjeno«.³⁸ To [znači da »vam je] bolje željeti posljedice onoga što želite«!³⁹

Završavam s ovim osobnim iskustvom i svjedočanstvom iz svog života. Prije mnogo godina, kao brucoš na koledžu, učio sam za završne ispite sam u stanu. Bio je to topao dan i dok sam ponavljao svoje skripte mušica je počela zujati ispred mog lica. Ustrajnost mušice počela me je iritirati. Naposljetku mi je bilo dosta. Podigao sam ruke, pljesnuo s njima i ubio mušicu. Ne mogu objasniti do današnjeg dana što dogodilo nakon toga: Pogledao sam u mrtvu mušicu na dlanu moje ruke i osjetio veliko suosjećanje. Rekao sam sebi: »Ova mušica nije morala umrijeti. Mrtva je samo zbog moje frustracije i nestrpljivosti.« Kleknuo sam i pomolio se Bogu da mi oprosti i dozvoli toj mušici da ponovno živi. Kad sam završio tu molitvu, mušica je odletjela s moje ruke.

Godinama sam se pitao, zašto je Bog to učinio za mene? Došli su mnogi odgovori, no nijedan nije bio važniji od ovoga: Želio je da do srži razumijem da on ima svu moć da uzdigne mene ili bilo koga drugoga, čak i najmanjega. Želio je da znam da on ima potpuno suosjećanje za naše slabosti i da on zna broj vlasi kose na našim glavama. Ako može oživjeti mušicu, nikada neće zaboraviti vas – gdje god bili.

Nemojte biti kao Laodicejci i dozvoliti da vas prevlada ugoda. To je moje svjedočanstvo vama. Dok ostavljate po strani samoopravdanje i oholost, dok tražite i slušate njegov glas, ne svoj, dok djelujete na njegov način, vidjet ćete stvari onakvima kakve doista jesu. Dok želite nastojati iskreno se obratiti, živjeti prema savezu, a ne pogodnosti, i predati se Božjoj volji dok učvršćujete druge, pronaći ćete svaki blagoslov i čudo koji su vam potrebni kako biste uspjeli u ovom životu i mogli se vratiti kući svom Ocu na Nebu i primiti vječnu radost.

Isus Krist je naš Spasitelj. On živi. Ovo je njegova Crkva i ovo će biti crkva koju će Spasitelj prihvatiti za njegovog Drugog dolaska. Naš Nebeski Otac nije udaljeni otac. Njegov naum jedini je naum sreće. Kroz Duha Svetoga možete znati istinu o svemu i sve što trebate činiti. Moja je molitva da ćete imati hrabrosti pokajati se od nepravednih želja i zamijeniti ih s božanskim željama da živite prema savezu, predate se njegovoj pročišćujućoj ruci i ustrajete u svom životu. Svjedočim vam u vašoj mladosti, kao što je Alma svjedočio njegovom sinu Helamanu u njegovoj mladosti: »Znadem da će svatko tko stavi uzdanje svoje u Boga biti podržan u kušnjama svojim, i tegobama svojim, i nevoljama svojim, i bit će uzdignut u posljednji dan.«⁴⁰

Da će vas Bog sve blagosloviti moja je molitva, u ime Isusa Krista. Amen.