Vizija i ravnoteža
Globalni sastanak duhovne misli za mlade odrasle osobe • 2. svibnja 2021. • Pionirski centar
Starješina Gary E. Stevenson: Moje drage mlade sestre i braćo, Lesa i ja jako smo sretni što vam možemo iskazati dobrodošlicu na ovaj globalni sastanak duhovne misli za mlade odrasle osobe. Na početku, prenosimo vam iskrene, tople pozdrave predsjednika Russella M. Nelsona i Prvog predsjedništva. Oni vas vole i mi vas volimo, a zajedno ih cijenimo i podržavamo.
Sestra Lesa Stevenson: Sada vam se pridružujemo s vrlo jedinstvenog i posebnog mjesta iz naše povijesti svetaca posljednjih dana. I doista mislim s »mjesta«.
Starješina Stevenson: Nalazimo se u novoposvećenom Pionirskom centru pored spomenika Ovo je mjesto u Heritage Parku u pobrđu iznad Salt Lake Cityja u Uti – mjestu koje slavi dalekosežnu izjavu predsjednika Brighama Younga, »Ovo je mjesto«,1 nakon teškog putovanja s prvom pionirskom karavanom prije gotovo 175 godina.
Sestra Stevenson: Iscrpljeni i istrošeni, ovi prvi sveci posljednjih dana pobjegli su od žestokog progona kako bi se naselili ovdje u ovoj divljoj dolini. Zamislite izgled doline Salt Lake koja ih je dočekala. Široka pustinjska prostranstva s kotrljajućim grmovima bila su dokaz da naseljavanje ovdje neće biti lagano.
Starješina Stevenson: Međutim, bili su blagoslovljeni neshvatljivom nebeskom vizijom, koju je podržalo Izaijino starozavjetno proroštvo da će je Gospodin »dignut kao stijeg narodima«.2 Ovi vjerni sveci ponovno će spoznati mir i svrhu, s uzvišenom evanđeoskom vizijom daleko većom od planinskih vrhunaca kojima su se popeli kako bi došli do doline Salt Lake.
Sestra Stevenson: Ovi pioniri i oni koji su došli kasnije stvorili su povijest rezbareći ovo mjesto u pustinji. Bog ih je blagoslovio kako je započelo sabiranje Izraela.
Starješina Stevenson: Čak i danas, taj isti pionirski duh i vizija mogu se pronaći u svecima posljednjih dana posvuda u svijetu.
Prije svega nekoliko tjedana, M. Russell Ballard, vršitelj dužnosti predsjednika Zbora dvanaestorice apostola, posvetio je ovaj novi Pionirski centar.
Ovdje, ljudi i obitelji mogu doći i upijati velebna postignuća prvih svetaca posljednjih dana usprkos okrutnim teškoćama. Omjeri su se nagomilali protiv njih. Pioniri su zazivali Gospodina danju i noću dok su napredovali uzgajajući hranu, navodili vodu iz planinskih kanjona, gradili domove i skloništa, škole i sastajališta, čak i hram.
Sestra Stevenson: Gotovo je previše za zamisliti ono što su napravili. Božanska vizija – koju je usadio Gospodin živim prorocima – blagoslovila je živote njegove odabrane djece da se ostvari njegova svrha.
Starješina Stevenson: Kao što možete vidjeti, svega nekoliko stopa od mjesta na kojem stojim ovdje u Pionirskom centru nalazi se zasvođeno staklo koje nadgleda spomenik Ovo je mjesto. Ispod toga, imamo blistavi pogled na grad koji su počeli davno graditi. A iza toga, imate širok pogled – viziju, da tako kažem – s pogledom na zapad i horizont zalazećeg sunca. Ovaj uzvišeni pogled, uz naše razumijevanje povijesti, proširuje i podučava naše gledište na viziju pionira. Također može služiti kao metafora da pomogne produbiti našu osobnu evanđeosku viziju i voditi nas dok se suočavamo s odlukama i izazovima u našim životima. U roku od nekoliko dana nakon prorokove izjave: »Ovo je mjesto«,3 vizija za hram, crkveno sjedište i mjesto koje će postati stijeg narodima započela je svoje prve korake da postane stvarnost.
Stoga ćemo ove večeri koristiti prošlost, viziju naših pionirskih predaka, da nam pomognu steći jasnoću vizije za našu budućnost. Nadahnute riječi Winstona Churchilla čine se naročite relevantne za naš večerašnji razgovor: »Što dalje gledate unatrag, dalje ćete vidjeti naprijed.«4
Sestra Stevenson: Uopće nije upitno da se suočavamo s nesigurnostima u svijetu. Nakon gotovo godinu i pol besprimjerne pandemije, što se nalazi ispred? Svatko od nas zahtijeva istu božansku viziju i nebesko vodstvo koje su iskusili oni prvi sveci dok gledamo u našu budućnost.
Starješina Stevenson: Možda ćete se osjećati nesigurno u kojem smjeru ići. Možda se čvrsto držite snova služenja misije, stjecanja obrazovanja, pokretanja karijere. Ili možda razmišljate o tome da se zaljubite, vjenčate i imate obitelj te se brinete da blagoslovi hrama dođu vama i vašim voljenima. Ili ste možda započeli svoju vječnu obitelj i sada se suočavate s izazovima odgajanja djece.
Naš konačni cilj je isti: napredovati na putu saveza, vjerno se pripremajući za uzvišenje. Evanđeosko gledište pruža viziju da vi i ja jasno vidimo taj put.
Sestra Stevenson: Kada je govorio o tome da ostanemo na putu saveza, predsjednik Russell M. Nelson rekao je: »Ključ je sklopiti i obdržavati svete saveze. Mi biramo živjeti i napredovati na Gospodinovom putu saveza i ostati na njemu. To nije komplicirani put. To je pravi put do istinske radosti u ovom životu i vječnog života poslije.«5
Starješina Stevenson: I tako dakle, naša je nada iznijeti vam nekoliko naših vlastitih osobnih iskustava koja mogu pružiti vodstvo dok navigate svim zahtjevima u svom životu kako bi vam pomogla u tome da idete naprijed s vizijom i ravnotežom.
»Dođite, sveci« – izvođači: The Bonner Family
Dođite, sveci, nek ne plaši rad
radosno naprijed sad.
Mada taj put vam težak izgleda,
milost će pratiti ga.
Ako brige sve odagnamo,
U radu sad ustrajemo
tad radost srce prožet će –
Dobro je! Dobro je!
Zar ćemo plakat misleć teško je?
Ne, to ne! Dobro je!
Zar ćemo život vječni čekati,
a sad boj izbjeći?
Bok opašimo i hrabro sad,
naš Bog će uvijek bit’ uz nas
a priča ova reći će -
Dobro je! Dobro je!
Na zapadu nas čeka novi dom,
što nam ga spremi Bog,
tamo će progon nama biti stran
blagoslov svima dan.
Pjesmom svojom slavit ćemo Boga,
Kralju svome klicati
a riječi sve kazivat će –
Dobro je! Dobro je!
A umremo li ne dovršiv put,
Sretan dan! Dobro je!
Starješina Stevenson: »Sretan dan! Dobro je!«6 doista je, zapravo, čudesna izjava vizije koju su imali prvi pioniri. Njihova vizija da sve »dobro je« usred izazova i nevolja bila je moguća zbog evanđeoskoga gledišta.
Možemo provesti cijeli sat razgovarajući o viziji, koju neki opisuju kao »umjetnost da vidimo stvari koje su nevidljive drugima«.7 To dovodi do pitanja koje će si svatko od vas postavljati s vremena na vrijeme: »Što trenutno vidim za sebe u godinama koje dolaze? Gdje sam bio? I kamo idem?«
Sestra Stevenson: Ponekada samo trebamo shvatiti da uz evanđeosko gledište i dar Duha Svetoga imamo veću viziju onoga što je moguće. To je slučaj kada se upustite u svoje trenutne obrazovne ili profesionalne pothvate, iako i dalje vjerojatno opipavate svoj put.
Starješina Stevenson: I ja sam se našao na tom mjestu na početku svoje profesionalne karijere. Započeo sam svoju profesionalnu karijeru s prijateljem iz djetinjstva pokrenuvši posao dok smo bili studenti, uvozeći darovnu robu iz Azije. Tijekom sljedećih 30 godina, naš se pothvat potpuno promijenio i značajno razvio. Pitanje koje su nam često postavljali bilo je: »Kada ste pokrenuli svoje poslovanje, je li to bila vaša vizija?« Kratki odgovor je »ne u potpunosti«.
Vizija se treba redovito i rutinski prilagođavati. Početi kao mali uvoznik mjedenih darova, a zatim postati veliki pružatelj proizvoda za fitness, zahtijevalo je puno sreće i prilagođavanja naše vizije u procesu. Napuštanje starog i stvaranje novog plana, transformacija i prilagođavanje doista su snaga, ne slabost.
Sestra Stevenson: Međutim, tu ističemo značajnu prednost koju dijelimo u pronalaženju naše vizije. Budući da imate spoznaju o evanđelju, kao i pioniri, blagoslovljeni ste evanđeoskim gledištem. Vaša je prednost vidjeti svoje smrtno putovanje gledištem koje je doslovno nebesko.
Starješina Stevenson: Vječno ili evanđeosko gledište pruža korisnu jasnoću koju drugi ne uživaju – čak i u vremenitim pitanjima obrazovanja i profesije. Pokušat ćemo to prikazati slikama, umjesto ne riječima.
Stoga vas molimo da pogledate ovu sliku. Dakle, što vidite? Znate li što ova slika prikazuje?
Sada, pomaže li vam ovo novo gledište steći jasnoću? Je li to sve za vidjeti? Što mislite? Pogledajmo u slijed kako se razotkriva pa pažljivo gledajte.
Starješina Stevenson: Dakle, iako je ovo jednostavna vježba, možete vidjeti – doslovno – što je pred vama u trenutku. Vaša se vizija povećava što dalje idete.
Mudra i poznata poslovica u Izrekama govori: »Kad [vizije] nema, narod se razuzda.«8
Ovo istinito načelo nadalje je u naše doba opisao predsjednik M. Russell Ballard kada je rekao: »Oni koji ostvare najviše u ovom svijetu oni su koji imaju viziju za svoje živote.«9 To je tako istinito!
Naša duhovna vizija, koja dolazi iz našega evanđeoskog gledišta, pruža uvid u sve životne prioritete. Omogućava nam da uskladimo te prioritete i da ih držimo u pravilnoj ravnoteži. Zbog toga vidimo vrlo blisku vezu između vizije i ravnoteže.
Volio bih s vama podijeliti načelo ravnoteže iznoseći osobno iskustvo koje sam imao.
Moj prijatelj, cijenjen u svojoj profesiji, također je bio i vješt i iskusan pilot helikoptera. Jednoga toploga jesenskog dana, nazvao je i rekao nam da leti u Salt Lake City i pitao je bismo li moj poslovni partner i ja željeli da nas usput odbaci do planinskog imanja.
Kamionetom bi nam do tamo trebalo više od dva sata. Helikopterom, trebat će nam svega 15 minuta. Stoga smo odlučili poći.
Dan je bio predivan za let. Mogli smo vidjeti boje jesenskog lišća kada smo počeli slijetati. Bili smo udaljeni manje od minute do slijetanja, kada se repni rotor helikoptera pokvario. To je prouzročilo nekontroliranu vrtnju helikoptera. Bile su to opasne okolnosti.
Na sreću za nas, obuka pilota u protokolu za hitno slijetanje bila mu je gotovo instinktivna. Znao je da nećemo preživjeti slijetanje ako sletimo na nos ili na trbuh helikoptera.
Usred nekontrolirane vrtnje, vješto je okrenuo helikopter na stranu i udarili smo u tlo.
Gorivo je procurilo i iz motora se pojavila vatra. Bio je u mogućnosti isključiti motor, a mi smo izašli iz helikoptera bez eksplozije. Pomoću radnji pilota i ruke Gospodnje, bili smo blagoslovljeni preživljavanjem pada helikoptera.
Od tog dana naučio sam puno o helikopterima. Naše iskustvo helikopterske nesreće bilo je ishod kvara na repnom rotoru što je stvorilo neravnotežu između ključnih elemenata koji održavaju helikopter u zraku. Kada se ostvari ravnoteža između brzine glavnog rotora, repnog rotora i kuta, helikopterski let može biti užitak. Ako ne, onda je zastrašujući! Mogu osobno posvjedočiti o tome.
Izdvojimo trenutak kako bismo detaljnije raščlanili ove kritične elemente.
Prvi je glavni rotor. Okretaji i dužina lopatice stvaraju uzgon i okretni moment. Međutim, moment sile koji napravi glavni rotor mora se nekako uravnotežiti, u protivnom će se helikopter vrtjeti izvan kontrole.
Sestra Stevenson: Zbog toga helikopter ima repni rotor. On stvara suprotnu silu okretnom momentu kojeg stvaraju lopatice iznad glave. Pilot brzinu glavnog rotora kontrolira ručnom komandom. Brzina repnog rotora kontrolirana se pilotovim nogama. Stalna prilagodba brzine ova dva rotora apsolutno je potrebna.
Ako je nema, ishod nije dobar.
Starješina Stevenson: Slijedi palica. Palica kontrolira kut helikoptera, koja zauzvrat kontrolira smjer helikoptera, sposobnost okretanja i stabilnost, radeći u harmoniji s glavnim i repnim rotorom. Pilot upravlja palicom svojom desnom rukom.
Naposljetku, težina tereta i kut helikoptera određuju brzinu i snagu koje su potrebne za glavni i repni rotor.
Sestra Stevenson: Kada su svi ovi elementi sinkronizirani, ravnoteža je predivna. Glavni rotor, repni rotor, palica, težina i kut – to doslovno prkosi gravitaciji.
Kako možete usporediti ovaj prekrasan, no kompliciran helikopterski let s ravnotežom u našim životima?
Starješina Stevenson: Dozvolite mi predstaviti nekoliko misli nadahnutih porukom koju je iznio predsjednik Gordon B. Hinckley na saboru vodstva kojem sam jednom prisustvovao prije mnogo godina. To će možda napraviti tu poveznicu za vas.
Opisao je da »svatko od nas ima četverostruku odgovornost. Prvo, imamo odgovornost prema našim obiteljima. Drugo, imamo odgovornost prema našim poslodavcima. Treće, imamo odgovornost prema Gospodinovu djelu. Četvrto, imamo odgovornost prema samima sebi.«10
Koristeći istu usporedbu o ravnoteži kroz međuovisnost ključnih elemenata helikoptera, pogledajmo ove četiri odgovornosti na isti način.
Sestra Stevenson: Počinjemo od doma i obitelji, ključnim elementima u životu svakoga od nas. Važno je da ne zanemarite obitelj kojoj pripadate. »Ništa što imate nije dragocjenije… Upravo su obiteljski odnosi ono što nosite… u sljedeći život.«11 Crkveni su vođe mnogo toga učinili prethodnih godina kako bi naglasili važnost doma i obitelji.
Nedavne smjernice o novoj ravnoteži između evanđeoske poduke u domu i Crkvi, kao i prilagođeni raspored sastanaka veliki su pokazatelj kako dom i obitelj treba smatrati glavnim rotorom u našim životima.
Predsjednik Nelson postavio nam je izazov da »marljivo radi[mo] na preinačenju svojeg doma u središte učenja evanđelja«. Dok to činimo, obećao je da će »vaš šabat s vremenom… doista biti milina. Vaša će djeca biti ushićena što će učiti i živjeti Spasiteljeva naučavanja, a utjecaj neprijatelja u vašem životu i vašem domu bit će umanjen. Promjene u vašoj obitelji bit će dramatične i održive.«12
Starješina Stevenson: Sljedeće, razmotrimo vaš posao ili profesionalni život – vaše zaposlenje, ili ako ste student, obrazovanje kojem težite koje će vas odvesti do cjelodnevne profesije ili zaposlenja. Obrazovanje, naravno, povećava vašu zapošljivost. Posao vam omogućava da skrbite za sebe, svoju obitelj i druge. Zaposlenje vodi do samodostatnosti, i vremenite i duhovne. U svom radnom okruženju imate odgovornost prema svom poslodavcu, da budete pošteni i odani, da osigurate očekivane rezultate za koje ste plaćeni. Nastojite dati sve od sebe na svom poslu ili u profesiji.
U našem primjeru, zamislite zaposlenje kao repni motor helikoptera.
Sestra Stevenson: Kako biste bili najbolji za sebe i svoju obitelj, pomaže da budete najbolji na svom poslu. Oboje je povezano, a ravnoteža između toga je ključna. Sve više i više poslodavaca, sociologa i poslovnih savjetnika prepoznaju koristi ravnoteže između posla i života.
Starješina Stevenson: Treći ključni dio za ravnotežu u životu su Gospodin i njegovo djelo. To je jedna od glavnih svrha zašto je svatko od nas došao na Zemlju. Ovdje smo kako bismo voljeli, štovali, slijedili i služili njemu i djeci našega Nebeskog Oca, našoj braći i sestrama širom svijeta. Gospodin treba naša nastojanja i talente kako bi izgradio svoje kraljevstvo.
»Upravljajte svojim vremenom kako biste se pobrinuli za svoje crkvene odgovornosti.«13 Smatram da je izraz upravljanje vremenom jako poučan. Zahtijeva svjestan odabir za nas kako bismo »stvorili vrijeme« za služenje Gospodinu i njegovoj Crkvi i kako bismo podesili to vrijeme.
Sestra Stevenson: Neplaćeno vodstvo i služenje dva su razlikovna elementa obnovljene Crkve Isusa Krista. Od svakog od vas zatražit će se da doprinesete kraljevstvu na razne načine. Pozivi koji su upućeni vama i drugima u vašoj obitelji povremeno se možda neće činiti prigodnima. Međutim, »ako… želju imate da Bogu služite, pozvani ste na to djelo«.14
Uz to, naš dragi prorok, predsjednik Nelson, podučio nas je da se naš svijet stalno mijenja, kao i naše služenje u Gospodinovoj Crkvi. Potaknuo nas je da prihvatimo »novo normalno«. Postavio nam je izazov da »poslužuj[emo] drugima. Zadrži[mo] vječno gledište. [I] veliča[mo] svoje pozive.«15
Starješina Stevenson: Ovaj poticaj daje svakome od nas viziju da činimo što smo pozvani činiti, no također nas savjetuje da zadržimo vječno gledište, ili drugim riječima, da ga uskladimo s drugim važnim odgovornostima. O crkvenoj službi razmišljam kao o helikopterskoj palici, koja nas i stabilizira i usmjerava.
Sestra Stevenson: Posljednji element koji osigurava ravnotežu odgovornost je prema sebi.
Život može biti toliko užurban. Važno je povremeno usporiti kako bismo se napunili i pomnije osmotrili svoje vlastite potrebe, poput odmora, vježbanja, rekreacije i osobnoga duhovnog razvoja. Crkveni su vođe nedavno dali dragocjene i praktične prijedloge kako bi nam pomogli to učiniti.
Starješina Stevenson: Jesu, Lesa. Nedavno je predsjednik Ballard predložio kako je važno pronaći vrijeme za mir. Rekao je:
»Iako je tehnologija tako često bila blagoslov u mom životu, također može biti distrakcija koja postavlja barijeru između nas i naše sposobnosti da čujemo glas Gospodnji. Svojim unucima govorim kako trebaju izdvojiti vrijeme za mir svakog dana da razmisle o svojim životima i promisle što Gospodin želi da oni učine…
Ne mogu se povezati s nebesima u masovnoj graji… Kada sam u [tihom] raspoloženju i nastojim biti u miru, tada dobivam dojmove.«16
Starješina Jeffrey R. Holland govori o ustrajnoj molitvi. Rekao je ovo: »Velika se lekcija nalazi u… žurnoj, ustrajnoj molitvi da se probijemo kroz… neprijateljevo protivljenje, dnevne brige ili distrakcije u našem umu.«17
Sestra Stevenson: Sestra Jean B. Bingham, opća predsjednica Potpornog društva, opisala je tri elementa da pomognemo sebi, a svaki je vrlo dragocjen.
Prvo, ona poziva Duha kroz Sveta pisma. Rekla je: »Jedna od prvih stvari koju radim ujutro kako bih imala Duha čitanje je Svetih pisama. To mi pomaže imati pravi misaoni okvir kako bih mogla primiti objavu.«
Njezin drugi element hramsko je bogoštovlje. »Još jedan čudesan način da možemo jasnije čuti Spasiteljev glas je pohađanje hrama. Ponekad kada sjedim u hramu, primit ću odgovor na molitvu ili će nešto doći u um kada sam dovoljno mirna da slušam Duha.«
Treći, rekla je: »Glazba… mi pomaže čuti glas Spasitelja. Volim slušati pjesme, čak i ako samo čujem instrumentalnu glazbu bez riječi. Znam te riječi jer ih toliko dugo pjevam, tako da dođu u moj um.«18
Starješina Stevenson: Čini se da je izdvajanje vremena za sebe često najteže, a ipak je to vrlo važno. Čuo sam da se to opisuje tako da se zaustavimo dovoljno dugo tijekom užurbanog piljenja da naoštrimo oštricu pile.
Sestra Stevenson: Prisjećanje da imamo odgovornost prema sebi i uvođenje toga korak po korak u naše živote bit će blagoslov. Otkrila sam da dok se razvijam fizički, emocionalno i duhovno, ne samo da to donosi veliku korist meni osobno, već mi omogućuje da njegujem svoju obitelj i prijatelje.
Pogledajte kako glatko ova četiri aspekta našeg života teku ako se provode s vizijom i ravnotežom! Idu dobro zajedno, zar ne?
Starješina Stevenson: Doista idu. Dakle, čak i dok pričamo o ravnoteži u ovim različitim aspektima svojih života, trebamo to staviti u pravo gledište.
Starješina David A. Bednar sažeo je to na vrlo pragmatičan način u nedavnoj objavi na društvenoj mreži. Napisao je: »Ponekad se osvrnemo na sve naše odgovornosti kod kuće, u školi, na poslu i u Crkvi i pitamo se kako možemo postići ravnotežu među toliko mnogo suprotnih zahtjeva našeg doba. Umjesto da se izluđujemo pokušavajući činiti sve u isto vrijeme, trebamo utvrditi nekoliko temeljnih stvari koje su naši najveći prioriteti. Tada možemo nastojati dati svakoj od njih pažnju koju trebaju – jednoj po jednoj.«19
Lesa, to me podsjeća na vrlo pamtljivo iskustvo s mojim ocem. Bio sam mladi otac, novopozvani biskup sa zahtjevnim, rastućim poslovanjem. Jedne večeri došao sam kasno na obiteljsku rođendansku zabavu. Naša djeca i njihovi rođaci bili su posvuda. No ušao sam u kuću isključen te krenuo i sjeo u ugao sobe, brinući se o poslovnim predmetima toga dana i o onom što se događalo u odjelu.
Moj mi je otac prišao i neuobičajeno strogim glasom rekao: »Gary, što to radiš?« Kada sam mu rekao za svoje brige o svim svojim odgovornostima u Crkvi i na poslu, bio sam siguran da će biti vrlo sućutan. No nije bio. Zapravo, sjeo je pored mene i rekao mi da se brine za mene i da trebam napraviti neke prilagodbe kako ne bih bio toliko isključen iz svoje obitelji kada sam s njima. Sjećaš li se toga, Lesa?
Sestra Stevenson: Dobro se sjećam toga.
Starješina Stevenson: Rekao je: »Kada si doma, neka dom bude prioritet, a ne Crkva i posao. Kada si na poslu, odaberi neka posao bude prioritet, ne dom i Crkva. Kada si u Crkvi, odaberi neka Crkva bude prioritet, ne posao i dom.«
Dakle, taj je savjet bio izazovan za integrirati, a čak sam i sada daleko od savršenog, ali mi je doista pomogao. Oteretio me i uvelike se isplatio u mojem životu. Stoga bih pozvao svakoga od vas da razmisli o tome i pokuša učiniti to za sebe.
Zanimljivo, ovo je gotovo isto ono što je starješina Bednar savjetovao u svojoj objavi na društvenim medijima koju smo spomenuli. Iznio je da »ovo može zvučati pojednostavljeno, no ne bismo trebali biti frustrirani te trošiti trud i vrijeme pokušavajući postići savršenu ravnotežu među svim važnim stvarima koje trebamo činiti. Dok se iskreno molimo za Božju pomoć da utvrdimo što je najvažnije, on će nas voditi i pomoći nam da usmjermo svoja nastojanja iz dana u dan.«20
Sestra Stevenson: Sada, imam malo loših vijesti za iznijeti. Ako slijedite ovaj savjet i krenete naprijed s ravnotežom i vizijom, vjerojatno ćete i dalje imati nekoliko neuspjeha. Dogodit će vam se nekoliko ogrebotina i modrica.
Možda će biti trenutaka kada će vaša vizija biti pomućena maglovitom stazom ili ćete možda izgubiti svoju ravnotežu. No postoji i dobra vijest: Vi ste sinovi i kćeri brižnoga Nebeskog Oca.
U Svetim pismima podučava nas se: »Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage… i trijeznosti.«21 Nemojte zaboraviti ovaj važan savjet samoga Gospodina: »Stoga budite odvažni, i ne bojte se, jer ja sam, Gospod, s vama i stajat ću uz vas.«22 I tako, imate stalan, božanski izvor snage u našem ljubljenom Spasitelju, i to Isusu Kristu.
Starješina Stevenson: Poslušajte sada nadahnuti poticaj predsjednika Nelsona za svakoga od vas ovdje danas. Rekao je: »Bog je znao… da put saveza neće biti lako naći niti ostati na njemu. Stoga je poslao svoga Jedinorođenog Sina da pomiri za nas i pokaže nam put. Božanska moć dostupna svima koji vole i slijede Isusa Krista moć je da nas iscijeli, osnaži, očisti od grijeha i veliča nas da činimo stvari koje sami od sebe nikada ne bismo mogli činiti.«23
Sestra Stevenson: Neka vam spoznaja o tome tko ste doista i tko je na vašoj strani pomogne živjeti svoj život s jasnom vizijom i postojanom ravnotežom. Gospodin će »povećat[i] vaše prilike, proširiti vaše razumijevanje i ojačati vas«.24
Starješina Stevenson: Dakle, bilo je predivno biti s vama večeras. I sada bismo voljeli završiti izražavajući našu zahvalnost i upućujući poziv svakome od vas te iznoseći svoja osvjedočenja. Pozivam vas da prvo razmotrite kako vaša evanđeoska vizija jamči i potvrđuje vaš identitet kao kćeri Božje ili sina Božjega.
Drugo, razmotrite kako se nosite sa svojim četverostrukim dužnostima prema domu i obitelji, prema obrazovanju i zaposlenju, prema Crkvi i prema sebi.
Treće, pozivam vas da pronađete tiho mjesto i zapišete neke dojmove koje ste osjetili tijekom ovog sastanka duhovne misli. Upamtite, kao članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, svatko je od vas darovan suputništvom Duha Svetoga.
Sestra Stevenson: Dok djelujete prema pozivima starješine Stevensona, nemojte zaboraviti na pionire koji su došli prije nas – one o kojima smo govorili, a koji su se naselili u ovoj dolini, kao i one u vašim zasebnim obiteljima i domovinama. Njihov pionirski duh i primjer vršenja onoga što je teško može vam dati pouzdanje da i vi vršite ono što je teško.
Starješina Stevenson: Poput prvih svetaca posljednjih dana, gledamo prema van. Gledamo prema gore. I gledamo unutra radi evanđeoske vizije i ravnoteže.
Sestra Stevenson: Iznosim svoje osvjedočenje da možete zadobiti taj »savršen sjaj nade«,25 da Nebeski Otac poznaje svakoga od vas imenom i da vas voli. Iznosim svoje osvjedočenje o Isusu Kristu kao Jedinorođenom Sinu živoga Boga, i to činim u ime Isusa Krista. Amen.
Starješina Stevenson: Amen. Hvala ti, Lesa. I ja iznosim svoje osvjedočenje i svjedočanstvo vama, našoj mladoj, predivnoj braći i sestrama. Iznosim svoje osvjedočenje da smo djeca brižnih nebeskih roditelja, da vas Nebeski Otac voli, a nauk je Oca da on želi da se sva njegova djeca vrate k njemu.
Dakle, ovaj je nauk omogućio njegov Sin, naš voljeni Spasitelj Isus Krist. Kroz njegovo Pomirenje možemo se vratiti u nazočnost našega ljubljenoga Nebeskog Oca. Iznosim vam svoje svjedočanstvo o tome. Iznosim svoje osvjedočenje o Isusu Kristu i njegovoj svetoj ulozi kao našega Spasitelja i našega Otkupitelja. I činim to u njegovo ime, Isusa Krista. Amen.