Sastanci duhovne misli u 2021. godini
Institut: Pasivno pohađati ili aktivno sudjelovati?


Institut: Pasivno pohađati ili aktivno sudjelovati?

Iz govora održanog na sastanku duhovne misli mlade odrasle osobe u Europi i Africi, 7. ožujka 2021.

Moja voljena mlada odrasla braćo i sestre diljem ove ogromne virtualne publike, velika mi je osobna povlastica govoriti vam večeras u ovom okruženju sastanka duhovne misli. Jedan razlog zašto sam tako zadovoljan je zato što ovu večer sponzorira program Instituta vjere Crkve i ova mu je večer posvećena te je ovo »prvo takve vrste«. Večeras nastojimo doprijeti puno dalje od ranijih granica.

U prošlosti je bilo uobičajeno da jedan od općih autoriteta ili općih službenika Crkve ode na jednu lokaciju instituta i prenese svoju poruku toj jednoj publici. Pa, taj je pristup bio u redu kada je Crkva bila mala, a instituti malobrojni. No kako su Crkva i naša populacija mladih odraslih osoba rasle, trebali smo učinkovitije koristiti vrijeme naše braće i sestara. Stoga večeras podučavamo i svjedočimo ne samo na jednoj lokaciji instituta, već prednostima tehnologije odašiljemo vjerojatno jednim od najvećih publikā s više instituta koje smo ikada imali – od Newscastlea do Novosibirska, od Kopenhagena do Cape Towna. Biti dio toga doista je uzbudljivo. Večeras stvarate povijest.

Još jedna osobna povlastica večeras jest prilika biti s biskupom Géraldom Causséom, sestrom Bonnie Cordon i bratom Chadom Webbom. Predstavljeni su vam kao vođe Crkve, no predstavljam vam ih i kao svoje drage i vrlo osobne prijatelje.

I naposljetku, ovaj je sastanak duhovne misli poseban za mene jer sam prije 55 godina diplomirao na BYU-u i prihvatio svoj prvi pravi, pošteni posao na puno radno vrijeme. U vjerojatno ozbiljnoj pogrešci s njihove strane, administratori u Crkvenom obrazovnom sustavu zaposlili su me kao učitelja i ravnatelja instituta. Volio sam to iskustvo i od tada trajno volim program instituta i polaznike instituta.

Sada, na početku želim jasno naglasiti da nas četvero neće učiniti veliki pritisak da vi »dolazite na institut«, ili kako neki od polaznika kažu: »pohađate institut«. Mi nismo novačitelji za taj program i mlade odrasle osobe ne bi smjele osjećati da je popunjavanje tečajeva instituta svrha ovog sastanka duhovne misli ili, u tom svojstvu, svrha samog programa instituta. Vi ne postojite zato da institut postane uspješan crkveni program. Ne, sasvim je suprotno. Institut postoji kako biste vi mogli postati uspješni svetci posljednjih dana. Stoga vas nećemo nagovarati na pohađanje instituta ni približno onoliko koliko ćemo vas pozivati da dopustite institutu da pokrene vas. Doista, naslov mojih riječi večeras je: »Institut: Pasivno pohađati ili aktivno sudjelovati?« I gdje bi vas to trebalo odvesti?

Prvo i najvažnije, želimo da vas približi vašem Ocu na Nebu, bliže njegovu Sinu Isusu Kristu, bliže Duhu Svetome. Iz našeg iskustva u raznim zaduženjima diljem svijeta, imamo dojam da se neki od vas osjećaju udaljeni od Boga, udaljeni od osobnog osjećaja za poslanje i Pomirenje Isusa Krista te da su vam strana svakodnevna iskustva s Duhom Svetim i njegovim vodstvom u vašem životu. Ne osjećate se nužno svi tako, ali mnogi se od vas tako osjećaju. To brine sve nas jer je sam Spasitelj u svojoj velikoj molitvi rekao: »Ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.«1

Dakle, putovanje s institutom nije samo ugodno duhovno iskustvo ili malo utjehe za obeshrabrujući dan. Ne, naše znanje o članovima Božanstva te naš odnos s njima u srži je naše potrage za vječnim životom. Dakle, jedno od odredišta na koje vas institut može odvesti jest do duboke, moćne, zapanjujuće spoznaje da je vaša sreća, vaša sigurnost, vaš duševni mir te naposljetku vaše spasenje u srži svega što ova božanska bića čine. Evo, ne mislim samo na neke stvari koje čine; mislim na sve što oni čine. Sve što Bog, Krist i Duh Sveti čine – ne govoreći ništa o anđelima nebeskim kojima zapovijedaju – ima veze s ostvarivanjem vaših nadanja, snova i vašega vječnog života. Ako nešto ne doprinosi vašoj sreći i napretku, oni to ne čine. Kako to možete znati? Pa, to ćete znati na satu instituta koji vas »dovede« riječi Božjoj. U ovom slučaju, možda bi vas mogao dovesti u Mormonovu knjigu.

Kako se prorok Nefi sve više približavao kraju svojeg života, njegove su propovijedi i naučavanja postala odvažnija i za mene ljepša. Njegovi zapisi sačinjavaju prvih 117 stranica Mormonove knjige onako kako ih sada imamo u izdanju na engleskom jeziku, no molim vas, obratite pažnju na završnih 20 stranica tog materijala, stranice koje čine njegovo posljednje svjedočanstvo. Tamo nam piše ovu jednostavnu istinu koja je u srcu njegove vjere: »Kažem vam da Gospod Bog… ne čini ništa, osim ako to nije u korist svijeta.«2

Kako jednostavna, jednostavna izjava, no kakva snažna utjeha kada shvatimo da smo vi i ja njegov svijet. Taj mi stih, zajedno s mnogim drugim odlomcima iz Svetih pisama, govori da smo najviši Božji prioritet, da je sama njegova svrha – njegovo djelo – blagosloviti nas. Kao takav, on nas neće sada niti će nas ikada napustiti, zaboraviti ili odustati od nas. A ova je ljubav, ova briga za nas, beskrajna. Mormon je podučavao: »ono što je od Boga poziva i mami da se čini dobro neprestance3 Neprestance. Unatoč činjenici da on ima svemir kojim treba upravljati – planete koje treba držati u svojim orbitama, sunčeve sustave koji treba držati da ne izgore, bezbrojne zvijezde koje on ipak broji i čija imena on poznaje, i sve to cvijeće koje treba procvjetati u proljeće – trebam li nastaviti? Trebam li navesti sav posao, odgovornosti i dužnosti koje Bog ima kako bih iznio poantu da je sve to usmjereno prema nama, ali na drugom mjestu u odnosu na nas, našu djecu, njegovu djecu – i da je privlačenje – poticanje njegove ljubavi za naše dobro, našu sreću, naše spasenje – stalno?

»Ovo je djelo moje i slava moja — ostvarivati besmrtnost i vječni život čovjeka.«4

»On ne čini ništa, osim ako to nije u korist [njegove djece].«5

»Ono što je od Boga poziva i mami da se čini dobro neprestance.«6

»Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina.«7

Pa, mogli bismo još nabrajati. Program instituta posvećen je približiti vas razumijevanju te vrste vjernog, pouzdanog, nepogrešivog Boga.

Ovi primjeri koje sam upravo upotrijebio iz Svetih pisama predlažu ugodno putovanje na koje vas razred instituta može odvesti. To znači putovati u Sveta pisma i pronaći čudo koje se tu nalazi. Jedno od mojih mnogih duhovnih iskustava sa Svetim pismima bilo je na dan kada sam proučavao odsjek 5 Nauka i saveza na nastavi na BYU-u. (Nauk i savezi slučajno su tečaj proučavanja Dođi i slijedi me koji pratimo ove godine.)

U ovom odsjeku Svetih pisama Gospodin daje upute Josephu Smithu o iznošenju Mormonove knjige na vidjelo javnosti. Joseph ima samo 23 godine, točno u dobi nekih od vas. Posjedovao je zlatne ploče gotovo 18 mjeseci, no bio je okružen tolikim izazovima i suočen s toliko mnogo prepreka da nije mogao napraviti bilo kakav značajan prijevod.

Nadalje, zasigurno je imao toliko toga na umu za što je znao da tek treba učiniti. Samo razmislite što je bilo uključeno u obnavljanju svega što se odnosi na Kraljevstvo Božje. Morao je biti zastupnik za obnovu same Crkve s njezinim apostolima, prorocima, službenicima i svećeništvima. On će primiti objavu po pitanju desetine i misijā, Riječi mudrosti i upravljanja Crkvom. Trebao je podučavati načela samodostatnosti, organizirati Potporno društvo, graditi hramove. Trebao je napraviti planove za Novi Jeruzalem i poslati misionare na četiri kraja Zemlje. On je sve to trebao učiniti i, kako se ispostavilo, neće dugo živjeti u svom nastojanju da to učini. No u svakom slučaju, sve ovo i više ležalo je pred njim u proljeće 1829.

No evo što je Gospodin rekao:

»[Josephe,] ti imaš dar za prevođenje ploča; i to je prvi dar koji ti dadoh; i zapovjedih ti da ne polažeš pravo ni na kakav drugi dar sve dok se svrha moja ne ispuni u ovome; jer neću ti udijeliti nijedan drugi dar dok se ovo ne dovrši.«8

Sjećam se kada smo proučavali taj stih iz Svetih pisama na mojem satu vjeronauka. Shvatio sam – gotovo po prvi put – koliko je doista presudno Sveto pismo bilo za našeg Oca na Nebu i za Obnovu evanđelja i za nas u našem svakodnevnom životu. Poruka je 5. odsjeka da unatoč svemu što je ležalo pred Josephom za ostvariti, on nije trebao ništa učiniti – nije trebao razvijati nijedan drugi dar – sve dok nije dovršio prijevod Mormonove knjige i ponudio veličanstveno svetopisamsko svjedočanstvo svijetu za Krista. Trebalo je krenuti redom, a Sveta pisma bila su prva od Josephovih dužnosti. Tek je nakon toga trebao obavljati druge zadatke koji su ga čekali. Nije moglo biti uspješne Obnove ili uspostave Crkve bez temelja ovog objavljenog Svetog pisma. U tom istom duhu, naši životi ne mogu ići naprijed svojim propisanim pravcima bez temelja Svetih pisama na kojem možemo napredovati i graditi. To je ono što tečaj instituta može pružiti. Tamo vas može »odvesti«.

Proučavanje Svetih pisama pruža ključnu pripremu za još jedno važno putovanje na koje mnogi od vas moraju poći. Nadamo se da će svaki sposoban mladić, i onoliko odraslih žena koliko ih se odluči, služiti cjelodnevnu misiju. No prije nego što to učinite, trebali biste proučavati i voljeti Sveta pisma. To je ono što je Gospodin podučio Hyruma Smitha kada je želio otići na misiju čak i prije nego što je Crkva službeno uspostavljena. Samo dva mjeseca nakon što je Gospodin rekao Josephu da svoj najveći prioritet posveti prevođenju Mormonove knjige, dao je ovu objavu prorokovu divnom i vjernom starijem bratu. Uočite ulogu koju Sveta pisma igraju u dovođenju moći misionarskom podučavanju.

I citiram: »Gle, njiva je već bijela za žetvu; zato, tko god hoće žeti nek zamahuje srpom svojim u snazi svojoj… i nastoj uspostaviti i utemeljiti stvar sionsku… Gle, zapovijedam ti, ne trebaš držati da si pozvan propovijedati sve dok ne budeš pozvan. Pričekaj još malo, dok ne budeš imao riječ moju, stijenu moju… i evanđelje moje, da bi mogao spoznati zasigurno nauk moj.

Ne nastoj navješćivati riječ moju, već prvo nastoj zadobiti riječ moju, i tad će jezik tvoj biti odriješen; tad ćeš, zaželiš li, imati Duh moj i riječ moju, da, moć Božju za uvjeravanje ljudi.«9

Sjećam se priče o posjetu predsjednika Hugha B. Browna jednoj misiji. Tijekom sabora želio je održati sastanak svjedočanstva. S vremena na vrijeme, misionar za misionarom ustao je i rekao: »Znam da je evanđelje istinito.« Na početku sastanka, predsjednik Brown ustao je i rekao: »Zahvalan sam što svi vi ʻznate da je evanđelje istinitoʼ, no čekam jednog od vas da kaže: ʻPoznajem evanđeljeʼ. Tada bih bio više zadivljen kada kažete da znate da je istinito.«10

Naravno, pokušavao je podučiti te misionare nečemu. Igrao je ulogu istraživača koji je po prvi puta čuo misionarske lekcije. Želio je da starješine i sestre znaju da trebaju imati razumno poznavanje nauka Crkve prije nego što njihovo svjedočanstvo o njemu može biti vrlo utjecajno. To vrijedi i danas za sve vas misionare i buduće misionare kao što je vrijedilo i za Hyruma Smitha. Poznajte Sveta pisma. Tada će vam Duh pomoći u podučavanju »moć[u] Božj[om] za uvjeravanje ljudi«.11 Kakve li velike formule za misionarski uspjeh. A za sve vas koji ste već služili svoje misije, zadržite misionarski stav. Ostanite u Svetim pismima. Ostanite vješti s njima na tečaju instituta. Trebamo vas da podučavate i svjedočite o njima ostatak svojeg života.

Dopustite mi da vam iznesem jedno završno putovanje na koje vas standardna djela i tečaj instituta mogu odvesti. To je putovanje da čujemo glas Gospodnji, iskustvo za kojim svi mi žeđamo. Poslušajte ovaj nauk.

Nakon rane objave koja će postati odsjek 18 Nauka i saveza, dana netom prije nego što su Petar, Jakov i Ivan došli obnoviti Melkisedekovo svećeništvo, Gospodin govori o ovim objavama koje su sada zapisane i sakupljene:

»Ove riječi nisu od ljudi ni od čovjeka, već od mene…

moj je glas onaj koji vam ih govori; jer one su vam dane Duhom mojim, i moću mojom možete ih čitati jedan drugome; i osim ako to ne bijaše mojom moću ne biste ih mogli imati.

Stoga«, sad poslušajte, »stoga možete posvjedočiti da čuste glas moj, i znate riječi moje.«12

Čitanje Svetih pisama »jedan drugome«? Meni to zvuči kao tečaj instituta. No bilo da se govori o tečaju ili sakramentalnom sastanku, saboru kolčića ili osobnom vremenu proučavanja, kada čitamo ili čujemo Sveta pisma, mi čujemo Božji glas i to je posebna, sveta stvar. To je putovanje na koje se vrijedi uputiti.

Neka vam ga tečaj instituta pomogne ostvariti. A sad, moji ljubljeni mladi prijatelji, imate sjajno djelo za učiniti. Vi ste, poput Estere, rođeni zbog časa kao što je ovaj. Nemojte se bojati i nemojte se obeshrabriti. Bog će uvijek biti s vama na vašem putovanju. Samo pripazite da povedete njega i ponesete njegovu riječ sa sobom. Molite se uvijek da čujete njegov glas u tim Svetim pismima.

Imat ću priliku iznijeti svoje svjedočanstvo dok zatvaramo ovaj sastanak, no dopustite mi reći ovdje da volim Sveta pisma i pitam se kamo bi me moje putovanje u životu odvelo bez njih. Znam da Isus jest Krist i znam da je evanđelje istinito, barem djelomično zbog Svetih pisama i zbog iskustava na tečajevima poput onih koje nude instituti vjere. Mogu reći: »Znam da Isus jest Krist i evanđelje je istinito« jer mogu reći: »Poznajem Isusa Krista i poznajem evanđelje« – barem ih počinjem poznavati, a to je povlastica života. Pozivam vas da se uputite na isto putovanje. U ime Isusa Krista. Amen.

Ispišite