Novi amigos (prijatelji)
Autorica živi u Uti, SAD.
Brigit nije znala španjolski jezik. Kako bi mogla ikoga upoznati?
»Bijah putnik, i primiste me« (Matej 25:35).
Brigit je zurila van kroz prozor auta dok se njezina obitelj vozila kroz uske ulice Caracasa u Venezueli. Vidjela je jarko obojene kuće i velike zelene planine. Bilo je to predivno mjesto. Mama i tata rekli su da će život tu biti nova avantura.
No Brigit se i dalje osjećala zabrinuto. Danas im je bilo prvi puta da su išli u crkvu u svojoj novoj zemlji.
Mama se okrenula Brigit. »Jesi li dobro, dušice?« upitala je. »Izgledaš kao da se ne osjećaš baš dobro.«
Brigit je prekrižila svoje ruke. »Uplašena sam. Ne govorim španjolski. Kako mogu steći prijatelje?«
Mama je posegnula da bi primila Brigitinu ruku. »Znam da si zabrinuta. Bit će sve u redu. Duboko udahni nekoliko puta.«
Brigit je pogledala dolje prema svojim rukama. Bile su hladne iako je vani bilo vruće. Njezino je srce brže zakucalo i imala je čudan osjećaj u svojem trbuhu kada je auto ušao na crkveno parkiralište. Kako će crkva izgledati? Hoće li išta razumjeti?
Hodajući prema kapeli, Brigit se osjećala kao stranac. Gledala je uokolo prema drugim obiteljima; sve su govorile španjolskim jezikom. Tada je vidjela dvije djevojčice oko njezine dobi.
Čim su djevojčice vidjele Brigit, požurile su prema njoj. Brzo su govorile radosnim glasovima, velikim osmjesima.
No nije mogla ništa razumjeti što su govorile. Hoće li otići kada otkriju da ne pričam španjolskim jezikom? pitala se.
Brigit je duboko udahnula. »No hablo español«, rekla je kimajući glavom. »Ne govorim španjolski.« Suze su joj počele ispunjati oči.
Djevojčice su samo slegnule svojim ramenima i nasmiješile se još više. Jedna je djevojčica pokazala prema sebi i rekla: »Dayana.« Tada je pokazala prema drugoj djevojčici i rekla: »Andrea.«
Brigitine su se brige počele topiti. Nasmiješila se djevojčicama i pokazala prema sebi. »Brigit.«
Dayana i Andrea sjele su uz Brigit. Podučile su je kako reći »Sveta pisma« na španjolskom jeziku i još nekoliko riječi. Kada je započeo sakramentalni sastanak, Brigit je počela osjećati toplinu i mir u svojem srcu.
Nakon Male škole, Brigit i njezine nove prijateljice sjedile su na travi izvan crkve dok su njihovi roditelji razgovarali. Dayana i Andrea podučile su Brigit još neke riječi na španjolskom jeziku. Tada je Dayana pokazala prema stablu i upitala: »¿Inglés?«
Brigit se nasmiješila i također pokazala. »Stablo«, rekla je. Sjajila je i pokazivala prema drugim stvarima, izgovarajući riječi na engleskom jeziku. Dayana i Andrea ponavljale su riječi na engleskom jeziku. Tada su podučile Brigit kako ih reći na španjolskom jeziku. Brigit je naučila razne korisne riječi, poput libro (knjiga), casa (kuća) i coche (auto). Najbolje od svega, podučile su je kako reći amigos (prijatelji).
Ubrzo je došlo vrijeme za odlazak kući. Brigit je mahnula pozdravljajući Dayanu i Andreu.
»Kakav ti je bio prvi dan u crkvi u Venezueli?« upitao je tata.
Brigit se nasmiješila. »Bio je sjajan! Stekla sam neke prijateljice. I podučavaju me španjolski jezik!«
»To je predivno! Jako mi je drago da si imala dobar dan.«
Brigit je razmišljala o tome kako su joj Dayana i Andrea izrazile dobrodošlicu. Više se nije osjećala kao stranac. Znala je da joj je Nebeski Otac pomagao steći prijatelje. I nije mogla dočekati da vidi što će joj ostatak njezina vremena u Caracasu donijeti!
Ilustracije: Julia Castaño