Pozovimo sve

Amber Healey

(temeljeno na istinitoj priči)

Autorica živi u Uti, SAD.

Jarom je htio da njegova cijela obitelj dođe na njegovo krštenje.

»Zauvijek želim biti ja s obitelji, po Kristu put je meni dan« (Dječja pjesmarica, 98).

Maori family sitting outside a small building called a marae

Jarom je sjeo na travu ispred maraea svoje bake. Skoro je bilo vrijeme za početak obiteljske zabave.

Pogledao je gore prema crvenim rezbarijama s bočne strane građevine. »Mama, kako kažeš bakino ime na znakovnom jeziku?« upitao je. Jaromova je baka bila gluha. Ponekada bi vježbali znakovni jezik da bi je se sjećali.

»Ovako«, rekla je majka. Polako je znakovni jezikom pokazala njezino ime. Jarom je ponovio znakove svojim rukama. Volio je učiti o svojoj obitelji.

»Želim pokušati! Jeromova je sestrična Kati sjela uz njih. Mama je ponovno znakovnim jezikom pokazala ime.

»Možemo li sljedećeg mjeseca na mojem krštenju otpjevati pjesmu na znakovnom jeziku?« upitao je Jarom.

»Naravno«, rekla je majka.

»Što je krštenje?« upitala je Kati.

Veći dio Jaromove obitelji nisu bili članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. »Biti kršten nešto je posebno u mojoj crkvi«, rekao je Jarom. »Tada daješ obećanje da ćeš slijediti Isusa, a on ti obećava da će ti pomoći.«

»Kul«, rekla je Kati.

»Bi li željela doći na moje krštenje?« upitao je Jarom.

»Naravno!« nasmiješila se Kati. Tada se Jarom okrenuo prema svojoj majci.

»Možemo li upitati ostale rođake da i oni dođu? I moje tetke i stričeve?«

Majka je klimnula glavom. »Mislim da je to sjajna ideja.«

Jarom i majka pozvali su ostatak obitelji da dođe na krštenje. Ni tetke ni stričevi nisu puno znali o krštenju. No znali su da je to bio poseban dan za Jaroma. »Bit ćemo tamo!« rekli su.

Tjedni su prolazili. Naposljetku je došao dan Jaromova krštenja! Kada je Jarom ušao u kapelu, jako se osmjehnuo. Svaki je red bio ispunjen članovima njegove obitelji!

family standing with boy dressed in white for baptism

Prvo je Jaromov tata govorio o krštenju i daru Duha Svetoga. Također je govorio o tome koliko su važne obitelji. »Jako smo sretni zbog toga što će Jarom danas biti kršten. I jako smo sretni što je naša obitelj s nama!« rekao je. »Koja je najvažnija stvar na svijetu?« upitao je. »To su ljudi, ljudi, ljudi.«

Svi su se nasmiješili. Bila je to maorska izreka koju su svi voljeli.

Nakon očeva govora, došao je red na Jaroma i majku. Otpjevali su pjesmu iz Male škole na znakovnom jeziku. Zbog toga se Jarom osjećao bliže svojoj baki.

Tada su Jarom i otac sišli u krstionicu. Dok je stajao u vodi, Jarom je pogledao gore prema cijeloj svojoj obitelji. Rođaci, tetke, stričevi. Svi su bili tu!

Jarom je zatvorio svoje oči. Osjetio je topao, miran osjećaj. Osjećao je kao da mu netko daje veliki zagrljaj. Sjetio se svoje bake. Sjetio se svojih predaka. Znao je da su i oni ponosni na njega.

Jarom se presvukao u suhu odjeću. Tada je zagrlio svakog člana svoje obitelji. Bio je zahvalan na svima njima. I bio je zahvalan na članovima svoje obitelji na Nebu koje će jednoga dana moći upoznati. Jarom je htio nastaviti s donošenjem dobrih odluka kako bi oni bili ponosni.