»Kapi vjere«, Prijatelj, ožujak 2024., stranice 30. – 31.
Kapi vjere
Jacob je imao problem – uvijek je bio tako pospan!
Ova se priča dogodila u Brazilu.
»Jacobe, znaš li odgovor?« gđa Lelis je upitala.
Jacob je otvorio oči i podignuo glavu sa stola. Svi su ga njegovi kolege iz razreda promatrali. I njegova je učiteljica također zurila u njega. Osjetio je kako mu se obrazi zagrijavaju. Ponovno je zaspao na satu!
»Žao mi je, gospođo Lelis«, rekao je. »Možete li, molim vas, ponoviti pitanje?«
»Naravno. Ali molim te prestani drijemati na nastavi.«
Skutrio se na svom sjedalu. »Da, gospođo.«
Jacob je došao u svoju novu školu prije samo nekoliko tjedana. Volio je učiti, a njegovi su kolege iz razreda bili dragi. Ali postojao je jedan problem – uvijek je bio tako pospan! Njegova je nova škola bila daleko pa se trebao vrlo rano probuditi kako bi bio tamo na vrijeme.
U početku je bilo lako usredotočiti se na nastavi. Ali postajalo je sve teže i teže. Ponekad je Jacob bio toliko umoran da bi zaspao.
Sljedeći je dan ravnateljica škole zamolila Jacoba i njegove roditelje da se sastanu s njom. Nasmiješila se i izrazila im dobrodošlicu u svoj ured.
»Drago mi je što ste ovdje«, rekla je. »Jacob je sjajan učenik. Ali njegova učiteljica kaže da nije zainteresiran za svoje predmete. Ponekad nije usredotočen i čini se vrlo umoran. Je li on dobro?«
Njegova je majka kimnula. »Jacob je naporno radio kako bi mogao ići u školu ovdje, ali to je daleko od naše kuće. On se treba probuditi rano svaki dan. Stoga on bude pospan na svojim jutarnjim satovima.«
»O, je li to sve?« rekla je ravnateljica. »Trebali biste probati kapi kave! Stavite nekoliko kapi vrlo snažne kave u Jacobovo piće svakog jutra. To će ga držati budnim.«
Jakov se namrštio. »Ali naša obitelj ne pije kavu, gospođo.«
Ravnateljica je izgledala zbunjeno. »Bit će ti teško učiti ako nastaviš spavati. Trebao bi barem razmisliti o tome.«
Kada su napustili ravnateljičin ured, Jacobove su misli bile pomiješane. Želio je biti bolji u školi, ali želio je također i slijediti zapovijedi.
Te je večeri njegova obitelj čitala o Riječi mudrosti u Svetim pismima.
Kada je Jacob došao na red, on je pročitao: »A svi sveci koji se spomenu obdržavati i izvršavati ove besjede… naći će mudrost i velika blaga spoznaje. I trčat će, a neće biti umorni, i hodat će, a neće malaksati.«*
Tada je dobio ideju!
Ustao je sa svoje stolice. »Umjesto kapi kave, koristit ću kapi vjere!«
»Kako to misliš?« pitao je njegov otac.
Jacob se nasmiješio. »Svako jutro prije doručka možemo se pomoliti i zamoliti Nebeskog Oca da me blagoslovi tako da se ne osjećam pospano. Naše će molitve biti poput kapi vjere!«
Mama i tata također su se nasmiješili. To zvuči kao odlična ideja!« rekao je tata.
Sljedećeg jutra njihova je obitelj kleknula i pomolila se da Jacob ima energije ostati budan. Isto su učinili i sljedeći dan. I dan nakon toga. Svake je večeri Jacob također pokušavao ranije ići u krevet. I svakog je jutra Jacobova obitelj imala vjeru da će mu Nebeski Otac pomoći.
S vremenom su njihove kapi vjere djelovale. Jacob se mogao usredotočiti cijeli dan! Bog je uslišao njihove molitve. Jacob je znao da je on ponosan na njega jer je slijedio Riječ mudrosti.
»Spreman za nastavu, Jacobe?« gđa Lelis upitala je jednog jutra kad je ušao u učionicu.
Jacob je kimnuo s velikim osmjehom na licu. Primio je kapi vjere prije škole. Bio je spreman na sve!
Ilustracije: Raquel Martin