Kako se suočiti s tri tipa kušnji

David Dickson

crkveni časopisi

Život ima mnogo raznih izazova, no obraćanje Bogu uvijek je odgovor.

Iz zavisti, Josipova braća prodala su ga u ropstvo, a zatim su rekli svom ocu da su ga ubile zvijeri.

Josip iz Egipta mogao je postaviti mnogo pitanja o načinu na koji se njegov život odvijao. Ovaj ćete mjesec proučavati njegov život, no ovdje se nalazi sažetak onoga što mu se dogodilo:

Njegova braća prodala su ga u ropstvo.
Kao rob, bio je nepravedno optužen za pokušaj zavođenja žene svog gospodara.
Zatim je bio zatvorenik dvije duge godine.

Zamislite kako biste se osjećali da ste Josip. U najmanju ruku, mogli biste doći u iskušenje pitati: »Zašto ja?« »Što sam učinio da ovo zaslužim?«

Iako nije počinio zločin, Josip je bio poslan u zatvor na dvije duge godine.

Tri tipa kušnji

Starješina Neal A. Maxwell (1926. – 2004.) iz Zbora dvanaestorice apostola jednom je naučavao o tri različita tipa kušnji s kojima se možemo suočiti u ovom životu:

1. tip: Kušnje koje dolaze zbog naših vlastitih grijeha ili pogrešaka.
2. tip: Kušnje koje dolaze zbog ovog palog svijeta, punog bolesti, zaraza i palih ljudi.
3. tip: Kušnje koje je Bog voljan da prođemo jer želi da rastemo.

Usred kušnje, možemo doći u iskušenje da upitamo: »Zašto ja?« No to pitanje možda neće biti korisno kako se nadamo. Starješina Maxwell napisao je da neovisno o tome zašto imamo kušnju, »ishod je očito isti bez obzira; Bog je voljan da mi prođemo kroz taj izazov. I obećava nam da će njegova milost biti dostatna za nas.«¹ Drugim riječima, Nebeski Otac nam ne dozvoljava da prođemo kroz kušnje bez da nam pruži potrebnu pomoć kroz Pomirenje Isusa Krista.

Josipov primjer

Bacimo još jedan pogled na Josipovu prvu veliku kušnju: Njegova braća prodala su ga u ropstvo.

Je li ovo kušnja »1. tipa«? Je li ovo Josip učinio sebi? Pa, nije. On je nevino iznio nekoliko proročkih snova o svojoj starijoj braći. Ti snovi otkrili su da će on jednoga dana biti njihov vođa. Naravno, njegovoj starijoj braći nije se svidjelo to čuti. Zapravo, »još ga više zamrze zbog njegov[ih snova]« (Postanak 37:8).

Da ste na Josipovom mjestu, možda biste se uhvatili u razmišljanju: »Da im barem nisam rekao za svoje snove!«

Ili je ovo bila kušnja »2. tipa«? Je li Josipova kušnja došla zbog toga što živi u palom svijetu, što uključuje druge ljude koji loše koriste svoju slobodu izbora? Možda. I opet, Josip je lako mogao mahnuti svojom glavom i razmišljati kako su svi njegovi problemi bili krivnja njegove braće. Ili kako je Potifarova žena lagala. Ili čak peharnik koji je dvije godine zaboravio reći Faraonu o Josipu, čak i nakon što mu je obećao da će to učiniti (vidi Postanak 40:23).

Ili je ovo naposljetku bila kušnja »3. tipa«? Drugim riječima, je li ove stvari Bog dozvolio da Josip iskusi kako bi mu pomogao rasti? Što se tiče ovog pitanja, Josip je sam osjetio da je odgovor barem djelomično potvrdan. Kada je naposljetku ponovno sreo svoju braću, rekao je: »Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu (Postanak 45:5, naglasak nadodan).

I sada, sjetite se, Josip je prodan u ropstvo u dobi od 17 godina. Imao je 30 godina kada je stao pred Faraona da protumači snove koji će ga naposljetku osloboditi. To je 13 godina ili gotovo pola njegovog života do tog trenutka, gdje je Josip izgubio svoju slobodu bez vlastite krivnje. No imao je vjeru da ga je »Bog… poslao« kako bi sačuvao život. Bez obzira otkud su kušnje došle, Josip je znao da Bog ima svrhu.

To je njemu bilo dovoljno. To može biti dovoljno za nas.

Josip je oprostio svojoj braći i čak spasio njihove živote za vrijeme gladi. Znao je da je Bog vodio i štitio njegov život.

Vaše kušnje

Možemo potrošiti iznimno puno energije ostajući u prošlosti. Možemo razmišljati: »Zašto sam to učinio?« ili »Da me barem taj i taj nije prevario.«

No zadržavanje na »da bar« i »što bi bilo da je bilo« ne čini nam nikakvo dobro kao ni patnja oko toga zašto je i kako kušnja došla u naš život. Na kraju, mir i snaga nalaze se u dolasku Kristu i uzdanju u njega, poput Josipa. Ako to učinimo, naše kušnje mogu postati vrste kušnji koje nam pomažu da se približimo Bogu i postanemo više poput njega.

Predsjednik Henry B. Eyring iz Prvog predsjedništva podučio je: »Možete se s razlogom pitati zašto brižni i svemogući Bog dopušta da naše smrtne provjere budu tako teške. To je zbog toga što on zna da moramo rasti u duhovnoj čistoći i snazi kako bismo mogli zauvijek živjeti s obitelji u njegovoj nazočnosti.«²

Vječne nagrade

Ako smo sagriješili, moramo se pokajati. Ako je iskušenje u okviru naših mogućnosti da se poboljšamo, možemo i trebamo to učiniti. No mnoge teškoće s kojima se suočavamo u smrtnosti sklone su zadržati se dulje nego što to želimo – ponekad cijeli život. I ovdje također odgovor je obratiti se Bogu.

Ovaj život nas treba protegnuti i iskušati. I Bog će uvijek kročiti uz nas ako ga tražimo! Starješina Dale G. Renlund iz Zbora dvanaestorice apostola podučio je: »Vaša vjera u Nebeskog Oca i Isusa Krista bit će nagrađena više nego što možete zamisliti. Sva nepravda – naročito razbješnjujuća nepravednost – bit će posvećena za vašu korist.«³

Je li bilo »pošteno« to što je Josip proživio? Nije. No zbog toga što je to proživio, mogao je spasiti živote naroda, uključujući svoju vlastitu obitelji.

Možda ste usred svoje vlastite kušnje slične Josipovoj. Možda ne vidite svrhu. Ili kraj.

No upamtite, Božja je milost dostatna. Obratite se njemu, i on će učiniti čuda u vašem životu.