Isus Krist:Mir među olujama

Jessica Brousseau

Crkveni časopisi

Možda ćete se tijekom nekih dana osjećati kao da vas vitla životna oluja. Ali Isus Krist ima moć donijeti vam mir koji nećete pronaći nigdje drugdje.

Isus Krist zapovijeda moru da bude mirno

Na polovici svoje četvrte godine srednje škole doživjela sam veliko iznenađenje. Moji su roditelji bili pozvani predsjedavati misijom Urugvaj Montevideo, što je značilo da će se preseliti na drugi kraj svijeta s moje četvero mlađe braće i sestara. Već sam bila pod stresom zbog završetka srednje škole, no sada bih pohađala fakultet potpuno sama, dok bi moja obitelji bila na drugom kontinentu. Bila sam prestravljena.

Prijelaz iz srednje škole na fakultet bio mi je iznimno težak. Dok sam bila okružena ljubaznim cimerima i tisućama studenata, nikad se nisam osjećala usamljenije. Pritisci škole bili su prevladavajući. Nisam znala što želim studirati i smatrala sam da je nastava izazovna. Također sam se mučila kroz emocionalno manipulativnu vezu, što je uzelo veliki danak na moje mentalno zdravlje. Moj me strah od budućnosti preplavio.

Ubrzo su moji osjećaji depresije, straha i usamljenosti otežali djelovanje. Čak su se i normalne rutine činile nemogućima. Jednoga sam jutra molila Nebeskog Oca da mi da snage za proći kroz dan. »Ne mogu ovo nastaviti sama«, molila sam se. U rijetkom trenutku mentalne i emocionalne jasnoće, riječi su ušle u moj um: »Ne moraš.« Mir mi je preplavio um. Oluja se u mojem umu smirila.

Sljedećih nekoliko mjeseci (i godina) nije bilo lako. Moji osjećaji depresije i usamljenosti nisu odmah nestali. No po prvi sam puta shvatila na osobnoj razini što znači imati Spasitelja. Znala sam da je razumio moje izazove i moju bol. Znala sam da je on jedini koji mi može pomoći i on je to učinio.

Godinama kasnije, ja sam misionarka povratnica, sveučilišna prvostupnica i sretno udata. I znam da ne bih ostvarila ni jedan od tih ciljeva da nisam imala povjerenja u Gospodina.

Utišaj se! Umukni!

Isus je zaspao na lađi uz svoje apostole kada je naišla velika oluja. Apostoli su probudili Isusa, govoreći: »Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?« (Marko 4:38). Baš kad su pomislili da će umrijeti u bijesnoj oluji, Gospodin je ustao i »zaprijeti[o] vjetru i re[kao] moru: ‘Utišaj se! Umukni!’ Vjetar prestade i nastade velika tišina« (Marko 4:39).

Koliko ste se puta u životu zapitali: »Tebe se ništa ne tiče što ja ginem?« Ponekad, kada živite kroz teške izazove, lako je osjećati se usamljeno i napušteno. Možda se pitate zašto Gospodin ne utišava vaše oluje. Moglo bi izgledati kao da vaš život nikada neće doseći tu »velik[u] tišin[u]« o kojoj se govori u stihu 39.

Međutim, važan je dio ove priče načelo koje je Spasitelj nadalje podučio. Rekao je: »Zašto se tako strašite? Kako nemate vjere?« (Marko 4:40). U trenutku straha i očaja apostoli su zaboravili s kim su bili. Sin Božji, koji je stvorio samu Zemlju, spavao je na njihovoj lađi. Zašto bi se bojali?

Slično tome, Spasitelj ima moć smiriti svaku oluju u vašem životu. On može iscijeliti vašu bol, olakšati vaša bremena i omogućiti svjetlo kada ste u tami. Vaša je uloga u ovom postupku primijeniti još veću vjeru u Isusa Krista.

Pronalaziti snagu od Gospodina

Živjeti s povećanom vjerom može donijeti više Kristove moći u vaš život. Kada je Razafimalaza s Madagaskara završavao tešku godinu školovanja, njegova je teta umrla. Bio je shrvan. Postalo je gotovo nemoguće usredotočiti se tijekom škole. Pripremao se za polaganje završnih ispita za godinu. Molio se: »Molim te, uzmi moju tugu i daj mi snage da sutra prisustvujem ispitu.« Nakon molitve Razafimalaza se osjećao osnaženo. »Osjećao sam se kao da sam zaboravio svoju tugu«, rekao je. »Bog mi daje snagu da činim sve.«

Važno je sjetiti se da Gospodin ponekad smiruje vaše oluje u životu, a ponekad vas umjesto toga smiruje i tješi dok oluja bjesni. Kada imate vjeru u njega, također imate povjerenja u njegovu volju i raspored. Vjerujete da će vam on pomoći, bez obzira na to kada će vaš mir i spokoj zapravo doći.

Uzdati se u njegovo vrijeme

Djevojka imenom Ann upoznata je s osjećajima straha. »Nosim se s ozbiljnom tjeskobom i blagim slučajem sindroma poremećaja pažnje«, kaže ona. »Ponekad se zbog toga osjećam kao da me drugi ne razumiju i teško mi je zadržati vječno gledište. Nedavno sam u Postanku čitala o Sari koja je morala čekati desetljećima prije nego što dobila dijete. Shvatila sam da ću možda morati još dugo čekati da ozdravim. Znam da me Krist neće napustiti kada proživljavam tjeskobu. On je tu da mi pomogne kroz to.«

Odabir da se uzdate u Gospodina ne znači da morate zanemarivati ogromne izazove u svojem životu. Međutim, to znači da se trebate »usredotočiti na beskrajnu veličinu, dobrotu i potpunu moć [vašega] Boga, uzdajući se u njega… radosnim srcem.«¹ Kada ste usamljeni, tužni, tjeskobni ili čekate na obećane blagoslove, sjetite se ovog pitanja: Čekate li tu »velik[u] tišin[u]« s prestrašenim srcem ili vjernim srcem?