»Pridruživanje istom timu«, Za snagu mladih, ožujak 2023.

Pridruživanje istom timu

By Amanda Penrod

Crkveni časopisi

Ove su dvije školske suparnice postale doživotne prijateljice.

Sestra Dil imala je samo još šest tjedana svoje misije u Australiji kada je saznala da će provesti te posljednje tjedne služeći sa sestrom Tuala!

»To je posljednja stvar za koju bih se prijavila«, kaže sestra Dil.

Sestra Dil i sestra Tuala bile su početne igračice za najbolje natjecateljske košarkaške momčadi svojih srednjih škola u Aucklandu, Novi Zeland. Bile su suparnice. Često bi igrale jedna protiv druge na završnim turnirima, a to nije bio lijep prizor.

»Da to stavimo malo u kontekst«, rekla je sestra Tuala, »otišle bismo s terena s ogrebotinama i modricama«.

Sestra Dil i sestra Tuala provodile su puno vremena vježbajući i igrajući košarku. »Košarka je bila naš život«, kaže sestra Dil.

Nakon mature u srednjoj školi, obje su osjetile poticaj služiti misiju – iako nijedna od njih nikada prije nije osjetila želju služiti.

Donošenje odluke za služenje

Za sestru Tuala bilo je potrebno vremena da uskladi svoju volju s Gospodinovom voljom. »Imala sam 21 godinu kada sam odlučila djelovati prema poticaju«, rekla je. »Prilično sam se borila s tim sve dok nisam ušla u zrakoplov.«

Sestra Tuala stigla je na svoju misiju u Australiju tijekom pandemije bolesti COVID-19 i iako je bilo teško, vrlo je zahvalna što je odlučila služiti.

»Ne mogu zamisliti da budem ista sestra Tuala kakva sam bila kad sam imala 21 godinu. Zaista se osjećam kao da sam odrasla.«

Sestra Dil imala je »jasan i izravan« poticaj da služi misiju kada je primila svoj patrijarhalni blagoslov. Nakon nekog vremena, odlučila je slijediti poticaj da služi jer je »Gospodinova volja uvijek pravi put i najbolja opcija«. Poziv je došao i ona je spakirala svoje torbe kako bi služila u Australiji.

Pridruživanje istom timu… na udaljenosti

Samo zato što su sestra Dil i sestra Tuala služile u istoj misiji ne znači da su bile odmah prijateljice. Nakon što su toliko dugo bile suparnice, sestra Dil i sestra Tuala i dalje su teško viđale jedna drugu kao bilo što drugo.

Zapravo, prvi dan kada je sestra Tuala vidjela sestru Dil, jedna od njezinih prvih misli bila je: »Ne znam bi li mi se ona trebala sviđati«.

Okončanje sukoba

Dakle, kada su sestra Tuala i sestra Dil bile dodijeljene da služe zajedno, to je zasigurno bilo čudno.

Obje su imale ideje jedna o drugoj temeljem toga kako su igrale na košarkaškom terenu. Svaka je mislila da je druga agresivna, natjecateljski raspoložena i opaka.

No stvari su se počele mijenjati kako su se međusobno upoznavale. Sestra Dil shvatila je da je sestra Tuala »potpuna suprotnost« od onoga kako ju je uvijek doživljavala. »Ona je zapravo vrlo brižna osoba – jedna od najbrižnijih suradnica s kojima sam služila«, kaže sestra Dil.

Sestra Tuala imala je slično iskustvo. Nije shvatila da su njezini osjećaji suparništva prema sestri Dil bili »nesvjestan sukob« u njezinu životu.

Ti negativni osjećaji sukoba i suda bili su zamijenjeni ljubavlju i razumijevanjem kada je počela uviđati tko je zapravo sestra Dil. I iako je sestra Tuala mislila da je sestra Dil tiha, otkrila je da »sestra Dil može govoriti!«

U svojem su novootkrivenom prijateljstvu sestra Dil i sestra Tuala shvatile da možda nikada zapravo nisu bile neprijateljice.

»U košarci u svojem umu gradite tu ideju da moramo pobijediti i da je svaki drugi tim neprijatelj«, kaže sestra Dil. »A onda košarka završi i shvaćate: ‘O, oni više nisu neprijatelji. Vjerojatno nikada nisu bili zaista neprijatelji.’«

Sada, sestra Dil i sestra Tuala vide da su u istom »timu« – Božjem timu.

Žrtva Isusa Krista je za svakoga

Obje su sestre osjetile Božju ruku u svojem zaduženju kao suradnice i znale su da im je moć Pomirenja Isusa Krista omogućila iskusiti iscjeljenje i promjenu.

»Isus Krist podnio je tu žrtvu kako bi sve te stvari koje su pošle po krivu u prošlosti mogle biti iscijeljene, ispravljene i poboljšane«, kaže sestra Dil. »Možemo oprostiti. Možemo zaboraviti. Možemo ići dalje i stvari se mijenjaju.«

Ne samo da su sestra Tuala i sestra Dil izliječile svoj sukob, već su također naučile kako vidjeti druge onako kako ih Bog vidi.

»Došavši ovamo i mogavši vidjeti svoju suradnicu i druge ljude u drugačijem svjetlu, shvaćam da je priča svake osobe važna«, kaže sestra Tuala. »I svima je potrebno Pomirenje Isusa Krista.«

Naučile su da je, iako to može biti teško, moguće da se dvije osobe, koje su jednom vidjele jedna drugu kao neprijateljice, spoje kroz ljubav.

»Nije važno koje ste dobi ili koje ste etničke pripadnosti«, kaže sestra Tuala, »ili jeste li ateist ili vjerska osoba«.

»Ako ja mogu raditi s nekim s kim nikad nisam imala sjajan odnos i nas se dvije okupimo s jednom glavnom svrhom, onda mogu i drugi ljudi.«