No ako ne…
Dennis E. Simmons
iz Drugog zbora sedamdesetorice
Ljudi ostvaruju ono čudesno uzdajući se u Gospodina i obdržavajući njegove zapovijedi – primjenjujući vjeru čak i kada ne znaju kako ih Gospodin oblikuje.
Kao mladić, vratio sam se kući s košarkaškog turnira osmih razreda potišten, razočaran i zbunjen. Nadrobio sam svojoj majci: »Ne znam zašto smo izgubili – vjerovao sam da ćemo pobijediti!«
Sada shvaćam da tada nisam znao što je vjera.
Vjera nije razmetanje hrabrošću, nije želja, nije samo nada. Istinska vjera jest vjera u Gospodina Isusa Krista – pouzdanje i povjerenje u Isusa Krista koje navodi osobu da ga slijedi.1
Prije mnogo su stoljeća Daniel i njegovi mladi suradnici bili odjednom izbačeni iz sigurnosti u svijet – svijet stran i zastrašujući. Kada su se Šadrak, Mešak i Abed Nego odbili pokloniti zlatnom kipu koji je kralj postavio i štovati ga, gnjevni im je Nabukodonozor rekao da će, ako ne budu štovali kako im je zapovjeđeno, biti odmah bačeni u užarenu peć. »I koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?«2
Trojica su mladića brzo i samouvjereno odgovorila: »[Ako nas baciš u peć], Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje.« To zvuči kao ona vrsta vjere iz osmog razreda. No tada su pokazali da u potpunosti razumiju što je vjera. Nastavili su: »No ako… toga i ne učini… mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga ti podigao.«3 To je izjava istinske vjere.
Znali su da se mogu uzdati u Boga, čak i ako sve ne ispadne onako kako su se nadali.4 Znali su da je vjera više od mentalne privole, više od priznanja da Bog živi. Vjera je potpuno povjerenje u njega.
Vjera je vjerovanje da iako ne razumijemo sve, on razumije. Vjera je spoznaja da njegova moć nije ograničena, iako naša jest. Vjera u Isusa Krista sastoji se od potpunog pouzdanja u njega.
Šadrak, Mešak i Abed Nego znali su da se mogu uvijek oslanjati na njega jer su poznavali njegov naum i znali su da se on ne mijenja.5 Znali su da, kao što mi znamo, smrtnost nije slučajnost prirode. Ona je kratak segment velikog nauma6 našega brižnog Oca na Nebu da omogući nama, svojim sinovima i kćerima, ostvariti iste blagoslove koje on uživa ako smo voljni.
Oni su znali, kao što mi znamo, da nas je on podučio u našem predsmrtnom životu o svrsi smrtnosti: »Načinit ćemo zemlju na kojoj ovi mogu prebivati; i iskušat ćemo ih time, da vidimo hoće li činiti sve što im god Gospod Bog njihov zapovjedi.«7
Dakle, eto ga – to je kušnja. Svijet je mjesto kušnje za smrtne muškarce i žene. Kada razumijemo da je sve to kušnja kojom upravlja naš Nebeski Otac, koji želi da se uzdamo u njega i dopustimo mu da nam pomogne, onda sve možemo jasnije vidjeti.
Njegovo su djelo i slava, rekao nam je, »ostvarivati besmrtnost i vječni život čovjeka.«8 On je već ostvario božanstvo. Sada mu je jedini cilj pomoći nama – osposobiti nas da mu se vratimo te budemo poput njega i vječno živimo njegovim načinom života.
Znajući sve to, toj trojici mladih Hebreja nije bilo teško donijeti svoju odluku. Oni će slijediti Boga; oni će primjenjivati vjeru u njega. On će ih izbaviti, no ako ne – i znamo ostatak priče.
Gospodin nam je dao opredjeljivanje – pravo i odgovornost da odlučimo.9 Kuša nas dopuštajući nam da budemo izazvani. Jamči nam kako neće dopustiti da budemo kušani povrh naše sposobnosti da se odupremo.10 No moramo razumjeti da veliki izazovi stvaraju velike ljude. Mi ne tražimo nevolje, ali ako reagiramo vjerom, Gospodin nas osnažuje. »No ako ne« situacije mogu postati čudesni blagoslovi.
Apostol Pavao naučio je ovu značajnu lekciju i izjavio, nakon desetljeća predanoga misionarskog rada: »Nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada se ne razočarava.«11
Spasitelj ga je uvjerio: »Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti«.12
Pavao je odgovorio: »Vrlo ću se rado… hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova… uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer kada god sam slab, onda sam jak.«13 Kada se Pavao suočio sam svojim izazovima na Gospodinov način, njegova je vjera porasla.
»Vjerom je Abraham, kad je bio stavljen na kušnju, prinio Izaka.«14 Abrahamu je, zbog njegove velike vjere, bilo obećano potomstvo brojnije od zvijezda na nebesima i da će to potomstvo doći kroz Izaka. No Abraham se odmah pokorio Gospodinovoj zapovijedi. Bog će održati svoje obećanje, no ako ne održi na način na koji je Abraham očekivao, on će se i dalje u potpunosti uzdati u njega.
Ljudi ostvaruju ono čudesno uzdajući se u Gospodina i obdržavajući njegove zapovijedi – primjenjujući vjeru čak i kada ne znaju kako ih Gospodin oblikuje.
»Vjerom Mojsije… odbi da ga nazivaju sinom faraonove kćeri.
Radije je odabrao da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom nego da ima časovito grešno uživanje.
‘Sramotu Kristovu’ smatrao je većim bogatstvom od egipatskog blaga…
Vjerom ostavi Egipat, ne bojeći se kraljeve srdžbe…
Vjerom Izraelci prijeđoše Crveno more kao po suhoj zemlji…
Vjerom se srušiše zidine jerihonske.«15
Drugi »vjerom osvojiše kraljevstva… postigoše obećanja, zatvoriše usta lavovima,
ugasiše žestinu ognja, izbjegoše oštrici mača, ozdraviše od bolesti, bijaše junaci u boju.«16
No posred svih tih veličanstvenih ishoda kojima su se sudionici nadali i koje su očekivali, uvijek su postojale »no ako ne« situacije:
»Drugi, opet, iskusiše izrugivanja i udarce… okove i tamnice.
Biše kamenovani, stavljeni na kušnju, pilani, umoreni mačem; išli su tamo-amo… oskudni, nevoljni i zlostavljani…17
Jer je Bog nešto bolje osigurao za njih kroz njihove patnje, jer bez patnji ne bi mogli biti usavršeni.«18
Naša su Sveta pisma i naša povijest ispunjeni izvješćima o Božjim velikim muškarcima i ženama koji su vjerovali da će ih on izbaviti, no ako ne, očitovali su da će se uzdati u njega i biti odani.
On ima moć, ali to je naša kušnja.
Što Gospodin očekuje od nas po pitanju naših izazova? On očekuje da učinimo sve što možemo učiniti. On čini ostalo. Nefi je rekao: »Jer znademo da smo milošću spašeni, nakon svega što možemo učiniti.«19
Moramo imati istu vjeru kao Šadrak, Mešak i Abed Nego.
Naš će nas Bog izbaviti od ismijavanja i progona, no ako ne… Naš će nas Bog izbaviti od mučnina i bolesti, no ako ne… On će nas izbaviti od usamljenosti, depresije ili straha, no ako ne… Naš će nas Bog izbaviti od prijetnji, optužbi i nesigurnosti, no ako ne… Izbavit će nas od smrti ili gubitka voljenih, no ako ne… pouzdat ćemo se u Gospodina.
Naš će se Bog pobrinuti da primimo pravdu i poštenje, no ako ne… Pobrinut će se da smo voljeni i uvaženi, no ako ne… Primit ćemo savršenoga bračnog druga te pravednu i poslušnu djecu, no ako ne… imat ćemo vjere u Gospodina Isusa Krista, znajući da ćemo, ako učinimo sve što možemo učiniti, biti izbavljeni i primiti sve što on ima po njegovu rasporedu i na njegov način.20 O tome svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.