Božja ljubav
Naš Otac i naš Otkupitelj blagoslovili su nas zapovijedima, a poslušnošću njihovim zapovijedima mi osjećamo njihovu savršenu ljubav potpunije i dublje.
Naš nas Nebeski Otac voli duboko i savršeno.1 U svojoj ljubavi stvorio je naum – naum otkupljenja i sreće kako bi nam otvorio sve prilike i radosti koje smo voljni primiti, do svega onoga što on ima i jest te uključujući to.2 Kako bi ostvario ovo, čak je bio voljan ponuditi svoga voljenog Sina, Isusa Krista, kao našeg Otkupitelja. »Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.«3 Njegova je ljubav čista Očeva ljubav – sveopća svima, a ipak osobna svakome.
Isus Krist dijeli s Ocem ovu istu savršenu ljubav. Kad je Otac prvi put razložio svoj veliki naum sreće, pozvao je jednoga da djeluje kao Spasitelj kako bi nas otkupio – što je bio neophodan dio tog nauma. Isus se dobrovoljno javio: »Evo me, pošalji mene.«4 Spasitelj »ne čini ništa, osim ako to nije u korist svijeta; jer on ljubi svijet, i to toliko da polaže vlastiti život svoj kako bi mogao privući sve ljude k sebi. Stoga, on ne zapovijeda nikomu da ne uzima udjela u spasenju njegovu.«5
Ova božanska ljubav trebala bi nam dati obilnu utjehu i pouzdanje dok se molimo Ocu u ime Kristovo. Njima nitko od nas nije stranac. Ne trebamo oklijevati prizivati Boga, čak i kada se osjećamo nedostojno. Možemo se osloniti na milosrđe i zasluge Isusa Krista kako bismo bili uslišani.6 Kako ostajemo u Božjoj ljubavi, sve se manje oslanjamo na odobravanje drugih da nas vode.
Božja ljubav na ispričava grijeh; umjesto toga nudi Otkupljenje
Zato što je Božja ljubav sveobuhvatna, neki o njoj govore kao o »bezuvjetnoj« i u svojim umovima oni mogu utvrditi kako ta misao znači da su Božji blagoslovi »bezuvjetni« i da je spasenje »bezuvjetno«. Nije tako. Neki su skloni reći »Spasitelj me voli takvog kakav sam« i to je svakako istina. Ali on ne može uzeti nikoga od nas u svoje kraljevstvo takve kakvi smo, »jer ništa nečisto ne može prebivati ondje, to jest prebivati u nazočnosti njegovoj«.7 Naši grijesi moraju najprije biti razriješeni.
Profesor Hugh Nibley jednom je primijetio da kraljevstvo Božje ne može opstati ako dopusti čak i najmanji grijeh: »Najmanja mrlja raspadljivosti znači da drugi svijet ne bi bio ni neraspadljiv ni vječan. Najsićušnija mana u zgradi, instituciji, pravilima ponašanja ili karakteru neizbježno će se pokazati pogubnom dugoročno u vječnosti.«8 Božje su zapovijedi »stroge«9 zato što njegovo kraljevstvo i građani tog kraljevstva mogu opstati samo ako dosljedno odbacuju zlo i biraju dobro, bez iznimke.10
Starješina Jeffrey R. Holland primijetio je: »Isus je jasno razumio ono što izgleda da mnogi u našoj suvremenoj kulturi zaboravljaju: da postoji ključna razlika između zapovijedi da se oprosti grijeh (za što je on imao bezgraničnu sposobnost) i upozorenja protiv odobravanja grijeha (što on ni u jednom trenutku nikada nije učinio).«11
Međutim, unatoč našim trenutnim nesavršenostima, mi se još uvijek možemo nadati da ćemo steći »ime i položaj«,12 mjesto, u njegovoj Crkvi i u celestijalnom svijetu. Nakon što je jasno rekao da ne može opravdati grijeh niti zažmiriti na njega, Gospodin nas uvjerava:
»Ipak, onomu koji se pokaje i izvršava zapovijedi Gospodnje bit će oprošteno.«13
»Da, i kad se god narod moj pokaje, oprostit ću im prijestupe njihove protiv mene.«14
Pokajanje i božanska milost rješavaju dilemu:
»I sjetite se također riječi koje Amulek izgovori Zezromu u gradu Amonihi; jer on mu reče da će Gospod zasigurno doći otkupiti narod svoj, ali da ih on neće doći otkupiti u grijesima njihovim, već da ih otkupi od grijeha njihovih.
I on ima moć koju mu Otac dade da ih otkupi od grijeha njihovih zbog pokajanja; zato on posla anđele svoje da objave vijesti o uvjetima pokajanja, koje dovodi k moći Otkupiteljevoj na spasenje duša njihovih.«15
Uz uvjet pokajanja, Gospodin može pružiti milosrđe, a da ne orobi pravdu pa »Bog ne prestaje biti Bogom«.16
Kao što znate, način svijeta jest anti-Krist, to jest »sve osim Krista«. Naše je vrijeme repriza povijesti u Mormonovoj knjizi u kojoj karizmatični likovi traže nepravedno gospodstvo nad drugima, slave seksualnu slobodu i promoviraju gomilanje bogatstva kao cilj našeg postojanja. Njihove filozofije »opravda[vaju] kad počinite malo grijeha«17 ili čak puno grijeha, ali nijedna ne može ponuditi otkupljenje. To dolazi samo kroz Jaganjčevu krv. Najbolje što gomila koja želi »sve osim Krista« ili »sve osim pokajanja« može ponuditi jest neutemeljena tvrdnja da grijeh ne postoji, ili da, ako postoji, naposljetku nema posljedica. Ne mogu zamisliti da će taj argument imati puno uspjeha na Posljednjem sudu.18
Ne moramo pokušavati nemoguće nastojeći opravdati naše grijehe. A s druge strane, ne moramo pokušavati nemoguće u brisanju učinaka grijeha samo svojom zaslugom. Naša vjera nije vjera opravdavanja ni vjera perfekcionizma, već vjera otkupljenja – otkupljenja kroz Isusa Krista. Ako smo među pokajnicima, s njegovim Pomirenjem naši su grijesi pribijeni na njegov križ i »ranama smo njegovim iscijeljeni«.19
Čeznutljiva ljubav proroka odražava Božju ljubav
Odavno me se dojmila, a također sam i osjetio, čeznutljivu ljubav proroka Božjih u njihovim upozorenjima protiv grijeha. Njih ne motivira želja da osuđuju. Njihova istinska želja odražava Božju ljubav; zapravo, to jest Božja ljubav. Oni vole one kojima su poslani, tko god oni bili i kakvi god bili. Baš kao i Gospodin, njegovi sluge ne žele da itko trpi boli grijeha i loših odabira.20
Alma je bio poslan proglasiti poruku pokajanja i otkupljenja narodu punom mržnje koji je bio voljan progoniti, mučiti, čak i ubiti kršćanske vjernike, uključujući samoga Almu. A ipak ih je volio i čeznuo je za njihovim spasenjem. Nakon što je proglasio Kristovo Pomirenje narodu Amonihe, Alma je preklinjao: »A sad, braćo moja, želim iz najveće dubine srca svojega, da, s velikom tjeskobom sve do boli, da poslušate riječi moje, i odbacite grijehe svoje… da biste mogli biti uzdignuti u posljednji dan i ući u počinak [Božji].«21
Riječima predsjednika Russella M. Nelsona: »Upravo zato što se duboko brinemo za svu Božju djecu mi proglašavamo njegovu istinu.«22
Bog vas voli; volite li vi njega?
Ljubav Oca i Sina slobodno je dana, ali također uključuje nade i očekivanja. Još jednom, citirajući predsjednika Nelsona: »Božji su zakoni u potpunosti motivirani njegovom beskonačnom ljubavlju prema nama i njegovom željom da postanemo sve što možemo postati.«23
Zato što vas oni vole, ne žele vas ostaviti »takvima kakvi jeste«. Zato što vas oni vole, žele da budete radostni i uspješni. Zato što vas oni vole, žele da se pokajete, jer to je put prema sreći. Ali to je vaša odluka – oni poštuju vaše opredjeljivanje. Morate odabrati voljeti ih, služiti im i obdržavati njihove zapovijedi. Tada vas oni mogu obilnije blagosloviti i također voljeti.
Njihovo primarno očekivanje od nas jest da mi također volimo. »Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav.«24 Kao što je Ivan napisao: »Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga.«25
Bivša opća predsjednica Male škole Joy D. Jones prisjetila se da su kao mladi par ona i njezin muž bili pozvani posjećivati obitelj koja nije bila u crkvi mnogo godina i posluživati im. Bilo je odmah jasno tijekom prvog posjeta da nisu bili poželjni. Nakon frustracije zbog kasnijih neuspjelih pokušaja te nakon mnogo iskrene molitve i razmišljanja, brat i sestra Jones primili su odgovor na pitanje zašto u njihovom služenju u ovom stihu iz Nauka i saveza: »Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, svom moću, umom i snagom svojom; i u ime Isusa Krista služi mu.«26 Sestra Jones je rekla:
»Shvatili smo da smo iskreno nastojali služiti ovoj obitelji i svojem biskupu, ali morali smo se pitati služimo li zaista iz ljubavi prema Gospodinu…
Počeli smo se radovati našim posjetima ovoj dragoj obitelji zbog naše ljubavi prema Gospodinu [vidi 1 Nefi 11:22]. Činili smo to za njega. On je učinio da borba više ne bude borba. Nakon mnogo mjeseci stajanja na kućnom pragu, obitelj nas je počela puštati da uđemo. Naposljetku smo zajedno imali redovite molitve i brižne evanđeoske rasprave. Razvilo se dugotrajno prijateljstvo. Štovali smo ga i voljeli iskazujući ljubav njegovoj djeci.«27
Priznajući da nas Bog voli savršeno, svi bismo se mogli upitati: »Koliko volim Boga? Može li se on osloniti na moju ljubav kao što se ja oslanjam na njegovu?« Ne bi li to bila dostojna težnja da živimo tako da nas Bog može voljeti ne samo unatoč našim manama, već i zbog onoga što postajemo? O, kad bi mogao reći o vama i meni kao što je, na primjer, rekao o Hyrumu Smithu: »Jer ga ja, Gospod, ljubim zbog čestitosti srca njegova.«28 Sjetimo se Ivanove dobrostive opomene: »Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi. A njegove zapovijedi nisu teške.«29
Doista, njegove zapovijedi nisu teške – upravo suprotno. One označavaju put iscjeljenja, sreće, mira i radosti. Naš Otac i naš Otkupitelj blagoslovili su nas zapovijedima, a poslušnošću njihovim zapovijedima mi osjećamo njihovu savršenu ljubav potpunije i dublje.30
Evo rješenja za naša neprestano prijeporna vremena – Božja ljubav. U zlatnom dobu povijesti Mormonove knjige nakon Spasiteljeva službeništva, zapisano je da »ne bijaše nikakva sukoba u zemlji, uslijed ljubavi Božje koja prebivaše u srcima naroda«.31 Dok težimo prema Sionu, sjećamo se obećanja u Otkrivenju: »Blago onima koji ‘peru svoje haljine’ tako da dobiju pravo na ‘stablo života’ i da mognu ući u [sveti] grad na vrata!«32
Svjedočim o stvarnosti našega Nebeskog Oca i našeg Otkupitelja Isusa Krista te o njihovoj stalnoj, neprolaznoj ljubavi. U ime Isusa Krista. Amen.