Gledaj dalje niz cestu
Usredotočiti se na ono što je najvažnije – posebice ono »dalje niz cestu«, ono vječno – ključ je manevriranja kroz ovaj život.
Kada sam navršio 15, dobio sam dozvolu vozača početnika koja mi je dopuštala da vozim auto ako je jedan od mojih roditelja bio sa mnom. Kada me moj otac upitao želim li ići na vožnju, bio sam oduševljen.
Odvezao me nekoliko kilometara do gradskog predgrađa s dugom, ravnom cestom s dvije trake koju je malo ljudi koristilo – trebao bih napomenuti, vjerojatno jedino mjesto na kojem se on osjećao sigurno. Zaustavio se uz cestu i zamijenili smo sjedala. Malo me podučio i zatim mi rekao: »Lagano kreni na cestu i samo vozi dok ti ne kažem da staneš.«
Točno sam slijedio njegove naloge. No nakon otprilike 60 sekundi rekao je: »Sine, zaustavi auto. Zbog tebe mi je muka. Krivudaš po cijeloj cesti. Upitao je: »U što gledaš?«
Uz ponešto sam ogorčenosti rekao: »Gledam cestu.«
Zatim je rekao ovo: »Gledam ti oči i ti gledaš samo ono što je točno ispred haube automobila. Gledaš li samo ono što je izravno ispred tebe, nikada nećeš voziti ravno.« Zatim je naglasio: »Gledaj dalje niz cestu. To će ti pomoći voziti ravno.«
Kao 15-godišnjak pomislio sam da je to dobra lekcija iz vožnje. Od tada sam shvatio da je to bila i velika životna lekcija. Usredotočiti se na ono što je najvažnije – posebice ono »dalje niz cestu«, ono vječno – ključ je manevriranja kroz ovaj život.
Jednom je prilikom Spasitelj tijekom svojeg života poželio biti sam pa se »uspe… na goru, u samoću, da se moli«.1 Otposlao je svoje učenike s uputama da prijeđu more. U tmini noći, lađa koja je prevozila učenike zapala je u žestoku oluju. Isus je pošao u njihov spas, ali na nekonvencionalan način. U svetopisamskom izvješću zapisano je: »Za četvrte noćne straže Isus dođe k njima, hodeći po moru.«2 Kad su ga vidjeli, počeli su se plašiti jer su mislili da je lik koji im je prišao nekakav duh ili utvara. Isus im je, osjećajući njihovu strepnju i želeći smiriti njihov um i srce, doviknuo: »Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se!«3
Petar nije samo laknulo, već je bio i ohrabren. Uvijek hrabar i često nagao, Petar je doviknuo Isusu: »Gospodine, ako si ti, naredi mi da dođem k tebi po vodi!«4 Isus je odgovorio svojim poznatim i bezvremenskim pozivom: »Dođi!«5
Petar se, zasigurno oduševljen mogućnošću, popeo iz lađe, ali ne u vodu, već na vodu. Dok je bio usredotočen na Spasitelja, mogao je učiniti nemoguće, čak i hodati po vodi. Oluja prvotno nije spriječila Petra. No »snag[a]«6 vjetra naposljetku ga je omela i on je izgubio svoju usredotočenost. Strah se vratio. Slijedom toga, njegova se vjera smanjila i on je počeo tonuti. Povikao je: »Spasavaj, Gospodine!«7 Spasitelj, koji je uvijek revan spasiti, posegnuo je i dignuo ga u sigurnost.
Postoji bezbroj lekcija za naučiti iz ovoga čudesnog izvješća, no ja ću spomenuti tri.
Usredotočite se na Krista
Prva lekcija: usredotočite se na Isusa Krista. Dok je Petar držao oči usmjerene na Isusa, mogao je hodati po vodi. Oluja, valovi i vjetar nisu ga mogli spriječiti dokle god je bio usredotočen na Spasitelja.
Razumijevanje naše najviše svrhe pomaže nam odrediti na što trebamo biti usredotočeni. Ne možemo igrati uspješnu igru ne znajući cilj niti možemo živjeti značajnim životom bez poznavanja njegove svrhe. Jedan od velikih blagoslova obnovljenog evanđelja Isusa Krista jest da on odgovara, između ostalog, na pitanje: »Koja je svrha života?« »Naša je svrha u ovom životu da imamo radost i pripremimo se za povratak u Božju nazočnost.«8 Sjećanje da smo ovdje na Zemlji kako bismo se pripremili za povratak u život s Bogom pomaže nam usredotočiti se na ono što nas vodi Kristu.
Usredotočenost na Krista zahtijeva disciplinu, posebice za male i jednostavne duhovne navike koje nam pomažu postati bolji učenici. Nema učeništva bez discipline.
Naša usredotočenost na Krista postaje jasnija kada gledamo dalje niz cestu na kojoj želimo biti i tko želimo postati, a zatim pronalazimo vremena svakoga dana da činimo ono što će nam pomoći doći tamo. Usredotočenost na Krista može pojednostavniti naše odluke i pružiti uputu za to kako najbolje možemo utrošiti svoje vrijeme i resurse.
Iako postoji mnogo toga dostojnog naše usredotočenosti, iz Petrova gledišta učimo o važnost toga da uvijek održavamo Krista u središtu naše usredotočenosti. Samo se kroz Krista možemo vratiti živjeti s Bogom. Oslanjamo se na Kristovu milost dok nastojimo postati poput njega te tražimo njegov oprost i osnažujuću moć kada podbacimo.
Pazite se ometanja
Druga lekcija: pazite se ometanja. Kada je Petar okrenuo svoju usredotočenost s Isusa prema vjetru i valovima koji su šibali njegove noge, počeo je tonuti.
Mnogo je toga »ispred haube« što nas može omesti od usredotočenosti na Krista i onoga vječnog što je »dalje niz cestu«. Đavao je veliki ometač. Iz Lehijeva sna učimo da nas glasovi iz velike i prostrane zgrade nastoje namamiti prema onome što će nas odvesti s puta pripreme za povratak u život s Bogom.9
No postoje i druga manje očita ometanja koja mogu biti jednako opasna. Kao što se kaže: »Jedino što je potrebno za pobjedu zla jest da dobri ljudi ne čine ništa.« Čini se da je neprijatelj odlučan dobiti dobre ljude da ne čine ništa ili da barem troše svoje vrijeme na ono što će ih omesti od njihovih uzvišenih svrha i ciljeva. Na primjer, neke stvari koje u svojoj umjerenosti mogu biti zdrava ometanja mogu bez discipline postati nezdrava ometanja. Neprijatelj razumije da ometanja ne trebaju biti loša ili nemoralna kako bi bila učinkovita.
Možemo biti spašeni
Treća lekcija: možemo biti spašeni. Kada je Petar počeo tonuti, zavapio je: »‘Spasavaj, Gospodine.’ Odmah Isus pruži ruku, prihvati ga.«10 Kada otkrijemo da tonemo, kada se suočimo s nevoljama ili kada posrnemo, on i nas može spasiti.
Pred nedaćama ili kušnjama, možete biti poput mene i nadati se da će spašavanje biti trenutačno. No sjetite se da je Spasitelj došao u pomoć apostolima za četvrte noćne straže – nakon što su proveli većinu noći mučeći se u oluji.11 Možemo se moliti da će, ako pomoć ne dođe odmah, barem doći za druge straže ili čak i treće straže duge noći. Kada moramo čekati, budite sigurni da Spasitelj uvijek bdije, brinući se da nećemo trebati ustrajati duže nego što možemo podnijeti.12 Onima koji čekaju u četvrtoj noćnoj straži, možda još uvijek usred patnje: nemojte gubiti nadu. Spas uvijek dolazi vjernima, bilo tijekom smrtnosti ili u vječnostima.
Ponekad naše potonuće dolazi zbog naših pogrešaka i prijestupa. Otkrijete li da tonete iz tih razloga, donesite radosnu odluku da se pokajete.13 Vjerujem da malo toga daje Spasitelju više radosti od spašavanja onih koji mu se okrenu ili vrate.14 Sveta pisma puna su priča o ljudima koji su jednom pali i bili manjkavi, ali koji su se pokajali i postali čvrsti u vjeri u Krista. Mislim da se te priče nalaze u Svetim pismima kako bi nas podsjetile da su Spasiteljeva ljubav za nas i njegova moć da nas otkupi beskonačne. Ne samo da se Spasitelj raduje kada se pokajemo, već i mi primamo veliku radost.
Zaključak
Pozivam vas da budete hotimični po pitanju »gledanja dalje niz cestu« i da povećate svoju usredotočenost na ono što je doista bitno. Zadržimo Krista u središtu naše usredotočenosti. Posred svih ometanja, onoga što je »ispred haube« i vihora koji nas okružuju, svjedočim da je Isus naš Spasitelj, naš Otkupitelj i naš Spasilac. U ime Isusa Krista. Amen.