Postajati više u Kristu: usporedba o nagibu
U Gospodinovu rasporedu, nije važno odakle krećemo, već je najvažnije kamo smo se uputili.
Kao dječak, imao sam velike aspiracije. Jednog sam dana nakon škole upitao: »Mama, što bih trebao biti kada odrastem: profesionalni košarkaš ili rock zvijezda?« Nažalost, Clark »bezubo čudo« nije pokazao nijedan znak buduće sportske ili glazbene slave. I usprkos višestrukim nastojanjima, opetovano mi je odbijan prijam u napredni nastavni plan i program moje škole. Moji su mi učitelji naposljetku sugerirali da se trebam držati standardne učionice. Tijekom vremena, razvio sam kompenzacijske navike učenja. No tek sam na svojoj misiji u Japanu osjećao kako počinju izranjati moje intelektualne i duhovne mogućnosti. Nastavio sam naporno raditi. No po prvi put u svom životu, sustavno sam uključio Gospodina u svoj razvoj i to je sve promijenilo.
Braćo i sestre, u ovoj Crkvi vjerujemo u božanski potencijal sve Božje djece i u našu sposobnost da postanemo nešto više u Kristu. U Gospodinovu rasporedu, nije važno odakle krećemo, već je najvažnije kamo smo se uputili.1
Kako bih prikazao ovo načelo, upotrijebit ću osnovnu matematiku. I nemojte paničariti što čujete riječ matematika na Općem saboru. Naši profesori matematike sa Sveučilišta Brighama Younga – Idaho uvjeravaju me da će čak i početnik usvojiti ovaj suštinski koncept. Započinje s formulom za pravac. Sjecište, za naše svrhe, početak je našeg pravca. Sjecište može imati visoko ili nisko polazište. Nagib pravca stoga može ići u pozitivnom ili negativnom smjeru.
Svi mi imamo različita sjecišta u životu – započinjemo na različitim mjestima s različitim životnim darovima. Neki su rođeni na visokim sjecištima, ispunjenim prilikama. Drugi se suočavaju s početnim okolnostima koje su izazovne i čine se nepravičnima.2 Zatim napredujemo nagibom osobnog napretka. Našu će budućnosti daleko manje odrediti naše polazište, a daleko više naš nagib. Isus Krist vidi božanski potencijal bez obzira odakle krećemo. On je to vidio u prosjaku, grešniku i nemoćnome. Vidio je to u ribaru, porezniku pa čak i zelotu. Bez obzira gdje počinjemo, Krist razmatra što činimo s onim što nam je dano.3 Dok se svijet usredotočuje na naše sjecište, Bog se usredotočuje na naš nagib. Prema Gospodinovoj računici, on će učiniti sve što može da nam pomogne okrenuti naš nagib prema Nebu.
Ovo načelo treba dati utjehu onima koji se bore i pauzu onima koji naizgled imaju sve prednosti. Dopustite mi da krenem obraćajući se osobama s teškim polazišnim okolnostima, uključujući siromaštvo, ograničenu dostupnost obrazovanja i izazovne obiteljske okolnosti. Drugi se suočavaju s fizičkim izazovima, ograničenjima zbog psihičkih bolesti ili izraženim genetskim predispozicijama.4 Za bilo koga tko se bori s teškoćama polazišne točke, molim vas, uočite da Spasitelj poznaje naše borbe. On »[uze] na se slabosti [naše] da mu se milosrđem ispuni nutrina njegova… da bi… upoznao kako u pomoć pritjecati [nama] u slabostima [našim]«.5
Dozvolite mi da iznesem dva područja ohrabrenja onima koji se suočavaju s teškim polazišnim točkama. Prvo, usredotočite se na to kamo idete, a ne gdje ste počeli. Bilo bi pogrešno ignorirati vaše okolnosti – one su stvarne i treba ih uzeti u obzir. No preveliki fokus na teško polazište može prouzročiti da vas to definira ili čak ograniči vašu sposobnost odabiranja.6
Prije mnogo godina, služio sam sa skupinom mladih iz centra Bostona u Massachusettsu, koji su uvelike bili novi u evanđelju i očekivanjima Crkve. Bilo je primamljivo pobrkati moju empatiju i brigu za njihovu situaciju sa željom da snizim Božja mjerila.7 Naposljetku sam shvatio kako je najsnažniji način da pokažem svoju ljubav bio taj da nikada ne snizim svoja očekivanja. Sa svime što sam znao raditi, zajedno smo se usredotočili na njihov potencijal i svatko je od njih počeo uzdizati svoj nagib. Njihov rast u evanđelju bio je postupan, ali postojan. Do danas su odslužili misije, diplomirali na fakultetima, vjenčali se u hramu te vode čudesne osobne i profesionalne živote.
Drugo, uključite Gospodina u proces podizanja svojeg nagiba. Dok sam služio kao predsjednik škole BYU–Pathway Worldwide, sjećam se da sam sjedio na velikom sastanku duhovne misli u Limi u Peruu, gdje je starješina Carlos A. Godoy bio govornik. Dok je promatrao zajednicu, djelovao je prevladano promatrajući toliko vjernih sveučilišnih studenata prvog naraštaja. Možda osvrćući se na svoj vlastiti put u tim teškim okolnostima, starješina Godoy emocionalno je izjavio: Gospodin će vam »pomoći više nego što si možete pomoći sami. [Stoga] uključite Gospodina u ovaj proces.«8 Prorok Nefi podučio je »da smo milošću spašeni, nakon svega što možemo učiniti«.9 Moramo učiniti najbolje što možemo,10 što uključuje pokajanje, no samo kroz Gospodinovu milost možemo ostvariti svoj božanski potencijal.11
Naposljetku, dozvolite mi da iznesem dva savjeta za one s uzdignutim polazištem. Prvo, možemo li pokazati malo poniznosti za okolnosti koje možda nismo stvorili sami? Kao što je bivši predsjednik BYU-a Rex E. Lee citirao svojim studentima: »Svi smo pili s izvora koji nismo iskopali i ugrijali se vatrama koje nismo zapalili.«12 Zatim je pozvao svoje studente da uzvrate i obnove bunare obrazovanja koje su raniji pioniri izgradili. Neuspjeh da ponovno posadimo sjemenke koje su posadili drugi može se usporediti s vraćanjem talenta bez uvećanja.
Drugo, fokus na visoko polazište može nas često uhvatiti u zamku osjećaja da obilujemo, kada zapravo naš unutarnji nagib može biti prilično stagnantan. Profesor s Harvarda, Clayton M. Christensen, podučio je da je većina uspješnih ljudi najponiznija zbog toga što su dovoljno samopouzdani da prihvate kada ih bilo tko ispravi te uče od svakoga.13 Starješina D. Todd Christofferson savjetovao nas je da »spremno [pronađemo načine] da prihvatimo čak i najmanji ispravak«.14 Čak i kada se čini da stvari idu dobro, moramo tražiti prilike da se poboljšamo kroz pobožnu molitvu.
Bez obzira krećemo li iz obilnih ili teških okolnosti, ostvarit ćemo naš konačni potencijal samo kada Boga učinimo svojim partnerom. Nedavno sam imao razgovor s istaknutim predavačem na državnoj razini koji se raspitivao o uspjehu obrazovnog programa BYU–Pathway. Bio je bistar i njegov je upit bio iskren, no očito je želio sekularni odgovor. Ispričao sam mu o našim programima zadržavanja i mentorskim postignućima. No zaključio sam govoreći: »Ovo su sve dobre prakse, no pravi razlog zašto naši studenti napreduju je taj što ih podučavamo njihovu božanskom potencijalu. Zamislite da vam cijeli život govore da nikada nećete uspjeti. Zatim razmislite utjecaj toga da vas netko poduči da ste doista sin ili kći Božji s božanskim mogućnostima?« Zastao je, a zatim jednostavno odgovorio: »To je moćno.«
Braćo i sestre, jedno je od čudesa ove Gospodinove Crkve to da svatko od nas može postati nešto više u Kristu. Ne znam za ijednu drugu organizaciju koja daje svojim članovima više prilika za služenje, vraćanje, pokajanje i da postanu bolji ljudi. Bez obzira počinjemo li u obilnim ili teškim okolnostima, zadržimo naš pogled i naš nagib u smjeru Nebesa. Dok to činimo, Krist će nas uzdići na više mjesto. U ime Isusa Krista. Amen.