Svakodnevna obnova
Potrebno nam je stalno, svakodnevno ulijevanje nebeskog svjetla. Trebamo »vremena utjehe«. Vremena osobne obnove.
Ovoga smo se predivnoga šabatnjeg jutra okupili kako bismo govorili o Kristu, radovali se u njegovu evanđelju te se međusobno podržali i poduprli dok kročimo »put[em]« našeg Spasitelja.1
Kao članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana u tu se svrhu okupljamo svakog šabata tijekom godine. Ako niste član Crkve, izražavamo vam najsrdačniju dobrodošlicu i zahvaljujemo vam se što ste nam se pridružili u štovanju Spasitelja i učenju od njega. Poput vas, mi se trudimo – iako nesavršeno – postati bolji prijatelji, susjedi i bolja ljudska bića2 te nastojimo to učiniti slijeđenjem našega Primjera – Isusa Krista.
Nadamo se da možete osjetiti iskrenost našeg svjedočanstva. Isus Krist živi! On je Sin živoga Boga i on usmjerava proroke na Zemlji u naše doba. Pozivamo sve da dođu, čuju riječ Božju i imaju udjela u njegovoj dobroti! Iznosim svoje osobno osvjedočenje da je Bog među nama i da će se zasigurno približiti svima koji se približe njemu.3
Smatramo čašću kročiti s vama na Učiteljevu tijesnom i uzanom putu učeništva.
Umjetnost kročenja ravnom linijom
Postoji teorija koja se često ponavlja da ljudi koji su izgubljeni hodaju u krug. Ne tako davno, znanstvenici na Institutu Max Planck za biološku kibernetiku ispitali su tu teoriju. Odveli su sudionike u gustu šumu i dali im jednostavne upute: »Hodajte ravnom linijom.« Nije bilo vidljivih smjerokaza. Ispitanici su se trebali oslanjati samo na svoj osjećaj za smjer.
Što mislite kako su prošli?
Znanstvenici su zaključili: »Ljudi doista hodaju u krug kada nemaju pouzdane znakove za svoj smjer hodanja.«4 Kada su ih nakon toga ispitali, neki su sudionici samouvjereno tvrdili da ni najmanje nisu zastranili. Unatoč njihovu velikom pouzdanju, podatci GPS-a pokazali su da su hodali u krugovima od koji su neki bili i 20 metara u promjeru.
Zašto nam je tako teško hodati ravnom linijom? Neki istraživači pretpostavljaju da mala, naizgled beznačajna odstupanja u terenu doprinose tome. Drugi su ukazali na činjenicu da svi imamo jednu nogu koja je malo snažnija od druge. »Vjerojatnije je«, međutim, da se mučimo s hodanjem ravno naprijed »[zbog] sve veće nesigurnosti po pitanju toga gdje je ravno naprijed«.5
Koji god bio uzrok, to je ljudska narav: bez pouzdanih smjerokaza, zastranjujemo se s puta.
Zastranjivanje s puta
Nije li zanimljivo koliko mali, naizgled beznačajni čimbenici mogu učiniti veliku razliku u našem životu?
Znam to iz osobnog iskustva kao pilot. Svaki put kad sam započeo pristup zračnoj luci, znao sam da će se veći dio mojega preostalog posla sastojati od provođenja stalnih manjih ispravaka smjera kako bih sigurno usmjerio zrakoplov na našu željenu sletnu pistu.
Možda ćete imati slično iskustvo kada vozite vozilo. Vjetar, nepravilnosti na cestama, nesavršena usklađenost kotača, nepažnja – da ne spominjem postupke drugih vozača – sve vas može odgurati s vašega željenog puta. Podbacite s obraćanjem pažnje na ove čimbenike i možda ćete imati loš dan.6
To se odnosi na nas tjelesno.
Također se odnosi na nas duhovno.
Većina promjena u našem duhovnom životu – i pozitivnih i negativnih – događa se postupno, korak po korak. Poput sudionika u istraživanju instituta Max Planck, možda nećemo shvatiti kada smo skrenuli s kursa. Možemo čak imati i veliko pouzdanje da hodamo ravnom linijom. No činjenica jest da bez pomoći smjerokaza koji nas vode, neizbježno skrećemo s puta i završavamo na mjestima na kojima nikada nismo mislili da ćemo biti.
To je istina za sve pojedince. To je također istina za društva i narode. Sveta pisma ispunjena su primjerima.
U knjizi o Sucima zabilježeno je da, nakon što je Jošua preminuo, »naslijedi ga drugi naraštaj, koji nije mario za Jahvu ni za djela što ih je učinio Izraelu«.7
Unatoč zapanjujućim nebeskim intervencijama, posjetima, spašavanjima i čudesnim pobjedama kojima su djeca Izraelova svjedočila tijekom života Mojsija i Jošue, ljudi su unutar naraštaja napustili Put i počeli hodati prema svojim vlastitim željama. I naravno, nije dugo potrajalo prije nego što su platili cijenu za to ponašanje.
Ponekad ovo otpadanje traje naraštajima. Ponekad se ono dogodi u roku od nekoliko godina ili čak mjeseci.8 No svi smo podložni. Bez obzira na to koliko su snažna naša duhovna iskustva bila u prošlosti, kao ljudska bića imamo sklonost lutati. To je bio uzorak od Adamovih dana do sada.
Evo Dobre vijesti
No nije sve izgubljeno. Za razliku od tumarajućih ispitanika, mi imamo pouzdane, vidljive smjerokaze koje možemo koristiti kako bismo procijenili svoj smjer.
I koji su to smjerokazi?
Oni zasigurno uključuju svakodnevnu molitvu i promišljanje o Svetim pismima te korištenje nadahnjujućih alata poput programa Dođi i slijedi me. Svakog dana možemo pristupiti Božjem prijestolju u poniznosti i iskrenosti. Možemo promišljati o svojim djelima i pregledavati trenutke iz našeg dana – razmatrajući našu volju i želje u svjetlu njegove. Ako smo zastranili, molimo Boga da nas obnovi i obvezujemo se činiti bolje.
Ovo vrijeme samoispitivanja prilika je za ponovno podešavanje. To je vrt promišljanja gdje možemo hodati s Gospodinom te biti upućeni, podučeni i pročišćeni pisanom i Duhom objavljenom riječju našega Nebeskog Oca. Ovo je sveto vrijeme kada se sjećamo naših svečanih saveza da slijedimo blagog Krista, kada procjenjujemo svoj napredak i usklađujemo se s duhovnim smjerokazima koje je Bog omogućio svojoj djeci.
Razmišljajte o tome kao o svojoj osobnoj, svakodnevnoj obnovi. Na našem putovanju kao hodočasnici na putu slave, znamo kako je lako otpasti. No baš kao što nas mala odstupanja mogu izvući sa Spasiteljeva puta, tako nas i mala i jednostavna djela preusmjeravanja zasigurno vode natrag. Kada se tama uvuče u naš život, kao što to često čini, naša svakodnevna obnova otvara naše srce nebeskom svjetlu koje prosvjetljava našu dušu, tjerajući sjene, strahove i sumnje.
Mala kormila, velike lađe
Tražimo li je, zasigurno će nam »Bog… dati spoznaju kroz Svetoga Duha svojega, da, kroz neizrecivi dar Duha Svetoga«.9 Koliko god često pitamo, on će nas podučiti Putu i pomoći nam slijediti ga.
Za to je, naravno, potrebno ustaljeno nastojanje s naše strane. Ne možemo biti zadovoljni duhovnim iskustvima iz prošlosti. Trebamo ustaljen tijek.
Ne možemo se zauvijek oslanjati na tuđa svjedočanstva. Moramo graditi svoja.
Potrebno nam je stalno, svakodnevno ulijevanje nebeskog svjetla.
Trebamo »vremena utjehe«.10 Vremena osobne obnove.
»Valjajuće vode« ne mogu dugo »ostati nečiste«.11 Kako bismo održali svoje misli i djela čistima, moramo se nastaviti valjati!
Naposljetku, Obnova evanđelja i Crkve nije nešto što se dogodilo jednom i gotovo je. To je trajan proces – dan za danom, srce za srcem.
Kako naši dani idu, tako idu i naši životi. Jedan je autor to ovako rekao: »Dan je poput cijelog života. Počnete činiti jedno, no završite čineći nešto drugo, planirate obaviti posao, no nikada ne dospijete do njega… I na kraju svojeg života, cijelo vaše postojanje ima tu istu slučajnu kvalitetu također. Vaš cijeli život ima isti oblik kao jedan dan.«12
Želite li promijeniti oblik svog života?
Promijenite oblik svojeg dana.
Želite li promijeniti svoj dan?
Promijenite ovaj sat.
Promijenite ono što mislite, osjećate i činite upravo u ovom trenutku.
Malo kormilo može upravljati velikom lađom.13
Male opeke mogu postati veličanstveni dvori.
Male sjemenke mogu postati visoke sekvoje.
Dobro utrošene minute i sati građevni su blokovi dobro proživljenog života. Oni mogu nadahnuti dobrotu, uzdignuti nas iz sužanjstva nesavršenosti i voditi nas gore do otkupljujuće staze oprosta i posvećenja.
Bog novih početaka
S vama uzdižem svoje srce u zahvalnosti na veličanstvenom daru nove prilike, novog života, nove nade.
Uzdižemo svoje glasove u slavljenju našega obilatog i milostivog Boga. Zasigurno je on Bog novih početaka. Uzvišeni kraj svega njegovog rada jest pomoći nama, njegovoj djeci, uspjeti u našoj potrazi za besmrtnošću i vječnim životom.14
Možemo postati nova stvorenja u Kristu jer je Bog obećao: »Kad se god narod moj pokaje, oprostit ću im prijestupe njihove protiv mene«,15 i »više ih se ne spominjem«.16
Moja ljubljena braćo i sestre, dragi prijatelji, svi s vremena na vrijeme zastranimo.
No možemo se vratiti na pravi smjer. Možemo navigati svojim putem kroz tamu i kušnje ovog života i pronaći svoj put natrag našem brižnom Nebeskom Ocu ako tražimo i prihvatimo duhovne smjerokaze koje je on omogućio, prihvatimo osobnu objavu i težimo svakodnevnoj obnovi. Tako postajemo istinski učenici našega voljenog Spasitelja Isusa Krista.
Dok to činimo, Bog će nam biti naklonjen. »Jahve će [te]… blagoslivljat[i]… u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. Jahve će od tebe učiniti narod sebi posvećen.«17
Moja je molitva da ćemo tražiti svakodnevnu obnovu i stalno nastojati kročiti putem Isusa Krista. U ime Isusa Krista. Amen.