Mir Kristov poništava neprijateljstvo
Kada ljubav Kristova ovije naš život, nesuglasicama pristupamo krotkošću, strpljenjem i ljubaznošću.
Moja draga braćo i sestre, tijekom ehokardiografije u opterećenju radno opterećenje srca povećano. Srca koja mogu podnijeti šetnju mogu se mučiti podržati zahtjevnost trčanja uzbrdo. Na ovaj način, test opterećenja može otkriti skrivenu bolest koja inače nije očita. Svi utvrđeni problemi mogu se liječiti prije nego što uzrokuju ozbiljne probleme u svakodnevnom životu.
Pandemija bolesti COVID-19 zasigurno je globalni test opterećenja! Ovaj je test pokazao mješovite rezultate. Razvijena su sigurna i učinkovita cjepiva.1 Zdravstveni stručnjaci, učitelji, njegovatelji i drugi, herojski su se žrtvovali te nastavljaju to činiti. Mnogi su ljudi pokazali velikodušnost i ljubaznosti te nastavljaju to činiti. Ipak, očitovani su skriveni nedostaci. Ranjive su osobe patile te pate i dalje. One koji rade na rješavanju ovih skrivenih nejednakosti treba ohrabriti i zahvaliti im se.
Pandemija je također duhovni test opterećenja za Spasiteljevu Crkvu i njezine članove. Rezultati su također mješoviti. Naši su životi bili blagoslovljeni posluživanjem na »viši i svetiji način«,2 nastavnim planom i programom Dođi i slijedi me te učenjem evanđelja usmjerenim na dom, podržanim Crkvom. Mnogi su pružili samilosnu pomoć i utjehu tijekom ovih teških vremena i nastavljaju to činiti.3
Ipak, u nekim situacijama duhovni test opterećenja pokazao je sklonosti prema sukobu i podijeljenosti. Time se predlaže da trebamo raditi kako bismo promijenili naše srce i postali ujedinjeni kao Spasiteljevi istinski učenici. To nije nova promjena, ali je kritična.4
Kada je Spasitelj posjetio Nefijce, podučio je: »Neka ne bude prepiranja među vama… Onaj tko ima duha sukobljavanja nije od mene, već je od đavla, koji je otac sukobljavanja, i on podjaruje srca ljudi da se sa srdžbom međusobno sukobljavaju.«5 Kada se u ljutnji sukobljavamo jedni s drugima, Sotona se smije, a Bog Neba plače.6
Sotona se smije, a Bog plače iz barem dva razloga. Prvo, sukob oslabljuje naše kolektivno svjedočenje svijetu o Isusu Kristu i otkupljenju koje dolazi po njegovim »zaslugama… milosrđu, i milosti«.7 Spasitelj je rekao: »Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga… Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici.«8 Suprotno je također točno – svi znaju da nismo njegovi učenici kada ne pokazujemo ljubav jedni prema drugima. Njegovo je djelo posljednjih dana ugroženo kada sukob i neprijateljstvo9 postoje među njegovim učenicima.10 Drugo, sukob nije duhovno zdrav za nas kao pojedince. Lišeni smo mira, radosti i odmora, a naša je sposobnost da osjetimo Duh ugrožena.
Isus Krist objasnio je da njegov nauk nije »podjarivati srca ljudi na srdžbu, jedne protiv drugih; već je… nauk [njegov] da takvo što mora prestati«.11 Ako se lako uvrijedim ili reagiram na razlike u mišljenjima tako što se naljutim ili počnem osuđivati, »padam« na duhovnom testu opterećenja. Ovaj neuspjeli test ne znači da sam bez nade. Umjesto toga, ukazuje na to da se trebam promijeniti. I to je dobro za znati.
Nakon što je Spasitelj posjetio Amerike, ljudi su bili ujedinjeni: »Ne bijaše nikakva sukoba u cijeloj zemlji«.12 Mislite li da su ljudi bili ujedinjeni jer su svi bili jednaki ili zato što nisu imali razlike u mišljenjima? Sumnjam. Umjesto toga, sukob i neprijateljstvo nestali su zato što su oni postavili svoje slijeđenje Spasitelja iznad svega drugoga. Njihove su različitost blijedjele u usporedbi s njihovom zajedničkom ljubavi prema Spasitelju te su oni bili ujedinjeni kao »baštinici kraljevstva Božjeg«.13 Rezultat je bio da »ne mogaše biti sretnijega naroda među svim… koji bijahu stvoreni rukom Božjom«.14
Za jedinstvo je potrebno nastojanje.15 Ono se razvija kada gajimo Božju ljubav u našem srcu16 i usredotočimo se na našu vječnu sudbinu.17 Ujedinjeni smo našim zajedničkim primarnim identitetom kao djeca Božja18 te našom predanošću istinama obnovljenog evanđelja. Zauzvrat, naša ljubav prema Bogu i naše slijeđenje Isusa Krista generiraju iskrenu brigu prema drugima. Cijenimo kaleidoskop tuđih osobnosti, gledišta i talenata.19 Ako nismo u stanju postaviti naše slijeđenje Isusa Krista iznad osobnih interesa ili stajališta, trebali bismo preispitati svoje prioritete i promijeniti se.
Mogli bismo biti skloni kazati: »Naravno da možemo imati jedinstvo – kada biste se samo složili sa mnom!« Bolji je pristup pitati: »Što mogu učiniti kako bih poticao jedinstvo? Kako se mogu odazvati i pomoći ovoj osobi približiti se Kristu? Što mogu učiniti da bih umanjio sukob te izgradio samilosnu i brižnu crkvenu zajednicu?«
Kada ljubav Kristova ovije naš život,20 nesuglasicama pristupamo krotkošću, strpljenjem i ljubaznošću.21 Manje brinemo o našoj osobnoj osjetljivosti, a više o onoj našega bližnjeg. Nastojimo »biti umjereni i ujedinjeni«.22 Ne upuštamo se u »dvojbena prepiranja«, ne osuđujemo one s kojima se ne slažemo niti pokušavamo uzrokovati da se oni spotaknu.23 Umjesto toga, pretpostavljamo da oni s kojima se ne slažemo čine najbolje što mogu sa životnim iskustvima koja oni imaju.
Moja se supruga bavila pravom više od 20 godina. Kao odvjetnica, često je radila s onima koji su izričito zagovarali suprotne stavove. No naučila je ne slagati se bez da je nepristojna ili ljuta. Suprotstavljenom bi pravniku mogla reći: »Vidim da se nećemo složiti oko ovog pitanja. Sviđate mi se. Poštujem vaše mišljenje. Nadam se da mi možete iskazati istu uljudnost.« To je često omogućilo obostrano poštovanje pa čak i prijateljstvo unatoč različitostima.
Čak i bivši neprijatelji mogu postati ujedinjeni u svojem slijeđenju Spasitelja.24 Godine 2006. prisustvovao sam na posvećenju hrama Helsinki Finska kako bih odao počast svojem ocu, djedu i baki koji su bili među prvim obraćenicima Crkve u Finskoj. Finci su, uključujući mojeg oca, desetljećima sanjali o hramu u Finskoj. U tom je trenutku hramski okrug obuhvaćao Finsku, Estoniju, Latviju, Litvu, Bjelorusiju i Rusiju.
Na posvećenju sam saznao nešto iznenađujuće. Prvi je dan općih aktivnosti bio odijeljen za ruske članove kako bi oni mogli vršiti hramske uredbe. Bilo je teško za objasniti koliko sam zapravo bio zapanjen. Rusija i Finska vodile su mnoge ratove tijekom stoljeća. Moj otac nije imao povjerenja ni u Rusiju ni u sve Ruse niti ih je volio. Strastveno je izražavao takve osjećaje i njegovi su osjećaji bili tipično finsko neprijateljstvo prema Rusiji. Napamet je naučio epske pjesme kojima je bio zabilježeno ratno stanje između Finaca i Rusa u 19. stoljeću. Njegova iskustva tijekom Drugoga svjetskog rata, kada su Finska i Rusija ponovno bile neprijatelji, nisu promijenila njegova mišljenja.
Godinu prije posvećenja hrama Helsinki Finska, hramski se odbor, koji se sastojao isključivo od finskih članova, sastao kako bi raspravio o planovima za posvećenje. Tijekom sastanka netko je zamijetio da će ruski svetci putovati nekoliko dana kako bi prisustvovali na posvećenju i mogli bi se nadati da će primiti svoje hramske blagoslove prije povratka kući. Predsjedatelj odbora, brat Sven Eklund, predložio je kako bi Finci mogli pričekati još malo i da bi Rusi mogli biti prvi članovi koji će vršiti hramske uredbe u hramu. Svi su se članovi odbora složili. Vjerni su finski svetci posljednjih dana odgodili svoje hramske blagoslove kako bi pružili uslugu ruskim svetcima.
Predsjednik područja koji je bio nazočan na tom sastanku hramskog odbora, starješina Dennis B. Neuenschwander, kasnije je napisao: »Nikada nisam bio ponosniji na Fince nego što sam bio u tom trenutku. Finska teška povijest s njezinim istočnim susjedom… i njihov ushit što će konačno imati [hram] izgrađen na svojem tlu stavljeni su na stranu. Dopustiti Rusima da prvi uđu u hram [bila je] izjava ljubavi i žrtve.«25
Kada sam izvijestio svojeg oca o toj ljubaznosti, njegovo se srce otopilo i on je plakao – vrlo rijetki događaj za tog stoičkog Finca. Od toga trenutka do svoje smrti tri godine kasnije nikada nije izrazio nijedan drugi negativan osjećaj prema Rusiji. Nadahnut primjerom svojih sugrađana Finaca, moj je otac odabrao postaviti slijeđenje Isusa Krista iznad svih drugih razmatranja. Finci nisu bili ništa manje Finci; Rusi ništa manje Rusi – nijedna skupina nije odbacila svoju kulturu, povijest ni iskustva radi izopćavanja neprijateljstva. Nisu niti trebali. Umjesto toga, odabrali su učiniti svoje slijeđenje Isusa Krista svojim primarnim čimbenikom.26
Ako oni to mogu učiniti, možemo i mi. Možemo donijeti našu baštinu, kulturu i iskustva u Crkvu Isusa Krista. Samuel se nije zasramio svoje baštine kao Lamanac27 niti se Mormon zasramio svoje kao Nefijac.28 No svaki je od njih postavio svoje slijeđenje Spasitelja na prvo mjesto.
Ako nismo jedno, nismo njegovi.29 Moj je poziv da budemo smioni u postavljanju naše ljubavi prema Bogu i našeg slijeđenja Spasitelja iznad svih drugih čimbenika.30 Podržavajmo savez naslijeđen u našem sljedbeništvu – savez da ćemo biti jedno.
Slijedimo primjer svetaca iz cijelog svijeta koji uspješno postaju Kristovi sljedbenici. Možemo se oslanjati na Isusa Krista koji je »naš… mir, on koji… pregradu koji ih je rastavljala – neprijateljstvo – sruši u svo[joj pomirbenoj žrtvi]«.31 Naše svjedočenje svijetu o Isusu Kristu bit će osnaženo, a mi ćemo ostati duhovno zdravi.32 Svjedočim da će, dok se »klonimo sukoba« te postajemo »istomišljenici s Gospodinom u ljubavi i ujedinjeni s njim u vjeri«, njegov mir biti naš.33 U ime Isusa Krista. Amen.