Činite ono što je najvažnije

Rebecca L. Craven

druga savjetnica u općem predsjedništvu Djevojaka

Dok usmjeravamo svoj život na Isusa Krista, bit ćemo blagoslovljeni duhovnom snagom, zadovoljstvom i radošću.

Ne tako davno, draga je prijateljica imala dojam da treba posjetiti ženu iz svojeg odjela. Odbacila je poticaj jer ju je jedva poznavala – jednostavno nije imalo smisla. No budući da joj je misao stalno dolazila, odlučila je djelovati prema poticaju. Budući da se već osjećala neugodno zbog predstojećega posjeta, odlučila je da će, ako ponese nešto sestri, to pomoći olakšati njezinu tjeskobu. Zasigurno nije mogla poći praznih ruku! Stoga je kupila posudu sa sladoledom i otišla započeti ono za što se brinula da bi mogao biti neugodan posjet.

Pokucala je na ženina vrata i ubrzo je sestra otvorila. Moja joj je prijateljica dala sladoled u smeđoj papirnatoj vrećici i razgovor je započeo. Mojoj prijateljici nije bilo potrebno dugo da shvati zašto je posjet bio potreban. Dok su zajedno sjedile na trijemu, žena je predstavila cijeli niz izazova s kojima se suočavala. Nakon sat vremena razgovora tijekom toploga ljetnog vremena, moja je prijateljica primijetila kako se sladoled topi kroz smeđu papirnatu vrećicu.

Izjavila je: »Tako mi je žao što ti se tvoj sladoled otopio!«

Žena je dražesno odgovorila: »U redu je! Imam intoleranciju na laktozu!«

U snu je Gospodin rekao proroku Lehiju: »Blagoslovljen si ti Lehi, zbog onoga što si učinio.«¹

Biti učenik Isusa Krista uključuje više od samog nadanja ili vjerovanja. Zahtijeva nastojanje, pokret i predanost. Zahtijeva da činimo nešto, jer smo »izvršioci riječi, a ne samo slušaoci«.²

U slučaju rastopljenog sladoleda, što je bilo najvažnije? Sladoled? Ili to da je moja prijateljica jednostavno učinila nešto?

Imala sam dražesno iskustvo s dragom djevojkom koja je postavila vrlo iskreno pitanje: »Sestro Craven, kako znate da je išta po pitanju Crkve istinito? Zato što ne osjećam ništa.«

Prije nego što sam požurila odgovoriti, prvo sam joj postavila neka pitanja. »Ispričaj mi nešto o svojem osobnom proučavanju Svetih pisama.«

Odgovorila je: »Ne čitam Sveta pisma.«

Upitala sam: »Što je s tvojom obitelji? Proučavate li zajedno po programu Dođi i slijedi me?«

Rekla je: »Ne.«

Upitala sam je o njezinim molitvama: »Što osjećaš kada se moliš?«

Njezin je odgovor bio: »Ne molim se.«

Moj odgovor njoj bio je jednostavan: »Želiš li išta znati, morat ćeš nešto učiniti.«

Nije li to istina sa svime što želimo naučiti ili znati? Pozvala sam svoju novu prijateljicu da počne činiti evanđelje Isusa Krista: molitvom, proučavanjem, služenjem drugima i povjerenjem u Gospodina. Obraćenje neće doći dok ne činite ništa. Dolazi kroz moć Duha Svetoga dok svjesno nastojimo spoznati pitajući, tražeći i kucajući. Dolazi djelovanjem.³

Gospodin u Nauku i savezima povremeno kaže: »Nije važno.«⁴ To me potiče na promišljanje da ako nešto nije važno ili je manje važno, mora postojati ono što je najvažnije. U našim nastojanjima da učinimo nešto ili da učinimo bilo što, možemo se upitati: »Što je najvažnije?«

Oglašivači često koriste krilatice poput »ključno« ili »potrebno imati« u nadi da će nas namamiti da vjerujemo kako je proizvod koji prodaju nužan za našu sreću ili dobrobit. No je li ono što prodaju doista ključno? Moramo li mi to doista imati? Je li to doista važno?

Evo nekih misli za razmotriti. Što je najvažnije?

Koliko klikova na »sviđa mi se« dobijemo za naše objave na društvenim medijima? Ili koliko nas naš Nebeski Otac voli i cijeni?
Nošenje najnovijeg trenda u odjeći? Ili pokazivanje poštovanja prema našem tijelu skromnim odijevanjem?
Pronalaženje odgovora putem internetskog pretraživanja? Ili primanje odgovora od Boga kroz Duha Svetoga?
Željeti više? Ili biti zadovoljan onim što nam je dano?

Predsjednik Russell M. Nelson podučio je:

»S Duhom Svetim kao vašim stalnim suradnikom, možete vidjeti kroz kulturu slavnih osoba koja je udarila naše društvo. Možete biti pametniji nego što su prethodni naraštaji ikada bili…

Postavite mjerilo za ostatak svijeta!«⁵

Potrebno je nastojanje da se ostane usredotočen na ono što je doista ključno za trajnu radost. Sotona bi najviše volio kada bismo zagubili naše vječne vrijednosti, navodeći nas da trošimo dragocjeno vrijeme, talente ili duhovnu snagu na ono što nije važno. Pozivam svakoga od nas da uz molitvu razmotrimo ono što nas ometa u činjenju onoga što je najvažnije.

Učiteljica trećeg razreda našeg najstarijeg sina podučila je svoj razred da »zapovijedaju svojem mozgu«. Bio je to podsjetnik njezinim mladim učenicima da oni kontroliraju svoje misli i stoga mogu kontrolirati ono što čine. Podsjećam se da »zapovijedam svojem mozgu« kada otkrijem kako naginjem prema onome što je manje važno.

Učenik srednje škole nedavno mi je rekao da je postalo popularno među nekim mladima Crkve zanemarivati zapovijedi s proračunatim planom da se kasnije pokaju. »To je neka vrsta časti«, rečeno mi je. Zasigurno će Gospodin nastaviti opraštati onima koji se ponizno pokaju »s pravom nakanom«.⁶ No Spasiteljevo milosrdno Pomirenje nikada se ne smije koristiti na takav podrugljiv način. Znamo usporedbu o jednoj izgubljenoj ovci. Naravno, pastir će ostaviti ostalih 99 ovaca kako bi pronašao onu koja je zastranila. No možete li zamisliti radost koju oni koji odaberu biti 99 donose Dobrom pastiru? Oni koji se drže zajedno i pomažu jedni drugima živjeti svoje saveze? Možete li si predočiti kako bi izgledao svijet, vaša škola, vaš posao ili vaš dom kada bi poslušnost bila ono popularno što trebate činiti? Ne radi se o tome da činimo život savršeno – već se radi o pronalasku radosti dok činimo najbolje što možemo kako bismo živjeli saveze koje smo sklopili s Gospodinom.

Kako svijet izražava sve više sumnje u Boga, a zbunjenost i pritisci rastu, ovo je vrijeme kada moramo ostati najbliže proroku. Budući da je on Gospodinov glasnogovornik, možemo se pouzdati da je ono što nas on potiče, savjetuje i moli da činimo ono što je najvažnije.

Iako možda neće biti lako, uvijek postoji način za činiti ispravno. Dok je razgovarala sa skupinom prijatelja u školi, djevojka je osjetila kako ju je srce zaboljelo kada se razgovor okrenuo kritiziranju mjerila Crkve. Shvatila je da ne može šutjeti – trebala je učiniti nešto. S poštovanjem, govorila je o ljubavi Nebeskog Oca i kako zapovijedi koje je postavio trebaju blagosloviti i zaštititi njegovu djecu. Bilo bi joj puno lakše da nije ništa učinila. No što je bilo najvažnije? Uklopiti se u gomilu? Ili isticati se kao svjedok Božji »u svako vrijeme i u svemu, i na svakome mjestu«?⁷

Ako će obnovljena Crkva Isusa Krista izaći iz mraka, mi moramo izaći iz mraka. Kao žene koje obdržavaju saveze, moramo sjati naše evanđeosko svjetlo diljem svijeta preuzimanjem odgovornosti i isticanjem. Činimo to zajedno kao kćeri Božje – sila od 8,2 milijuna žena u dobi od 11 godina naviše čije je djelo potpuno isto. Mi sabiremo Izrael dok sudjelujemo u djelu spasenja i uzvišenja: nastojeći živjeti evanđelje Isusa Krista, brinući se za druge u potrebi, pozivajući sve da prime evanđelje i ujedinjujući obitelji za vječnost.⁸ Evanđelje Isusa Krista jest evanđelje djelovanja i evanđelje radosti! Nemojmo podcjenjivati našu sposobnost da činimo ono što je najvažnije. Naše nam božansko nasljeđe daje hrabrost i pouzdanje da činimo i budemo sve što naš brižni Nebeski Otac zna da možemo biti.

Tema je mladih za ovu godinu iz Mudrih izreka 3:5–6:

»Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.

Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze.«

Ključna sastavnica povjerenja u Gospodina jest kretanje naprijed, vjerujući da će nas on voditi čak i kada nemamo sve odgovore.

Sestre, ne radi se o sladoledu. I ne radi se o tome da činimo više. Radi se o vršenju onoga što je važno. To je primjenjivanje Kristova nauka u našem životu dok nastojimo postati više poput njega.

Čim više djelujemo kako bismo ostali čvrsto na putu saveza, tim će više naša vjera u Isusa Krista rasti. Čim više naša vjera raste, tim ćemo se više htjeti pokajati. I čim se više kajemo, tim ćemo više osnažiti svoj odnos saveza s Bogom. Taj nas odnos saveza privlači u hram jer je obdržavanje hramskih saveza način na koji ustrajemo do svršetka.

Dok usmjeravamo svoj život na Isusa Krista, bit ćemo vođeni da činimo ono najvažnije. I bit ćemo blagoslovljeni duhovnom snagom, zadovoljstvom i radošću! U ime Isusa Krista. Amen.