Voljeti, iznositi, pozivati
Dok volimo, iznosimo i pozivamo, imamo udjela u tom velikom i veličanstvenom djelu koje priprema Zemlju za povratak njegova Mesije.
Zamislite sa mnom, na trenutak, kako stojite na gori u Galileji, svjedočeći čudu i slavi uskrslog Spasitelja koji posjećuje svoje učenike. Kako li je nadahnjujuće razmotriti to da osobno čujete sljedeće riječi koje im je on izrekao, njegovo svečano zaduženje da »id[emo] i učini[mo] sve narode učenicima [njegovim]! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!«1 Zasigurno, ove bi riječi osnažile, nadahnule i potaknule svakoga od nas, kao što su njegove apostole. Doista, posvetili su ostatak svojeg života vršenju upravo toga.
Zanimljivo, Isusove riječi nisu utjecale samo na apostole. Članovi prve Crkve, od najnovijih do najiskusnijih, imali su udjela u Spasiteljevu velikom poslanju, iznoseći radosnu vijest evanđelja onima koje su upoznali i poznavali. Odlučnost da iznose svoje osvjedočenje o Isusu Kristu pomogla je njegovoj novouspostavljenoj Crkvi naširoko rasti.2
I mi smo, kao Kristovi učenici, pozvani danas obazirati se na njegovo poslanje, kao da smo bili tamo na toj gori u Galileji kada ga je prvi puta proglasio. Ovo je poslanje ponovno počelo 1830. kada je Joseph Smith odijelio svojeg brata Samuela kao jednog od prvih misionara Crkve Isusa Krista.3 Od tog je vremena više od 1,5 milijuna misionara putovalo diljem svijeta podučavajući sve narode i krsteći one koji prihvaćaju radosnu vijest obnovljenog evanđelja.
To je naš nauk. Naša draga želja.
Od naše male djece do najstarijih među nama, žudimo za vremenom kada se možemo obazirati na Spasiteljev poziv i iznositi evanđelje narodima svijeta. Siguran sam da ste vi mladići i djevojke jučer osjetili sličan osposobljavajući izazov našeg proroka kada vas je pozvao da se pripremite za cjelodnevnu misionarsku službu baš kao što je Spasitelj to učinio sa svojim apostolima.
Poput sprintera na startnim blokovima, s iščekivanjem čekamo službeni poziv, punjen prorokovim potpisom, signalizirajući početak utrke! Ta je želja plemenita i nadahnjujuća; međutim, razmotrimo ovo pitanje: zašto ne bismo svi počeli sada?
Možete upitati: »Kako mogu biti misionar bez pločice s imenom?« Ili si kažemo: »Cjelodnevni misionari odijeljeni su da čine ovo djelo. Htio bih pomoći, ali možda kasnije kada se život smiri malo.«
Braćo i sestre, puno je jednostavnije od toga! Srećom, Spasiteljevo veliko poslanje može se izvršiti kroz jednostavna, lako razumljiva načela kojima je svatko od nas podučen od djetinjstva: voljeti, iznositi i pozivati.
Voljeti
Prvo što možemo učiniti jest voljeti kao što je Krist volio.
Naša su srca potištena ljudskom patnjom i napetostima koje vidimo diljem svijeta tijekom ovih burnih vremena. Međutim, također možemo biti nadahnuti izlijevanjem sućuti i humanitarnosti koju su pokazali ljudi posvuda kroz svoja nastojanja da posegnu prema marginaliziranima – onima koji su raseljeni iz svojih domova, odvojeni od svojih obitelji ili proživljavaju druge oblika tuge i očaja.
Nedavno je u vijestima izviješteno kako je skupina majki u Poljskoj, iz brige prema očajničkim obiteljima koje bježe, ostavila potpuno opremljena kolica za bebe na željezničkoj stanici, uredno posložena, spremna i u iščekivanju izbjegličkih majki i djece kojima će biti potrebna na toj granici nakon iskrcavanja iz vlaka. Zasigurno, naš se Nebeski Otac smiješi zbog djela nesebične dobrotvornosti poput ovih, jer kada nosimo bremena jedan drugome, mi »ispu[njavamo] zakon Kristov«.4
Kada god pokažemo kristoliku ljubav prema našem bližnjem, mi propovijedamo evanđelje – čak i ako ne izgovorimo ni jednu riječ.
Ljubav prema drugima rječit je izraz druge velike zapovijedi da volimo svoje bližnje;5 ona pokazuje proces pročišćenja po kojem Sveti Duh djeluje u našim dušama. Pokazujući Kristovu ljubav prema drugima, možemo uzrokovati da oni koji vide naša dobra djela »slave [našeg] Oca nebeskog«.6
Činimo to ne očekujući ništa zauzvrat.
Naša je nada, naravno, da će prihvatiti našu ljubav i našu poruku, iako kako reagiraju nije pod našom kontrolom.
Ono što mi činimo i tko jesmo zasigurno jest.
Kroz kristoliku ljubav prema drugima, propovijedamo veličanstveno Kristovo evanđelje koje preobražava život te značajno sudjelujemo u ispunjavanju njegova velikoga poslanja.
Iznositi
Druga stvar koju možemo učiniti jest iznositi.
Tijekom prvih mjeseci pandemije bolesti COVID-19, brat Wisan iz Tajlanda osjetio se potaknutim iznositi na svojem računu društvenih medija svoje osjećaje i dojmove o tome što je učio u svojem proučavanju Mormonove knjige. U jednom od njegovih posebice osobnih objava iznio je priču o dvojici misionara iz Mormonove knjige – Almi i Amuleku.
Njegov je brat Winai, iako je bio zadovoljan svojim vjerskim uvjerenjima, bio dirnuti objavom te je neočekivano reagirao pitajući: »Mogu li dobiti tu knjigu na tajlandskom jeziku?«
Wisan je mudro dogovorio da primjerak Mormonove knjige izruče dvije sestre misionarke koje su počele podučavati njegova brata.
Wisan se pridružio virtualnim lekcijama tijekom kojih je iznio svoje osjećaje o Mormonovoj knjizi. Winai se naučio moliti i proučavati po duhu koji traži istinu, prihvatiti i prigrliti istinu. U roku od nekoliko mjeseci Winai je kršten!
Wisan je kasnije rekao: »Imamo odgovornost biti oruđe u rukama Božjim i moramo uvijek biti spremni da on vrši svoje djelo na svoj način kroz nas.« Njihovo obiteljsko čudo došlo je jer je Wisan jednostavno iznio evanđelje na normalan i prirodan način.
Svi mi dijelimo stvari s drugima. Često to činimo. Iznosimo koji nam se filmovi i koja hrana sviđaju, smiješne stvari koje vidimo, mjesta koja posjećujemo, umjetnost koju cijenimo, citate koji nas nadahnjuju.
Kako bismo mogli jednostavno dodati popisu stvari koje već dijelimo ono što volimo kod evanđelja Isusa Krista?
Starješina Dieter F. Uchtdorf objasnio je: »Upita li vas netko kakav vam je bio vikend, nemojte oklijevati da razgovarate o tome što se doživjeli u crkvi. Ispričajte o dječici koja su stajala ispred kongregacije i gorljivo pjevala kako se trude biti poput Isusa. Govorite o skupini mladih koja je provela vrijeme pomažući starijima u domovima sabrati osobne povijesti.«7
Iznošenje nije »prodavanje« evanđelja. Ne trebate napisati propovijed ili ispraviti nečije netočne predodžbe.
Kada je u pitanju misionarski rad, Bog ne treba da budete njegov šerif; međutim, on traži da budete njegov iznositelj.
Iznoseći drugima naša pozitivna iskustva u evanđelju, imamo udio u ispunjavanju Spasiteljeva velikoga poslanja.
Pozvati
Treća stvar koju možete učiniti jest pozvati.
Sestra Mayra nedavna je obraćenica iz Ekvadora. Njezina radost u evanđelju vinula se nebu pod oblake odmah nakon njezina krštenja dok je pozivala prijatelje i voljene oko sebe putem računa na društvenim mrežama. Mnogi članovi obitelji i prijatelji koji su vidjeli njezine objave odgovorili su s pitanjima. Mayra se povezala s njima, često ih pozivajući da se sastanu s misionarima u njezinu domu.
Mayrini roditelji, njezina braća i sestre, njezina tetka, dva rođaka i nekoliko njezinih prijatelja kršteni su jer ih je ona hrabro pozvala da »dođu i vide«, »dođu i služe« te »dođu i pripadaju«. Kroz njezine normalne i prirodne pozive, više od 20 ljudi prihvatilo je njezin poziv da budu kršteni članovi Crkve Isusa Krista. To se dogodilo zato što je sestra Mayra jednostavno pozvala druge da iskuse radost koju je osjećala kao članica Crkve.
Postoje stotine poziva koje možemo uputiti drugima. Možemo pozvati druge da »dođu i vide« sakramentalno bogoslužje, aktivnost odjela, videozapis na internetu koji objašnjava evanđelje Isusa Krista. »Dođite i vidite« može biti poziv da čitamo Mormonovu knjigu ili posjetimo novi hram tijekom dana otvorenih vrata prije njegova posvećenja. Ponekad je poziv nešto što upućujemo prema sebi – poziv nama samima, dajući nam svijest i viziju prilika koje nas okružuju, da djelujemo prema njima.
U našem digitalnom dobu članovi često iznose poruke preko društvenih medija. Postoje stotine, ako ne tisuće, nadahnjujućih stvari koje bi vam mogle biti vrijedne iznošenja. Ovaj sadržaj nudi pozive: »dođite i vidite«, »dođite i služite« te »dođite i pripadajte«.
Dok pozivamo druge da nauče više o evanđelju Isusa Krista, sudjelujemo u Spasiteljevu pozivu da se uključimo u djelo njegova poslanja.
Zaključak
Moja ljubljena braćo i sestre, danas smo govorili o tri jednostavne stvari – lagane stvari – koje svatko može učiniti. Stvari koje vi možete činiti! Možda ih već činite – čak i ne shvaćajući u potpunosti da ih činite!
Pozivam vas da razmotrite načine kako možete voljeti, iznositi i pozivati. Dok to činite, osjetit ćete mjeru radosti znajući da se obazirete na riječi našega voljenog Spasitelja.
Ono što vas potičem da činite nije novi program. Čuli ste ova načela ranije. To nije »sljedeća velika stvar« koju Crkva traži od vas da učinite. Ove su tri stvari samo nastavak toga tko smo već kao učenici Isusa Krista.
Nije potrebna pločica s imenom ni pismo.
Nije potreban službeni poziv.
Kako ove tri stvari postaju prirodan dio toga tko smo i kako živimo, one će postati automatski, ne prisiljeni izraz iskrene ljubavi.
Poput onih Kristovih učenika koji su se okupili da uče od njega u Galileji prije 2000 godina, i mi možemo prihvatiti Spasiteljev zadatak i ići po cijelom svijetu propovijedajući evanđelje.
Dok volimo, iznosimo i pozivamo, imamo udjela u tom velikom i veličanstvenom djelu koje priprema Zemlju za povratak njegova Mesije.
Kako bismo se mogli obazirati na Spasiteljev poziv i nastojati uključiti se u njegovo veliko poslanje moja je molitva, u ime Isusa Krista. Amen.