Podučavanje djece i mladih o samodostatnosti
Slijedimo našeg Spasitelja, Isusa Krista, i njegovo evanđelje postajući samodostatni tijekom svojeg života i podučavajući o tome našu djecu i mlade.
Govorit ću o samodostatnosti i kako se o njoj može podučiti djecu i mlade. Samodostatnost se može shvatiti kao temu za odrasle. Spoznao sam da odrasli mogu najbolje biti na putu prema samodostatnosti kada su bili podučeni evanđelju Isusa Krista i primjenjivali njegov nauk i načela od djetinjstva i kao mladi kod kuće.
Najbolja je ilustracija sjajan primjer iz stvarnog života. Wilfried Vanie, njegovo sedmero braće i sestara, i njegova majka priključili su se Crkvi u Abidjanu u Obali Bjelokosti kada je imao šest godina. Kršten je s osam. Njegov otac, glavni hranitelj obitelji, umro je kada je Wilfried imao jedanaest godina.
Iako rastužen obiteljskom situacijom, Wilfried je odlučio nastaviti pohađati školu uz majčino ohrabrenje i uz podršku Crkve. Završio je srednju školu i služio cjelodnevnu misiju u misiji Gana Cape Coast gdje je naučio engleski jezik. Nakon svoje misije otišao je na sveučilište i stekao diplomu iz računovodstva i financija. Iako je bilo teško dobiti zaposlenje u ovome području, pronašao je posao u turizmu i ugostiteljstvu.
Počeo je kao konobar u hotelu s pet zvijezda, no njegova ga je strast za poboljšanjem tjerala da nauči više dok tamo nije postao dvojezični recepcionar. Kada se otvorio novi hotel, zaposlen je kao noćni revizor. Kasnije se upisao u program BYU–Pathway Worldwide i trenutno studira na tečaju za stjecanje uvjerenja u ugostiteljstvu i turističkom menadžmentu. Njegova je želja jednog dana postati upraviteljem vrhunskog hotela. Wilfried se može skrbiti za svoju vječnu suputnicu i dvoje djece, kao i pomagati svojoj majci i svojoj braći i sestrama. Trenutno služi u Crkvi kao član velikog vijeća kolčića.
Samodostatnost se definira kao »sposobnost, predanost i nastojanje da se osiguraju duhovne i životne potrepštine za sebe i obitelj.«1 Nastojanje da budemo samodostatni dio je našeg djela na putu saveza koji nas vodi natrag Nebeskom Ocu i njegovu Sinu, Isusu Kristu. Osnažit će našu vjeru u Isusa Krista i radosno nas vezati za njega kroz saveze i uredbe spasenja i uzvišenja. Samodostatnost je nauk evanđelja Isusa Krista, a ne program. To je proces koji traje cijeli život, a ne događaj.
Postajemo samodostatni tijekom svojeg života rastući u duhovnoj snazi, unaprjeđujući tjelesno i emocionalno zdravlje, stjecanjem svojeg obrazovanja i zaposlenja te vremenitom pripremom.2 Je li ovaj zadatak ikada dovršen tijekom našeg života? Ne, to je cjeloživotni proces učenja, rasta i rada. Nikad ne završava; to je stalan, svakodnevni proces.
Kako možemo podučavati nauk i načela samodostatnosti našoj djeci i mladima? Jedan važan način je redovito primjenjivati načela Programa za djecu i mlade. Roditelji i djeca uče evanđelje Isusa Krista, sudjeluju u služenju i aktivnostima te zajedno rade u četiri područja osobnog razvoja koja su jedinstvena za svako dijete. Više nije isti propisani program za sve.
Vodič za djecu navodi: »Kada je Isus bio vaše dobi, učio je i rastao. I vi učite i rastete. Navedeno je u Svetim pismima: »Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti ‘pred Bogom i ljudima’ (Luka 2:52).«3 Ovaj se stih iz Svetih pisama odnosi na rast i učenje u duhovnom aspektu, milost pred Bogom; društveni aspekt, naklonost kod čovjeka; fizički aspekt, stas; i intelektualni aspekt, mudrost. Ova se područja razvoja primjenjuju na sve nas, bez obzira na našu dob. Kada ih podučavamo? U Ponovljenom zakonu 6:6–7 čitamo:
»Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.
Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ.«
Podučavamo djecu ovim stvarima našim dobrim primjerom, radeći i služeći s njima, proučavajući Sveta pisma i slijedeći naučavanja Isusa Krista kako su podučavali proroci.
Spomenuo sam da u Programu za djecu i mlade, djeca biraju različite ciljeve u svakom od četiri područja razvoja. Važno je da stvore vlastite ciljeve u svakom području. Roditelji i vođe mogu podučavati, savjetovati i podržavati.
Na primjer, naša unuka Miranda veoma je motivirana rasti duhovno sudjelovanjem na svakodnevnim ranojutarnjim satovima vjeronauka. Zainteresirala se slušajući pozitivne komentare drugih polaznika vjeronauka u svom odjelu. Njezina je majka ne treba buditi za nastavu. Samostalno se budi i povezuje putem videokonferencije u dodijeljeno vrijeme od 6.20 ujutro jer je razvila dobre navike koje joj pomažu da to učini. Moji su mi vlastiti roditelji nedavno rekli da Miranda sada razgovara više kada ih posjećuje jer je napredovala u samopouzdanju. Ovo su lekcije za život i rast s primjetljivim ishodima.
Roditelji, bake i djedovi, vođe i prijatelji pomažu u rastu i razvoju djece. Potpuno uključena poslužiteljska braća i sestre, zajedno sa svećeničkim vođama i vođama organizacija odjela, pružaju podršku. U dokumentu »Obitelj: Proglas svijetu« navodi se: »Po božanskoj zamisli, očevi trebaju predsjedavati svojim obiteljima u ljubavi i pravednosti i odgovorni su da pribave sve neophodno za život i za zaštitu svojih obitelji. Majke su primarno odgovorne za odgoj svoje djece. U ovim svetim odgovornostima, očevi i majke su obvezatni pomagati jedno drugome kao ravnopravni partneri… Šira bi obitelj trebala pružiti pomoć.«4 Ta se posljednja rečenica odnosi na bake i djedove, među ostalima.
Dok služimo u zapadnoj Africi, moja je supruga, Nuria, obavila odličan posao posluživanja našoj obitelji i unucima preko oceana i održavanja povezanosti s njima. Čini to uporabom tehnologije. Čita knjige mlađoj unučadi. Podučava starije unuke teme poput priče o našoj obitelji, znanosti, povijesti Portorika, Člancima vjere i evanđelju Isusa Krista. Udaljenosti u današnje vrijeme ne ograničavaju povezivanje, pripadnost, posluživanje i podučavanje nadolazećem naraštaju naših obitelji. I ja se pridružujem Nuriji kada mogu kako bih podučavao našu dragocjene unučad, kako bih ih volio, razmazio i nasmijao.
Trebali biste primijetiti nadahnute sličnosti između Programa za djecu i mlade i izgradnje samodostatnosti. Četiri područja razvoja u svakom od njih vrlo su slična. Duhovna snaga u samodostatnosti odnosi se na duhovno u programu Djeca i mladi. Fizičko i emocionalno zdravlje u samodostatnosti povezuje se s fizičkim i društvenim u programa Djeca i mladi. Obrazovanje, zaposlenje i vremenita spremnost u samodostatnosti u skladu su s intelektualnim u Programu za djecu i mlade.
Na kraju slijedimo našeg Spasitelja, Isusa Krista, i njegovo evanđelje postajući samodostatni tijekom svojeg života i podučavajući o tome našu djecu i mlade. To možemo najbolje učiniti tako da
-
budemo dobar primjer služenja drugima,
-
živimo i podučavamo nauk i načela samodostatnosti i
-
obdržavamo zapovijed da razvijamo samodostatnost kao dio evanđelja Isusa Krista.
U Nauku i savezima 104:15–16 navodi se:
»Svrha je moja skrbiti se za svece svoje, jer sve je moje.
No, to mora svakako biti učinjeno na moj način; i gle, ovo je način koji ja, Gospod, odredih kako bih se skrbio za svece svoje, da će siromašni biti uzvišeni, tim što su bogati poniženi.«
Ovo je Crkva Isusa Krista. Njegovo evanđelje blagoslivlja obitelji ovdje na Zemlji i kroz vječnosti. Ono nas vodi u našim životima dok nastojimo postati vječne obitelji. Znam da je to istina. U ime Isusa Krista. Amen.