Stupiti u stado Božje
Unutar stada Božjeg doživljavamo budnu, brižnu brigu Dobrog pastira i blagoslovljeni smo osjetiti njegovu otkupljujuću ljubav.
Kao mladi roditelji, brat i sestra Samad spoznali su evanđelje Isusa Krista u svojem jednostavnom dvosobnom domu u Semarangu u Indoneziji.1 Sjedeći oko malog stola, s prigušenim svjetlom koje se činilo da daje više komaraca nego rasvjete, dvojica mladih misionara podučila su ih vječnim istinama. Kroz iskrenu molitvu i vodstvo Duha Svetoga, počeli su vjerovati u ono o čemu su bili podučeni te su odabrali biti kršteni i postati članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Ta odluka i njihov uzorak življenja od tada blagoslovili su brata i sestru Samad i njihovu obitelj u svakom aspektu njihova života.2
Oni su među prvim pionirskim svetcima u Indoneziji. Kasnije su primili uredbe hrama, a brat Samad služio je kao predsjednik ogranka, a zatim predsjednik okruga, vozeći se kroz središnju Javu kako bi ispunio svoje odgovornosti. Tijekom prošlog desetljeća služio je kao prvi patrijarh kolčića Surakarta Indonezija.
Kao jedan od misionara u tom skromnom domu ispunjenom vjerom prije 49 godina, svjedočio sam u njima o onome što je kralj Benjamin podučio u Mormonovoj knjizi: »Želio bih da razmislite o blagoslovljenom i sretnom stanju onih što obdržavaju zapovijedi Božje. Jer gle, oni su blagoslovljeni u svemu, i vremenitomu i duhovnomu«3 Blagoslovi koji teku u živote onih koji slijede primjer i naučavanja Isusa Krista, koji odaberu biti ubrojeni među njegove učenike, brojni su, radosni i vječni.4
Stado Božje
Almin poziv na krsni savez onima okupljenim kod voda Mormonovih započinje ovim izrazom: »Sad, pošto želite pristupiti u stado Božje.«5
Tor ili ovčinjak veliki je ograđeni prostor, često izgrađen od kamenih zidova, gdje su ovce zaštićene noću. Ima samo jedan otvor. Na kraju dana pastir poziva ovce. One poznaju njegov glas i kroz vrata ulaze u sigurnost tora.
Almin je narod znao da pastiri stoje kod uskog otvora tora tako da su ovce, dok ulaze, prebrojane6 i njihove rane i bolesti primijećene te zbrinute jednoj po jednoj. Sigurnost i dobrobit ovaca ovise o njihovoj voljnosti da dođu u stado i ostanu u stadu.
Među nama mogu postojati neki koji smatraju da su na rubu stada, možda misleći da su manje potrebni ili cijenjeni ili da ne pripadaju u stado. Kao u ovčinjaku, u stadu Božjem ponekada jedan drugome stanemo na prste i trebamo se pokajati ili oprostiti.
No Dobri pastir7 – naš pravi pastir – uvijek je dobar. Unutar stada Božjeg doživljavamo njegovu budnu, brižnu brigu i blagoslovljeni smo osjetiti njegovu otkupljujuću ljubav. On je rekao: »U dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima.«8 Naš je Spasitelj u svoje dlanove urezao naše grijehe, boli, nevolje9 i sve što je nepošteno u životu.10 Svi su dobrodošli primiti ove blagoslove kada su »že[ljni] pristupiti«11 i odabrati biti u stadu. Dar opredjeljivanja nije samo pravo biranja; to je prilika da biramo ispravno, a zidovi tora nisu prinuda, već izvor duhovne sigurnosti.
Isus je podučio da postoji »jedno stado i jedan pastir«.12 On je rekao:
»Tko ulazi na vrata, on je pastir ovaca…
a ovce slušaju glas njegov…
i ovce idu za njim, jer oni poznaju njegov glas.«13
Isus je zatim izjavio: »Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se«,14 jasno podučavajući da postoji samo jedan put u stado Božje i samo jedan način za biti spašen. To je po Isusu Kristu i kroz njega.15
Blagoslovi dolaze onima u stadu Božjem
Iz riječi Božje učimo kako ući u stado, a to je nauk koji su naučavali Isus Krist i njegovi proroci.16 Kada slijedimo nauk Kristov i uđemo u stado kroz vjeru u Isusa Krista, pokajanje, krštenje i potvrdu te stalnu vjernost,17 Alma je obećao četiri određena, osobna blagoslova. (1) »Bog« Vas može »otkupi[ti]«, (2) bit ćete »ubroj[ani] među one od prvoga uskrsnuća«, (3) možete »imati vječni život« i (4) Gospodin će »izliti Duh svoj još obilnije na vas«.18
Nakon što je Alma podučio o ovim blagoslovima, ljudi su zapljeskali rukama od radosti. Evo zašto.
Prvo: Otkupiti znači otplatiti dug ili obvezu, ili osloboditi od svih nevolja ili štete.19 Nikakva količina osobnog poboljšanja s naše strane ne može nas očistiti od grijeha koje smo počinili ili nas iscijeliti od rana koje smo pretrpjeli bez Pomirenja Isusa Krista. On je naš Otkupitelj.20
Drugo: Zbog Kristova Uskrsnuća svi će uskrsnuti.21 Nakon što naši duhovi otiđu iz naših smrtnih tijela, nesumnjivo ćemo se radovati kada ćemo moći s uskrslim tijelom ponovno zagrliti one koje volimo. Gorljivo ćemo se radovati što ćemo biti među onima iz Prvog uskrsnuća.
Treće: Vječni život znači živjeti s Bogom i kao što on živi. On je »najveći od svih darova Božjih«22 i donijet će puninu radosti.23 To je krajnja svrha i cilj naših života.
Četvrto: Suputništvo člana Božanstva, Duha Svetoga, pruža prijeko potrebno vodstvo i utjehu tijekom ovoga smrtnog života.24
Razmotrite neke uzroke nesreće: bijeda dolazi od grijeha,25 tuga i usamljenost od smrti voljene osobe, a strah od nesigurnosti u ono što se događa kada umremo. No kada uđemo u stado Božje i obdržavamo svoje saveze s njim, osjećamo mir spoznaje i povjerenja da će nas Krist otkupiti od naših grijeha, da će odvajanje našeg tijela i duha brže završiti te da ćemo živjeti vječno s Bogom na najslavniji način.
Uzdajte se u Krista i djelujte u vjeri
Braćo i sestre, Sveta pisma ispunjena su primjerima Spasiteljeve veličanstvene moći i njegova samilosnog milosrđa i milosti. Tijekom njegova zemaljskog službeništva, njegovi blagoslovi iscjeljenja došli su onima koji su se uzdali u njega i djelovali u vjeri. Na primjer, nemoćan čovjek kod ribnjaka Bethesda prohodao je kada je s vjerom slijedio Spasiteljevu zapovijed: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj«.26 Oni koji su u zemlji Izobila bili bolesni ili izmučeni na bilo koji način bili su iscijeljeni kada su »kao jedno tijelo… po[šli]«.27
Slično tomu, primiti čudesne blagoslove obećane onima koji dođu u stado Božje zahtijeva od nas da činimo upravo to – mi trebamo odabrati doći. Alma mlađi podučio je: »I sad, kažem vam da vas dobri pastir doziva; i budete li poslušali glas njegov, on će vas dovesti u ovčinjak svoj.«28
Prije nekoliko je godina dragi prijatelj preminuo od raka. Kada je njegova supruga Sharon prvi put pisala o njegovoj dijagnozi, rekla je: »Mi biramo vjeru. Vjeru u našeg Spasitelja Isusa Krista. Vjeru u naum našega Nebeskog Oca i vjeru da on poznaje naše potrebe i ispunjava svoja obećanja.«29
Upoznao sam mnoge svetce posljednjih dana poput Sharon koji osjećaju unutarnji mir da su sigurno u stadu Božjem, posebice kada dođe kušnja, oprečnost ili nedaća.30 Odabrali su imati vjeru u Isusa Krista i slijediti njegova proroka. Naš je dragi prorok, predsjednik Russell M. Nelson, podučio: »Sve dobro u životu – svaki potencijalni blagoslov vječnog značaja – započinje vjerom.«31
Stupiti potpuno u stado Božje
Otac mojeg šukundjeda – James Sawyer Holman – došao je u Utu 1847., no nije bio među onima koji su stigli u srpnju s Brighamom Youngom. Došao je kasnije te godine i, prema obiteljskim zapisima, imao je odgovornost da dovede ovce. Nije došao do doline Salt Lakea do listopada, no on i ovce uspjeli su doći.32
Figurativno govoreći, neki su od nas još uvijek na ravnicama. Neće svi doći u prvoj skupini. Moji dragi prijatelji, molim vas da nastavite putovanje i pomognite drugima u potpunosti doći u stado Božje. Blagoslovi evanđelja Isusa Krista nemjerljivi su jer su vječni.
Duboko sam zahvalan što sam član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Svjedočim o ljubavi našega Nebeskog Oca i našeg Otkupitelja Isusa Krista te o miru koji dolazi samo od njih – unutarnjem miru i blagoslovima koji se nalaze u stadu Božjem. U ime Isusa Krista. Amen.