Jane Elizabeth Manning James

Jane Elizabeth Manning (oko 1822. – 1908.) bila je jedno od barem petero djece slobodnoga afroameričkog para u Connecticutu u vrijeme kada su većina crnaca u Sjedinjenim Državama bili robovi.¹ Kao mlada odrasla osoba priključila se crkvi New Canaan Congregational Church (Nova kanaanska kongregacijska crkva) 1841. godine, no 18 mjeseci kasnije, u zimu s 1842. na 1843., ona i nekoliko članova obitelji kršteni su u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Jane i drugi iz njezine obitelji uskoro su se htjeli priključiti svecima u Nauvoou pa su otputovali iz Connecticuta do New Yorka, planirajući putovati parobrodima i kanalskim brodovima. Međutim, zbog njihove im je rase onemogućeno ukrcavanje na brod pa su preostalih 1287 km trebali prepješačiti. U Peoriji u Illinoisu mjesne su vlasti sumnjale da su Manningovi mogući odbjegli robovi te su zahtijevali dokumentaciju kojom bi dokazali svoj status slobodnih osoba. Rasizam je bila prepreka s kojom se Jane suočavala ostatak svojeg života.

Portret Jane Manning James.

S ljubaznošću Knjižnice i arhiva povijesti Crkve.

Jednom kada je došla u Nauvoo, Jane se brzo sprijateljila s Josephom i Emmom Smith. Živjela je s njima i radila u njihovom domaćinstvu. U jednom je trenutku Emma pozvala Jane da bude posvojena kao dijete u obitelji Smith kroz svećeničko pečaćenje.² Jane je odbila, ne shvaćajući nepoznati, novi običaj, ali je snažno vjerovala u Josephovu proročku ulogu. »Poznavala sam proroka Josepha«, kasnije je svjedočila. »On je bio najbolji čovjek kojega sam ikada vidjela na Zemlji… Bila sam sigurna da je on prorok jer sam to znala.«³

Kroz razgovore s Josephom i njegovom majkom Lucy Mack Smith, Jane je doznala više o Mormonovoj knjizi i njezinom prijevodu te je stekla razumijevanje hramskih uredbi i poštovanje prema njima.

Jane se udala za Isaaca Jamesa, slobodnog crnca, obraćenika iz New Jerseyja. Oni su, zajedno s Janeinim sinom Sylvesterom, napustili Nauvoo 1846. kada su se zaputili na zapad sa svecima. U lipnju te godine rođen je Silas, Janein i Isaacov sin. Naredne je godine obitelj prešla ravnice, stigavši u Dolinu slanog jezera u jesen 1847. Isaac i Jane dobili su još šestero djece od koji je samo dvoje nadživjelo Jane. Kao i drugi među prvim naseljenicima u Dolini slanog jezera, Jane i Isaac naporno su radili kako bi se skrbili za svoju obitelji. Isaac je radio kao manualni radnik i povremeni vozač kočije za Brighama Younga, a Jane je prela sukno, izrađivala odjeću i prala rublje, kao što je to radila u Nauvoou.

Bračne napetosti dovele su do razvoda Isaaca i Jane 1870. godine. Jane je kasnije imala kratak, dvogodišnji brak s bivšim robom Frankom Perkinsom, no ubrzo je nastavila svoj život kao samohrana majka i baka. Financijske potrebe i smrt troje djece nagnali su Jane da se vrati na posao. Izrađivala je i prodavala sapun dok su dvojica njezinih sinova bili najamni radnici. Godine 1890., nakon što ga nije bilo 20 godina, Isaac se vratio u Salt Lake City, obnovio svoje članstvo u Crkvi i stvorio prijateljski odnos s Jane. Kada je umro godinu dana kasnije, sprovod je održan u njezinom domu.

Kroz teškoće svojeg života, Jane je ostala predana svojoj vjeri u evanđeoska naučavanja te je cijenila svoje članstvo u Crkvi. Davala je donacije za izgradnju hrama, sudjelovala u Potpornom društvu i u Društvu mladih dama za ograničavanje troškova.⁴ Jane je obilato doživljavala darove Duha, uključujući viđenja, snove, iscjeljenja po vjeri i govorenje jezicima. »Moja je vjera u evanđelje Isusa Krista«, napisala je kasnije u svojem životu, »jednako snažna danas, ne, vjerojatnije je snažnija negoli je bila onoga dana kada sam prvi puta bila krštena.«⁵

Između 1884. i 1904., Jane je povremeno kontaktirala vođe Crkve – Johna Taylora, Wilforda Woodruffa, Zinu D. H. Younga i Josepha F. Smitha – te je tražila dopuštenje da primi svoje hramsko podarivanje i bude zapečaćena.⁶ U to vrijeme, svecima i sveticama posljednjih dana crnačkog porijekla nije bilo dopušteno sudjelovati u većini hramskih uredbi. Godine 1888., predsjednik kolčića Angus M. Cannon, ovlastio je Jane da izvrši krštenja za svoje preminule rođake.⁷ Naposljetku su joj vođe Crkve 1894. dopustile da bude zastupnički zapečaćena u obitelj Josepha Smitha kao sluškinja, jedinstveni slučaj. Iako nije primila hramsko podarivanje ni obiteljska pečaćenja tijekom svojeg života, ove su uredbe izvršene za nju 1979. godine.⁸

Preminula je 16. travnja 1908. u dobi od 95 godina kao uvijek vjerna svetica posljednjih dana. U novinama Deseret News izvješteno je: »Malo je osoba bilo poznato po vjeri i vjernosti poput Jane Manning James, a iako je bila skromna, imala je na stotine prijatelja i poznanika.«⁹

Izvori Crkve

James Goldberg, »The Autobiography of Jane Manning James: Seven Decades of Faith and Devotion«, 11. prosinca 2013., history.lds.org.

Linda King Newell i Valeen Tippetts Avery, »Jane Manning James«, Ensign, kolovoz 1979., 26. – 29.

Bibliografija

U sljedećoj tiskovini nude se daljnje informacije o ovoj temi. Upućujući vas ili povezujući s ovim izvorima, ne podržavamo sadržaj ni stavove vlasnika niti jamčimo za njih.

Jane Elizabeth Manning James autobiography, oko 1902., diktirano Elizabeth J. D. Roundy, Knjižnica povijesti Crkve, Salt Lake City.

Napomene

1. Janeina majka bila je porobljena, ali je oslobođena kroz zakon savezne države Connecticut o postupnoj emancipaciji. Jane je rođena slobodna, no ropstvo je bilo zakonito u državi do nakon Janeinog odlaska. Za općeniti osvrt na Janein život vidi Henry J. Wolfinger, »A Test of Faith: Jane Elizabeth Manning James and the Origins of the Utah Black Community«, Clark Knowlton, uredio, Social Accommodation in Utah (Salt Lake City: Sveučilište Utah, 1975.), 126. – 175. i Quincy D. Newell, »The Autobiography and Interview of Jane Elizabeth Manning James«, Journal of Africana Religions, svezak 1, br. 2 (2013.), 251. – 291.

2. Pismo Zina D. H. Younga Josephu F. Smithu, 15. siječnja 1894., Knjižnica povijesti Crkve, Salt Lake City.

3. »‘Aunt’ Jane James«, u djelu »Joseph Smith, the Prophet«, Young Woman’s Journal, svezak 16, br. 12 (prosinac 1905.), 551., 553.

4. Eighth Ward Relief Society Minutes and Records, 1867–1969, odjel Eighth, kolčić Liberty, 20. kolovoza 1874.; 20. listopada 1874.; 21. prosinca 1874.; 20. siječnja 1875.; 22. ožujka 1875.; 20. svibnja 1875.; 20. studenog 1875., svezak 1, Knjižnica povijesti Crkve, Salt Lake City [Jane je kratko vrijeme koristila prezime Perkins]; »Ladies Semi-monthly Meeting«, Woman’s Exponent, svezak 22, br. 9 (1. prosinca 1893.), 66. Jane je donirala sredstva za izgradnju hramova St. George, Logan i Manti te je dala doprinos za misiju Lamancima (Indijancima). Vidi Linda King Newell i Valeen Tippetts Avery, »Jane Manning James«, Ensign, kolovoz 1979., 29.

5. Jane Elizabeth Manning James autobiography, oko 1902., diktirano Elizabeth J. D. Roundy, Knjižnica povijesti Crkve, Salt Lake City, 22.

6. Pismo Jane E. James Johnu Tayloru, 27. prosinca 1884.; pismo Jane E. James Josephu F. Smithu, 7. veljače 1890.; pismo Jane E. James Josephu F. Smithu, 31. kolovoza 1903.

7. Pismo Angusa M. Cannona Jane E. James, 16. lipnja 1888.; vidi i Tonya Reiter, »Black Saviors on Mount Zion: Proxy Baptisms and Latter-day Saints of African Descent«, Journal of Mormon History, svezak 43, br. 4 (listopad 2017.), 100. – 123.

8. Autobiografija Jane Elizabeth Manning James, oko 1902. Jane je svoju autobiografiju diktirala u Salt Lake Cityju negdje između 1902. i 1908.; Ronald G. Coleman i Darius A. Gray, »Two Perspectives: The Religious Hopes of ‘Worthy’ African American Latter-day Saints before the 1978 Revelation«, Newell G. Bringhurst i Darron T. Smith, uredili, Black and Mormon (Urbana: University of Illinois Press, 2004.), 54. Vidi i Quincy D. Newell, »The Autobiography and Interview of Jane Manning James«, Journal of Africana Religions, svezak 1, br. 2 (2013.), 256., 275. (napomena 34).

9. »Death of Jane Manning James«, Deseret News, 16. travnja 1908.