Poruka Prvog predsjedništva, listopad 2010.
Blagoslovi hrama
Hramovi daju svrhu našim životima. Donose mir našim dušama – ne mir koji daju ljudi nego mir koji je Sin Božji obećao kada je rekao: »Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam.«
U hramu možemo osjećati blizinu Gospodnju
Mislim da nema mjesta na svijetu gdje se osjećam bliže Gospodinu nego u jednom od njegovih svetih hramova. Parafrazirat ću pjesmu:
Koliko je nebo daleko?
Nije toliko daleko.
U Božjim hramovima,
Ono je baš tu gdje jesmo.
Gospodin je rekao:
»Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga!
Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu!
Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.«1
Za članove Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana hram je najsvetije mjesto na zemlji. To je dom Gospodnji, i kao što natpis na vanjskoj strani hrama govori, hram je »svetost Gospodinu«.
Hram nas uzdiže i uznosi
U hramu se podučava dragocjeni Gospodnji naum. U hramu se sklapaju vječni savezi. Hram nas uzdiže, uznosi, stoji kao svjetionik da bi ga svi vidjeli, i usmjerava nas prema nebeskoj slavi. To je dom Gospodnji. Sve što se odvija unutar hramskih zidova uzdiže i oplemenjuje.
Hram je namijenjen obiteljima, jednoj od najvažnijih dragocjenosti u smrtnosti. Gospodin je bio vrlo jasan u obraćanju nama očevima, ukazujući da imamo odgovornost voljeti svoje supruge svim svojim srcem i brinuti se o njima i našoj djeci. Ukazao je na najvažniji zadatak koji mi kao roditelji možemo obavljati u svojim domovima, a naši domovi mogu biti nebo, posebice ako su naši brakovi zapečaćeni u domu Gospodnjem.
Pokojni starješina Matthew Cowley, koji je bio član Zbora Dvanaestorice apostola, jednom je ispričao iskustvo nekog djeda koji je u subotnje poslijepodne, na rođendan svoje unuke, držeći je za ruku poveo ne u zoološki vrt ili kino – već na tlo hrama. Uz dozvolu čuvara prošetali su se do velikih vrata hrama. Predložio joj je da stavi ruku na debeo zid, a potom na masivna vrata. Zatim joj je nježno rekao: »Zapamti da si danas dotaknula hram. Jednoga dana ćeš ući unutra.« Njegov dar malenoj nije bio kolač ili sladoled, nego daleko značajnije i trajnije iskustvo – zahvalnost za dom Gospodnji. Ona je dotakla hram, a hram je dotakao nju.
Hram donosi mir našim dušama
Dok dotičemo i volimo hram, naši životi će odražavati našu vjeru. Kada dolazimo u dom Gospodnji, kada se sjećamo saveza koje smo tamo sklopili, moći ćemo podnijeti svako iskušenje i prevladati svaku napast. Hramovi daju svrhu našim životima. Donose mir našim dušama – ne mir koji daju ljudi nego mir koji je Sin Božji obećao kada je rekao: »Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce.«2
Velika vjera vlada među svecima posljednjih dana. Gospod nam je dao mogućnosti da bi vidio hoćemo li slijediti njegove zapovijedi, hoćemo li slijediti stazu koju je slijedio Isus iz Nazareta, hoćemo li voljeti Gospodina svim svojim srcem, moću, umom i snagom, i voljeti svoje bližnje kao sebe same.3
Vjerujem u izreku: »Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na svoj vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze.«4
Uvijek je bilo tako i uvijek će biti. Ako izvršimo svoju dužnost i imamo potpuno povjerenje u Gospodina, ispunit ćemo njegove hramove, ne samo izvršavajući uredbe za sebe, nego ćemo imati povlasticu obavljati i rad za druge. Kleknut ćemo pored svetih oltara da bismo bili zastupnici u pečaćenju koje sjedinjuje muževe, žene i djecu za cijelu vječnost. Dostojni mladići i djevojke stari tek 12 godina mogu biti zastupnici za one koji su umrli bez blagoslova krštenja. To je želja našeg Nebeskog Oca za vas i za mene.
Čudo se dogodilo
Prije mnogo godina, ponizni i vjerni patrijarh, brat Percy K. Fetzer, bio je pozvan dati patrijarhalne blagoslove članovima Crkve koji su živjeli iza Željezne zavjese.
Brat Fetzer je otišao u Poljsku u tim mračnim danima. Granice su bile zapečaćene i građanima nije bilo dozvoljeno da izađu. Brat Fetzer se sreo s njemačkim svecima koji su se našli tamo kada su poslije Drugog svjetskog rata ponovno određene granice i kada je zemlja u kojoj su živjeli postala dio Poljske.
Naš vođa među svim tim njemačkim svecima bio je brat Eric P. Konietz, koji je tamo živio sa suprugom i djecom. Brat Fetzer je bratu i sestri Konietz i starijoj djeci dao patrijarhalne blagoslove.
Kada se brat Fetzer vratio u Sjedinjene Države, nazvao me je i pitao može li me posjetiti. Dok je sjedio u mojem uredu, počeo je plakati. Rekao je: »Brate Monson, kada sam položio ruke na glave članova obitelji Konietz, dao sam obećanja koja se ne mogu ispuniti. Obećao sam bratu i sestri Konietz da će se moći vratiti u svoju rodnu Njemačku, da ih proizvoljne odluke zemalja osvajača neće moći zadržati i da će biti zapečaćeni kao obitelj u domu Gospodnjem. Njihovom sam sinu obećao da će otići na misiju, a njihovoj kćeri da će se vjenčati u svetom Božjem hramu. I ti i ja znamo da zbog zatvorenih granica neće moći primiti ispunjenje tih blagoslova. Što sam to učinio?«
Rekao sam: »Brate Fetzer, poznajem te dovoljno da znam da si učinio ono što je Nebeski Otac želio.« Spustili smo se na koljena pored mog stola i izlili smo svoje duše našem Nebeskom Ocu, ukazavši na obećanja dana ovoj posvećenoj obitelji u svezi s hramom Božjim i drugim blagoslovima koji su im sada uskraćeni. Samo je On mogao izvesti čudo koje nam je bilo potrebno.
Čudo se dogodilo. Potpisan je sporazum između vođa Poljske i Savezne Republike Njemačke koji je njemačkim državljanima koji su bili zarobljeni u toj oblasti omogućio odlazak u Zapadnu Njemačku. Brat i sestra Konietz i njihova djeca preselili su se u Zapadnu Njemačku, a brat Konietz je postao biskup odjela kojem su pripadali.
Cijela je obitelj Konietz otišla u sveti hram u Švicarskoj. I tko je bio predsjednik hrama koji ih je raširenih ruku pozdravio, obučen u bijelo odijelo? Nitko drugi do Percy Fetzer – patrijarh koji im je dao obećanje. Sada, u svojstvu predsjednika švicarskog hrama u Bernu, poželio im je dobrodošlicu u dom Gospodnji, kao ispunjenje onog obećanja, i zapečatio ih kao muža i ženu, i djecu za njihove roditelje.
Mlada se kćer kasnije vjenčala u domu Gospodnjem. Mladi je sin primio svoj poziv i odslužio cjelodnevnu misiju.
»Vidjet ćemo se u hramu!«
Za neke od nas, naše putovanje u hram dugo je samo nekoliko ulica. Za druge, potrebno je preći oceane i kilometre prije ulaska u sveti hram Božji.
Prije nekoliko godina, prije završetka hrama u Južnoj Africi, dok sam prisustvovao konferenciji okruga u tadašnjem Salisburyju, u Rodeziji, upoznao sam predsjednika okruga, Reginalda J. Nielda. On, njegova supruga i ljupke kćeri sreli su me na ulasku u kapelu. Objasnili su mi da štede i pripremaju se za dan kada će moći otići na putovanje do doma Gospodnjeg. Ali, ah, hram je bio tako daleko.
Na kraju sastanka četiri ljupke kćeri su mi postavljale pitanja o hramu: »Kako hram izgleda? Sve što smo vidjeli je slika.« »Kako ćemo se osjećati kada uđemo u hram?« »Što ćemo najviše pamtiti?« Skoro sam sat vremena imao prigodu razgovarati s četiri djevojke o domu Gospodnjem. Kada sam odlazio prema zračnoj luci, mahale su mi, a najmlađa je rekla: »Vidimo se u hramu!«
Godinu dana kasnije imao sam mogućnost pozdraviti obitelj Nield u hramu u Salt Lakeu. U sobi za pečaćenje ispunjenu tišinom imao sam prigodu da brata i sestru Nield ujedinim za vrijeme i vječnost. Zatim su se vrata otvorila i te su divne kćeri, obučene u besprijekorne bijele haljine, ušle u sobu. Zagrlile su majku, a zatim oca. U očima su im bile suze, a u srcima zahvalnost. Bili smo gotovo na nebu. Sada je svako od njih mogao reći: »Sada smo obitelj za vječnost.«
To je čudesan blagoslov koji očekuje one koji dolaze u hram. Neka svatko od nas živi dostojnim životom, čistih ruku i srca, tako da hram može dotaći naše živote i naše obitelji.
Koliko je nebo daleko? Svjedočim da u svetim hramovima uopće nije daleko – jer na tim svetim mjestima nebo i zemlja se spajaju i naš Nebeski Otac daje svojoj djeci svoje najveće blagoslove.
© 2010. Intellectual Reserve, Inc. Sva prava pridržana. Printed in Germany. Pravo engleskog izdanja odobreno: 6/09. Pravo prevođenja odobreno: 6/09. Naslov izvornika: First Presidency Message, October 2010. Croatian. 09370 119