Poruka za kućno posjetiteljstvo, studeni 2010.
O stvarima koje su najvažnije
Ako su vam život i njegov ubrzan ritam i mnoštvo stresa učinili teškim da osjetite radovanje, onda je možda pravo vrijeme da se ponovno usredotočite na ono što je najbitnije.
Zadivljujuće je koliko možemo naučiti o životu proučavajući prirodu. Na primjer, znanstvenici mogu gledati u godove drveta i postaviti znanstvenu pretpostavku o klimatskim uvjetima i uvjetima rasta drveta kroz stotine ili čak tisuće godina. Jedna od stvari koju učimo kroz proučavanje rasta drveta je da u godišnjim dobima kada su uvjeti idealni, drveće raste uobičajenom brzinom. Međutim, za teških godišnjih doba kad uvjeti nisu idealni drveće usporava rast i posvećuje svoju energiju osnovnim elementima koji su nužni za opstanak.
U ovom će trenutku neki od vas pomisliti: »To je sve jako dobro i jasno, ali kakve to ima veze s upravljanjem zrakoplovom?« Dopustite mi da vam kažem.
Jeste li ikad bili u zrakoplovu i osjetili turbulenciju? Najčešći razlog nastajanja turbulencije je nagla promjena smjera kretanja zraka koja tjera zrakoplov da se naginje, skreće s pravca i vrti. Iako su zrakoplovi građeni da izdrže daleko jače turbulencije od bilo kojih koje ćete susresti u normalnom letu, za putnike je to obeshrabrujuće.
Što mislite što piloti rade kad nalete na turbulencije? Mladi će pilot pomisliti da je ubrzati dobra strategija jer će ga brže izvući iz turbulencije. Ali to može biti pogrešan korak. Profesionalni piloti razumiju da postoji optimalna brzina za razbijanje turbulencija koja će smanjiti negativne posljedice. U većini slučajeva to znači usporiti. Isto načelo vrijedi i za ležeće policajce na cesti.
Stoga, dobar je savjet usporiti, zadržati putanju i usredotočiti se na osnove kada se susrećemo s teškim uvjetima.
Brzina modernog života
Ovo je jednostavna, ali kritična lekcija koju trebamo naučiti. Možda se čini logičnom kada se stavlja u kontekst drveća ili turbulencija, ali iznenađujuće je lako ignorirati ovu pouku pri primjeni ovih načela u svakodnevnom životu. Kada raste razina stresa, kad se pojavi nevolja, kada udari tragedija, prečesto pokušavamo održati istu brzinu ili čak ubrzavamo misleći da će nam biti bolje što se više požurujemo.
Čini se da je jedna od karakteristika modernog života sve brže kretanje neovisno o turbulencijama ili preprekama.
Budimo iskreni, veoma je lako biti zaposlen. Svi možemo smisliti popis zadataka koji nam preplavljuju raspored. Neki čak misle da njihova osobna vrijednost ovisi o dužini njihovih popisa zadataka. Opterećuju si slobodno vrijeme popisima sastanaka i nevažnih stvari – čak i u vrijeme stresa i umora. I zato što si nepotrebno kompliciraju život često osjećaju povećanu frustraciju, smanjeno veselje i premalo smisla u svojim životima.
Kaže se da svaka vrlina, kad se dovede do granica, može postati mana. Zatrpavanje rasporeda sigurno bi se tako moglo klasificirati. Dolazimo do trenutka kada ciljevi postaju težak teret, a ambicije utezi oko našeg vrata.
Koje je rješenje toga?
Mudri ljudi razumiju i primjenjuju pouke o godovima i turbulencijama. Odupiru se iskušenju da budu uhvaćeni u mahnitom jurenju svakodnevnog života. Slušaju savjet: »U životu postoji više toga od njegovog ubrzavanja.«1 Ukratko, oni su usredotočeni na stvari koje su najvažnije.
Starješina Dallin H. Oaks je na nedavnom općem saboru poučavao: »Moramo se odreći nekih dobrih stvari kako bismo izabrali druge koje su bolje ili najbolje jer one razvijaju vjeru u Gospodina Isusa Krista i jačaju obitelji.«2
Potraga za najboljim stvarima neminovno vodi do temeljnih načela evanđelja Isusa Krista – jednostavnih i lijepih istina koje nam je otkrio naš brižni, vječni i sveznajući Otac na Nebu. Ti temeljni nauci i načela, iako dovoljno jednostavni da ih djeca mogu shvatiti, donose odgovore na najsloženija pitanja života.
Postoji ljepota i jasnoća koja dolazi iz jednostavnosti koju ponekad ne cijenimo u našoj žeđi za zapetljanim rješenjima.
Na primjer, nije trebalo dugo astronautima i kozmonautima u orbiti Zemlje da shvate kako kemijske olovke ne rade u svemiru. I tako su se neki vrlo pametni ljudi primili rješavanja problema. Trebalo je tisuće sati i milijuni dolara, ali na kraju su razvili kemijsku olovku koja je mogla pisati bilo gdje, na bilo kojoj temperaturi i na gotovo svim površinama. Ali kako su se astronauti i kozmonauti snalazili dok problem nije bio riješen? Jednostavno su koristili običnu olovku.
Navodi se da je Leonardo da Vinci rekao: »Jednostavnost je krajnja sofisticiranost.«3 Kada gledamo temeljna načela nauma sreće, nauma spasenja, možemo prepoznati i cijeniti u njihovoj jasnoći i jednostavnosti eleganciju i ljepotu mudrosti Nebeskog Oca. Tada je pretvaranje našeg puta u njegov put početak naše mudrosti.
Moć temelja
Priča se da je legendarni trener američkog nogometa, Vince Lombardi, imao ritual koji je radio na prvi dan treninga. Primio bi loptu u ruke, pokazao ju sportašima koji su se bavili nogometom već dugi niz godina i rekao: »Gospodo, … ovo je lopta.« Govorio bi o njezinoj veličini i obliku, kako ju se može udariti, nositi ili dodati. Odveo bi momčad na prazan sportski teren i rekao: »Ovo je sportski teren.« Proveo bi ih uokolo, opisujući veličinu, oblik, pravila i način na koji se igra.4
Ovaj je trener znao da čak i ovi iskusni igrači, zapravo cijela momčad, mogu postati veliki samo savladavanjem temelja. Mogli su trošiti vrijeme vježbajući zamršene kombinacije, ali dok nisu svladali temelje igre, nisu nikad mogli postati šampionski tim.
Smatram da većina nas intuitivno shvaća koliko su temelji važni. No ponekad nam pozornost odvuku mnoge stvari koje se čine primamljivijima.
Tiskani materijali, razni medijski izvori, elektronički alati i sprave – sve korisno ako se koristi ispravno – mogu postati bolne diverzije ili nemilosrdne komore izolacije.
Ipak, među mnoštvom glasova i izbora skromni Čovjek iz Galileje stoji ispruženih ruku, čekajući. Njegova je poruka jednostavna: »Dođi i slijedi me.«5 A on ne govori kroz jaki megafon nego tihim, blagim glasom.6 Osnovna se evanđeoska poruka tako lako izgubi u poplavi informacija koje nas udaraju sa svih strana.
Sveta pisma i izgovorene riječi živućih proroka ističu temeljna načela i nauke evanđelja. Razlog zbog kojeg se vraćamo tim temeljnim načelima, čistim naucima, taj je što su oni vrata prema istinama dubokog značenja. Oni su vrata prema iskustvima uzvišene važnosti koja bi u suprotnosti bila iznad naše mogućnosti spoznaje. Ova su jednostavna, osnovna načela ključ života u harmoniji s Bogom i čovjekom. To su ključevi otvaranja ustava nebeskih. Oni nas vode miru, radosti i razumijevanju koje je Nebeski Otac obećao svojoj djeci koja ga čuju i slušaju.
Moja draga braćo i sestre, dobro bismo učinili kada bismo usporili, nastavili optimalnom brzinom za naše okolnosti, usredotočili se na bitno, podigli pogled i uistinu vidjeli što je najvažnije. Budimo svjesni temeljnih pravila koja je naš Nebeski Otac dao svojoj djeci, koja će biti temelj bogatog i plodonosnog smrtničkog života s obećanjima vječne sreće. Oni će nas naučiti »da se sve to čini mudro i u redu. Jer ne zahtijeva se da … trči[mo] brže nego [nam] snaga dopušta. A opet, korisno je da marljiv[i] bude[mo] te tako osvoji[mo] nagradu.«7
Braćo i sestre, marljivo izvršavanje stvari koje su najvažnije dovest će nas do Spasitelja svijeta. Stoga mi »razgovaramo o Kristu, radujemo se Kristu, propovijedamo o Kristu … da bi [mi i] … djeca naša [saznala] kojemu se izvoru ima[mo] uteći za otpust grijeha svojih.«8 U složenosti, konfuziji i žurbi modernog življenja, to je »još uzvišeniji put«.9
Onda što su temelji?
Kako se okrećemo našem Nebeskom Ocu i tražimo njegovu mudrost o stvarima koje su najvažnije, učimo uvijek iznova važnost četiri ključna odnosa: s Bogom, s obitelji, sa svojim bližnjima i sa samima sobom. Dok procjenjujemo naše živote s voljnim umom vidjet ćemo gdje smo odlutali s još uzvišenijeg puta. Oči našeg razumijevanja bit će otvorene i prepoznat ćemo što treba biti učinjeno da bismo pročistili svoja srca i iznova usredotočili svoje živote.
Prvo, naš odnos s Bogom najsvetiji je i najbitniji. Mi smo njegova duhovna djeca. On je naš Otac. On želi našu sreću. Dok ga tražimo, dok učimo o njegovom Sinu, Isusu Kristu, dok otvaramo naša srca utjecaju Duha Svetoga, naši životi postaju stabilniji i sigurniji. Osjećamo veći mir, radost i ispunjenje dok dajemo sve od sebe da živimo po Božjem vječnom naumu i obdržavamo njegove zapovjedi.
Unapređujemo naš odnos s našim Nebeskim Ocem učeći od njega, razgovarajući s njim, kajući se za naše grijehe i aktivno slijedeći Isusa Krista; jer »nitko ne dolazi k Ocu osim po [Kristu]«.10 Da bismo ojačali svoj odnos s Bogom trebamo nešto smislenog vremena nasamo s njim. Tiho se usredotočujući na svakodnevnu osobnu molitvu i proučavanje Svetih pisama, uvijek nastojeći biti dostojni važeće hramske preporuke – to će biti mudri ulozi našeg vremena i truda da se približimo našem Nebeskom Ocu. Počujmo poziv iz Psalmi: »Smirite se i znajte da sam ja Bog!«11
Naš drugi ključni odnos je s našim obiteljima. Budući da »nijedan uspjeh ne može nadoknaditi neuspjeh«12 ovdje, moramo visoko postaviti prioritet obitelji. Gradimo dubok odnos pun ljubavi s obitelji čineći jednostavne stvari zajedno, poput obiteljske večere, kućne obiteljske večeri i jednostavno se zajedno zabavljajući. U obiteljskim odnosima ljubav se u stvari piše v-r-i-j-e-m-e, vrijeme. Odvojiti vremena jedni za druge ključ je sklada u kući. Razgovaramo međusobno, radije nego jedni o drugima. Učimo jedni od drugih i cijenimo naše razlike jednako kao i sličnosti. Uspostavljamo međusobnu božansku vezu dok prilazimo Bogu zajedno kroz obiteljsku molitvu, proučavanje evanđelja i nedjeljno bogoslužje.
Treći ključni odnos je onaj s našim bližnjima. Gradimo taj odnos sa svakom osobom pojedinačno — kroz osjetljivost za potrebe drugih, služeći im i dajući im naše vrijeme i sposobnosti. Bio sam duboko impresioniran jednom sestrom koja je bila pod teretom starosti i bolesti, no odlučila je da iako ne može puno učiniti, može slušati. I tako je svaki tjedan tražila ljude koji su joj izgledali uznemireni ili obeshrabreni i provodila je vrijeme s njima, slušajući. Kakav je blagoslov ona bila u životima tolikih mnogih ljudi.
Četvrti ključan odnos je sa samima sobom. Može se činiti neobično imati odnos sa sobom, ali imamo ga. Neki se ljudi ne mogu složiti sa sobom. Kritiziraju se i umanjuju svoju vrijednost čitav dan dok se ne počnu mrziti. Smijem li predložiti da smanjite žurbu i uzmete si malo dodatnog vremena da sami sebe bolje upoznate. Hodajte po prirodi, gledajte izlazak sunca, uživajte u Božjem stvaranju, razmišljajte o istinama obnovljenog evanđelja i doznajte što one znače vama samima. Naučite se vidjeti kako vas Nebeski Otac vidi – kao njegove dragocjene kćeri ili sinove s božanskim potencijalom.
Radujte se čistom evanđelju
Braćo i sestre, budimo mudri. Okrenimo se čistim vodama nauka obnovljenog evanđelja Isusa Krista. Sudjelujmo radosno u njihovoj jednostavnosti i jasnoći. Nebesa su ponovno otvorena. Evanđelje Isusa Krista ponovno je na Zemlji i njegove jednostavne istine izvor su mnoštva radosti!
Braćo i sestre, uistinu imamo velik razlog za radovanje. Ako su vam život i njegov ubrzan ritam i mnoštvo stresa učinili teškim da osjetite radovanje, onda je možda pravo vrijeme da se ponovno usredotočite na ono što je najbitnije.
Snaga ne dolazi iz mahnite aktivnosti nego iz smirenosti i čvrstih temelja istine i svjetla. Ona dolazi kroz ulaganje naše pozornosti i napora u osnove obnovljenog evanđelja Isusa Krista. Dolazi kroz obraćanje pozornosti na božanske stvari koje su najbitnije.
Pojednostavimo si živote barem malo. Napravimo promjene nužne da ponovno usredotočimo naše živote prema uzvišenoj ljepoti jednostavnog, skromnog puta kršćanskog sljedbeništva – puta koji uvijek vodi prema životu smisla, zadovoljstva i mira. Za to se molim i ostavljam vam svoj blagoslov, u ime Isusa Krista. Amen.
© 2010 Intellectual Reserve, Inc. Sva prava pridržana. Printed in Germany. Pravo engleskog izdanja odobreno: 6/09. Pravo prevođenja odobreno: 6/09. Naslov izvornika: Visiting Teaching Message, November 2010. Croatian. 09371 119